Ipak se može: Savjetovali su mu kuglicu po dva eura, a on je cijenu prepolovio i fantastično zaradio

Dobavljači su nam sugerirali cijenu od 2 eura za kuglicu koja je na obali ove godine uobičajena, no prodavali smo samo 30 do 50 kuglica, kaže Mario Funčić koji je potom cijenu prepolovio, a tržište je instant reagiralo te su onda dnevno prodavali i do 700 kuglica

Teško da se ijedna rasprava o turizmu na Jadranu ovoga ljeta vodila a da u njoj, kao svojevrsni antijunak ili glavni negativac, nije spomenuta (pre)skupa kuglica sladoleda. Omiljeni ljetni desert, potpuno neočekivano, postao je referentna vrijednost koja se u domaćim, ali i stranim medijima, često koristi kao krunski dokaz da dobrim dijelom našeg cjelokupnog turističkog proizvoda ovoga ljeta u značajnoj mjeri upravlja pohlepa. Jesu li u pravu oni koji to tvrde ili je problem stvarno, kako to neki drže, u »škrtim gostima«, činjenica je da pred izlozima sa sladoledom, bar onima u centru najvećeg istarskog grada, ovog ljeta nema ni redova, ni čekanja sličnog onom kakvom se moglo svjedočiti proteklih godina. »Možda je problem u manjku gostiju ili u previše mjesta koja ovog ljeta imaju sladoled u ponudi?«, zapitao se pulski ugostitelj Mario Funčić gledajući statistiku dnevnog prometa koja je svakodnevno varirala tek između 30 i 50 prodanih kuglica.

U minusu

– Prije nešto više od mjesec dana otvorili smo u centru Pule »gelato shop«, a dobavljači i ostali s kojima smo razgovarali o tome sugerirali su nam cijenu od 2 eura za kuglicu, kakva je ove godine na obali uobičajena. Prihvatili smo sugestiju i krenuli s tom cijenom, ali promet je bio i više nego skroman. Onog dana kad smo otvorili, prodali smo 34 kuglice, a situacija se nije značajnije mijenjala ni u idućim danima, kaže naš sugovornik. Svjestan da je »vrag odnio šalu« i da u lokaciji ili poslovnom modelu koji je zamislio nešto ozbiljno ne štima, odlučio je malo ispitati tržište tako što će se igrati s cijenom. Krenuo je s akcijom u kojoj je dotadašnju cijenu prepolovio i instant reakcija tržišta bila je fascinantna.

– Već prvi dan prodaje po toj novoj cijeni prodali smo 332 kuglice, a brojka je nastavila rasti pa smo dnevno prodavali i do 700 kuglica. Po završetku »akcije« cijenu smo vratili na 2 eura, a reakcija tržišta ponovo je bila trenutna. Ljudi su prilazili prozoru, primijetili bi tu novu cijenu i odlazili bez sladoleda. S promjenom sam pao opet tamo gdje sam bio, na 50-ak prodanih kuglica dnevno, a to znači da sam nakon podmirenja svih troškova, tih dana praktički ostajao u minusu, kaže Funčić.

Rezultat eksperimenta

Kupce u većem broju nije vratila ni nekakva srednja cijena od 1,50 eura za kuglicu, a nakon što je složio matematiku shvatio je da je najbolju zaradu imao onda kad je cijena kuglice bila najmanja. Akcijska cijena je vraćena, a promet je ponovo počeo rasti kako turista, tako i Puljana koji od početka turističke sezone od tržnice i trgovine, do kafića i restorana, svakodnevno moraju izlaziti na kraj s prenapuhanim ljetnim cijenama. I ovaj neplanirani eksperiment dokazao je da je nakon nekoliko jako dobrih sezona došlo vrijeme kad se formiranju cijena u sezoni ipak mora pristupiti s malo više razuma i da će kupaca biti, ali da je sve više onih koji žele zauzvrat dobiti odgovarajuću vrijednost za svoj novac. Da je manje više, poznata je krilatica s kojom se susrećemo u mnogim područjima našega života, a očito je došlo vrijeme da o njezinom značenju vrlo ozbiljno razmisle i mnogi od onih koji svoju egzistenciju žele bazirati na ugostiteljstvu i turizmu.