Proizvodnja puževa raste puževim korakom

U svijetu, pogotovo u Europi, zadnjih je desetak godina porastao interes za konzumacijom puževa koji su napokon prepoznati kao zdrava hrana. Trenutačno potražnja za tom delicijom, koja se u Dalmaciji sve dosad smatrala hranom za siromašne, znatno je veća od ponude.

Iako Hrvatska ima goleme neiskorištene parcele pogodne za uzgoj puževa, može se reći da uzgoj puževa ide puževim korakom. Više je uzgajivača već na samom početku naišlo ne prepreke koje nisu znali preskočiti, a bilo je tu, kazuju nam, i prijevara, obmana, pa je najlakše bilo odustati.

Jedan od onih koji je prije tri godine debelo zagrizao u uzgoj puževa bio je Slovak sa šibenskom adresom Ernest Kuna. U polju Danilo Birnj kod Šibenika je na 2500 četvornih metara napravio farmu i nabavio sjeme puževa brdara (helix pomatia). U farmu je uložio 15.000 eura, ali prvu berbu nije dočekao. Od posla je odustao, a razlog nam nije htio otkriti. Drugi zainteresirani za uzgoj puževa sa šibenskog područja odustali su u ranijim fazama pa trenutačno na području te županije nema farme puževa.

U Hrvatskoj je danas jako malo takvih farmi. Puno je više onih poduzetnika koji su propali, posebice na području Istre, Slavonije te Dalmacije. Iako se čini da je uzgoj puževa jednostavan posao, očito postoje problemi koji su mnoge natjerali na odustajanje i okretanje sigurnijim granama kao što su to vinogradarstvo i maslinarstvo. Davorin Pamić iz Poljoprivredno-savjetodavne službe u Šibeniku kaže da Dalmacija nije pogodna za uzgoj puževa.

»Našu klimu karakteriziraju duga sušna ljeta i zato sam veliki skeptik kada je u pitanju uzgoj puževa. Da je ovo podneblje pogodno za takav, uzgoj naši bi se stari sigurno time bavili«, kaže Pamić. U Istri je situacija drukčija, jer je tamo više kišnih dana. Dok u Dalmaciji godišnje padne 780 litara kiše po četvornome metru, u Istri je ta količina veća za 200 litara. Uz to, padaline su u Dalmaciji neravnomjerno raspoređene, pa se zna dogoditi da kiša ne padne i osam mjeseci.

»Uzgoj puževa zahtijeva kišnicu, a ne vodu iz cjevovoda koja ih može ubiti. Zato Dalmatincima preporučujem uzgoj maslina, smokava, loze i lavande, tradicionalnih kultura«, zaključuje Pamić.

Ni lako ni jednostavno
Uzgoj puževa očito nije ni lagan ni jednostavan posao. Uzgojni ciklus traje oko dvije godine, kada se bere prvi urod. Stručnjaci kažu da prva berba u pravilu vrati 30-50 posto uloženog novca. Da bi se uopće krenulo u taj posao, treba napraviti analizu tla, izraditi elaborat, dobiti brojne suglasnosti, nabaviti mreže za uzgoj, sjeme i matično leglo. Farme moraju biti u blizini izvora vode.

Specijaliteti od puževa, maslina i paškog sira
Na području Zadarske županije, točnije u Briševu, na 10.000 kvadrata uzgajivačica Hana Medin ima veliku farmu puževa, a u Murvici na 4000 metara četvornih i farmu glista. »Prvu berbu očekujem dogodine, a uskoro farmu širim na 15.000 kvadrata, tako da očekujem berbu 'tešku' 15 tona primorskih puževa i oko 500 tona humusa. Sve količine puževa i humusa namjeravamo plasirati na strano tržište«, kazuje nam Hana Medin, inače bivša novinarka. Ugovore za otkup puževa potpisala je s talijanskim institutom za helicikulturu te s uvoznicima iz Rusije, a pregovara i s kupcima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. U dosadašnje poslove investirala je više od 400.000 eura, a na dvjema farmama trenutačno je zaposleno desetak radnika. Najavljuje i nove poslove - na tržište planira izaći s autohtonim proizvodima mediteranskog 'štiha'.

»Meso puževa ćemo spojiti s paškim sirom, a masline ćemo puniti puževim mesom«, ističe Hana Medin, koja se odlučila za uzgoj primorskih puževa, jer su kvalitetniji i na tržištu postižu znatno višu cijenu od »brdara«. Za kilogram brdara može se dobiti najviše euro, a za primorske puževe oko pet eura, s tim da su Rusi spremni platiti i više jer cijene čistu ekološku proizvodnju.