Nikola i Ana Zec pioniri su smokvarstva na Krku: ‘Bez rakije i smokvenjaka iz naše kuće gosti ne odlaze’

"Svakoga tko nam dođe u naš turistički smještaj dočekamo suhim smokavama i rakijom, svatko tko odlazi iz naših apartmana na poklon dobije smokvenjak ili koji drugi naš proizvod"

KRK – Nikola Zec pionir je smokvarstva na otoku Krku. Ususret Danima smokava, tradicionalnoj manifestaciji kojom se nastoji poticati uzgoj i promicati konzumacija te mediteranske voćke, ali i tijekom koje se posjetiteljima grada Krka predstavljaju i nude proizvodi od voća koje je, kako to vole naglašavati organizatori iz TZ-a Grada Krka, othranila generacije otočana, posjetili smo ovog voćara i njegovu suprugu Anu u njihovom domu u mjestu Brzac, a sve kako bismo doznali kako teku pripreme za događanje čiji su sudionici od njegove premijere.

»Slučajna« plantaža

– Ako je itko, onda smo mi spremni i za ove Dane smokava, baš kao što smo spremni bili i za sva prethodna izdanja te nama izuzetno drage manifestacije, rekla nam je Ana koja, za razliku od Nikole koji glavnu riječ vodi oko samih stabala, »šefuje« kad je u pitanju prezentacija i prodaja rezultata njihova rada.

– Smokvarstvom se bavimo nešto dulje od 20 godina, a prvu plantažu s nešto više od trideset stabala zasadili smo nakon što sam naslijedio zemlju u okolici Brsca na kojoj je moj pokojni otac »tendio« vinograd. S obzirom na to da smo tada radili i nismo imali previše vremena za bavljenje vinovom lozom koja iziskuje popriličan angažman, a ne želeći plodnu zemlju prepustiti korovu, tražili smo neku kulturu koja neće zahtijevati previše pažnje i rada na njenom održavanju. Odluka je brzo pala na smokve i pokazalo se da smo pogodili, kaže nam Nikola Zec, umirovljenik otočne komunalne kompanije.

– Iako su prve zasađene sadnice prilično sporo rasle i godinama ploda gotovo da nije niti bilo, nakon nekoliko smo se godina odlučili proširiti nasade te smo danas ponosni vlasnici osamdesetak stabala zasađenih na zemljištu od oko tri tisuće četvornih metara, plantaže koja tek sad doseže svoju punu plodnost i donosi upravo onoliko ploda koliko smo mu se nadali u početku, kažu nam naši sugovornici.

Uzgojem smokava, priznaje nam Ana, zapravo se nikad nisu ni krenuli baviti s nakanom da od toga naprave neki ozbiljan biznis.

– Plan je bio onako rekreativan, za svoj gušt i s nakanom da uz kvalitetno i aktivno provođenje umirovljeničkih dana osiguramo sebi zanimaciju, ali i neki izvor dodatnoga prihoda. Upravo tako danas naš OPG i funkcionira, objašnjavaju nam uvijek za ćakulu spremni supružnici, dodajući da je njihov poljoprivredni »projekt«, barem posredno, na neki način za cilj imao i popularizaciju smokvarstva.

Ogledni smokvik

– Naime, godinama je naš nasad tituiran i kao »ogledni smokvik« koji je takvim predstavljao Centar za mediteransku poljoprivredu, danas ugašena ustanova koja je nekad djelovala na našem otoku. Nažalost, s obzirom na to da se i danas uz nas samo na jednom krčkom OPG-u ozbiljno bave smokvarstvom, moglo bi se reći da u tome baš i nismo uspjeli, kažu nadalje naši sugovornici.

Na pitanje zašto je tome tako, odgovaraju da je, za razliku od smokvarstva gdje je tek nakon što ubereš plod sa stabla onaj pravi posao, povezan sa sušenjem ili pak proizvodnjom proizvoda od smokava, tek pred tobom, kod maslinarstva stvar jednostavnija.

– Maslinarstvo također ne zahtijeva angažman poput vinogradarstva, »zahvalnije« je u odnosu na uzgoj smokava utoliko što, nakon što pobereš plod sa stabla, preostaje tek otići u uljaru, dati ga u meljavu i potom pokupiti svoje ulje, koje k tome još ima i visoku cijenu. Zato mislim da se mnogi otočani, posebice oni rekreativni poljoprivrednici, danas radije odlučuju na uzgoj, pa i sadnju novih maslina nego na sadnju smokava s kojima većina zapravo i ne zna što bi, čak i kad im rastu u vrtu. Mi i danas uživamo u ovom što radimo, bez ozbiljnih aspiracija da od toga napravimo neki veliki posao, ali istovremeno održavamo svoje smokvike vitalnima, rodnima i plodnima, takvima da se već sutra, odluči li se neko iz obitelji ozbiljnije time pozabaviti, u tom smjeru može krenuti, objašnjava nam Nikola.

Cijenjena roba

A smokve su, barem u količinama koje oni proizvode, tražena i cijenjena roba, kažu nam, otkrivajući da sve što proizvedu »plasiraju« prodajom s kućnog praga.

– Tko voli smokvu, nađe nas bez problema, govore složno otkrivajući nam i da se, osim za Dane smokava kojima se redovito odazivaju, sami vrlo rijetko odlučuju na nuđenje svojih proizvoda putem prodaje sa štanda.

– Osim kupaca koji nam dolaze kući, gdje već godinama imamo i sušaru koju koristimo za sušenje i prerađivanje naših proizvoda, sušene smokve i proizvodi od tog zdravog i ukusnog voća tražena su roba i brojnih otočnih tvrtki i institucija čiji predstavnici, posebice u blagdanske dane, vole svoje partnere darivati našim slasticama, smokvenjakom koji je markiran zaštićenom oznakom krčkih suvenira »Dar iz Krka«, ražnjićima od smokava ili pak rakijom od smokava, koja je također naš ponos. Džemove radimo samo za vlastitu uporabu, u manjim količinama, kaže nam nadalje Ana Zec, otkrivši da dobar dio produkata njezinog i rada njezinog supruga potroše i turisti koji u njihovom iznajmljivačkom kućnom »pogonu« odsjedaju ljeti.

– Svakoga tko nam dođe dočekamo suhim smokavama i rakijom, svatko tko odlazi iz naših apartmana na poklon dobije smokvenjak ili koji drugi naš proizvod, a u vrijeme dozrijevanja mnogi se posjetitelji vole počastiti i svježim plodom tog voća kojeg u obitelji stvarno mnogo trošimo, kažu nam Zecovi.

Otporna voćka

Upitani primjećuju li pak kakve utjecaje klimatskih promjena na svojim nasadima, krčki nam smokvari odgovaraju negativno.

– Naravno, kad je ljeto sušno, unatoč tome što se trudimo zalijevati naše nasade, plodovi budu maleni, a kad je kišno, smokve su krupne, uz previše vode, toliko da pucaju. Dozrijevanje se također redovito događa u periodu nakon Vele Gospe, koji dan prije ili kasnije, ovisno o vrućinama, ali ne mogu reći da primjećujem da se smokvama nešto posebno i drukčije događa u odnosu na prijašnje godine, niti ono što znam iz svoga djetinjstva. Ne koristimo nikakve kemikalije, smokve uzgajamo sto posto ekološki, i unatoč tome na njima nema nikakvih štetnika niti bolesti koje bi remetile njihov uzgoj. U tom je smislu smokva vrlo otporna i zahvalna voćka, kaže nam nadalje Nikola, podsjetivši da su jedino problemo posljednjih godina imali s divljim svinjama.

– One, naime, ako se probiju kroz gromače, a sad i ograde kojima štitimo naše smokvike, problem stvaraju utoliko što nam »preoru« zemlju pod stablima, čineći teren neravnim i nepogodnim za košnju uz pomoć traktorske kosilice kojom održavamo čistoću i urednost svojih nasada, kaže naš sugovornik.

– Nakon što smo ne tako davno ukazali na to, lokalni su se lovci u više navrata angažirali i organizirali hajke koje su rezultirale smanjenjem takvih problema, zaključuju Nikola i Ana Zec.

Svaki se plod može iskoristiti

– Smokva je fantastična voćka kod koje baš svaki plod možete iskoristiti, kako onaj zreo, zdrav i lijep, svjež sa stabla, tako i one koje su kljucanjem oštetile ptice, čak i onaj koji je već prezreo i pao na tlo. Za pečenje rakije, za sušenje, za prerađivanje i proizvodnju džema, za konzumaciju u svježem obliku, svaki se plod da iskoristiti, zaključuju krčki smokvari.