Nisam našao kvalitetne radnike pa nisam otvorio restoran, neću srozavati svoj teško stečeni ugled

U centru Rapca, kada krenete s rive prema izlazu, nalazi se uz samu cestu mali obiteljski hotel Nostromo sa tri zvjezdice. Vlasnik je Valter Karlović, 68-godišnjak koji ima čak 50 godina iskustva u ugostiteljstvu i turizmu, a u dva je mandata bio i predsjednik Udruženja obrtnika Labina.

Nakon što je jedanaest godina radio u Hotelskom poduzeću Rabac, današnjoj destinaciji Valamara, Valter je 1993. krenuo u poduzetničke vode te uz pomoć kredita HBOR-a za poticaje u razvoju turizma otvorio mali obiteljski hotel s osam soba i kvalitetnim restoranom koji je, osim za goste, bio otvoren (i dobro posjećen!) i za ostale turiste i domaće ljude iz Rapca i Labina. Međutim, već drugu sezonu restoran ne radi.

- Zatvorio sam restoran zbog problema koje je donijelo postpandemijsko vrijeme i zbog problema s radnom snagom, odnosno nedostatkom kvalitetnog kadra za rad u ugostiteljstvu i turizmu. Šef kuhinje i njegov pomoćnik otišli su raditi u inozemstvo, zimi u Austriji, a ljeti u Italiju. Nisam imao više volje ni snage tražiti novi personal i ekipu jer je kvalitetnog kadra vrlo malo, a ja nisam želio fušariti, zaposliti bilo koga i srozavati si teško stečeni ugled. Nisam želio zapošljavati strance, svi traže velike plaće a ne znaš što dobivaš, a ja nisam želio ići ispod ranije kvalitetne razine koju sam imao. Ne mogu fušariti i uzeti bilo koga, ili će to biti vrhunska kvaliteta ili ništa. Teško sam stekao neki renome i nisam ga želio rušiti po svaku cijenu. Neki bi po svaku cijenu otvorili restoran, ali ja nisam htio. Ništa nisam izgubio, ali nisam ni zaradio, nije mi primarna zarada kao kod nekih. Hotel s osam soba radi i dobro zarađuje, imam i doručak za goste, bukiran sam do kraja rujna, radimo tijekom cijele godine, stalno stalno imam goste pa sam miran i radim bez stresa. Restoran iziskuje velike nabave, rad s personalom i gostima jer svi moraju biti zadovoljni, govori nam Karlović koji ipak priznaje da je s godinama sve manje energije što je činjenica za sve poslove, ali on se ipak ne žali.

Kada je riječ o ovogodišnjoj turističkoj sezoni, kaže da se slabo startalo, lošije nego lani.

- Sad je ipak krenulo, ali će nakon 20. kolovoza opet biti rupa. Ako bude lijepo vrijeme, mogao bi nas rujan izvući. Bude li kao prošle godine, ja bih bio zadovoljan, govori nam.

- Troškovi su enormno veliki, hrana, ribe, školjke, sve je poskupjelo. Nema kvalitetnog kadra, a svi žele europsku plaću jer su i cijene europske. Mediji su se digli na noge i previše nas kritiziraju. Talijanski mediji ne napadaju svoj turizam kao mi, a skuplji su od nas 10 do 20 posto. Istina, ima ugostitelja koji pretjeruju s cijenama, najviše u Dalmaciji, u Istri nisam primijetio. Ugostitelji su bili primorani dići cijene jer su im ulazni troškovi, od praonica, hrane i radne snage, porasli najmanje za trideset posto. Još je cijena energenata, zahvaljujući mjerama Vlade, u redu. Mi uopće nismo preskupi u odnosu na ostale zemlje na Mediteranu. Skuplji jesmo nego lani, ali svi su. Druga je stvar što domaće stanovništvo ima slabu platežnu moć, dok je za strance cijena kao i kod njih. Turisti se uglavnom ne žale na skupoću, iako mi više za turiste nismo jeftina destinacija kao nekada. Žale se oni koji bi ovdje željeli uštedjeti, a ne potrošiti i došli su s predumišljajem da smo mi jeftini, kaže Karlović. Ističe dobru poznatu činjenicu da je ulaskom u Schengen i uvođenjem eura sve poskupjelo, što to smo mogli i očekivat jer se to dogodilo i drugim zemljama. Kaže i da je u Italiji nakon prelaska s lire na euro sve danas skuplje sto posto, a kod nas tridesetak posto. Problem, smatra, nisu cijene nego male plaće i mirovine, iako su i one malo otišle gore, ali nedovoljno.

- Nitko više u ugostiteljstvu i turizmu, mislim na kvalitetnog kuhara neće raditi za manje od dvije tisuće eura, a šef kuhinje za 2.500 eura, kvalitetni konobar traži 1.800 eura plaće. Ako su profesionalci, to je opravdano i zasluženo, ali ne možeš fušerima koji ništa ne znaju dati taj novac, smatra Valter Karlović, koji se priprema za mirovinu. Svoj će hotel dati sinu, ako ga želi voditi, a u suprotnom moguća je i prodaja, ali ne pod svaku cijenu.