Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

10 Srp 2018

Zašto su hrvatski nogometaši puno uspješniji od Hrvatske?

Izvor: www.index.hr · Autor: Goran Vojkovič  

Zašto su hrvatski nogometaši puno uspješniji od Hrvatske?

DOĆI među četiri najbolje nogometne reprezentacije na svijetu definitivno je ogroman uspjeh za državu koja ima niti četiri milijuna ljudi, a nije ni neka naftna ili slična velesila koja igrače jednostavno kupi na tržištu. Hrvatski uspjeh je, onako, izvorno naš i time još i veći. No, tim prije ovaj uspjeh odskače u odnosu na sveukupni politički i drugi neuspjeh i opću prosječnost i nevoljnost koja vlada Hrvatskom.

Gdje je razlika? Zašto jedna mala Hrvatska može biti tako uspješna u nogometu, a neuspješna je u svemu drugome, osim možda turizmu. Glavni je razlog – u nogometu nema političkih veza, rodijačkih zapošljavanja, namještanja javne nabave i ostavljanja nesposobnih na svojim mjestima. I nema mjesta za zabušante.

Moraš znati s loptom i to je to!

Dok se na nižim razinama igre, u ligama gdje igraju amateri, naravno može vidjeti svašta, i sin načelnika općine i nećak glavnog sponzora, kada se sastavlja reprezentacija i ide na Svjetsko prvenstvo nema ni po „babi i stričevima“, nema ni „riješi mi ovaj natječaj, a ja ti zaposlim malog“, a nema ni „moramo ovome dati posao jer inače neće glasati za nas“. Gleda se samo jedno – kako znaš s loptom. Braniš li dobro, oduzimaš loptu ili ubacuješ u gol – to je jedini kriterij. Nije bitno čiji si sin, nije bitno koja ti je stranačka iskaznica, ili tko je sve iz tvog sela ili grada. Samo je bitno jedno – vrhunski obavljati svoj posao.

Ući u reprezentaciju je teško – stotine tisuća djece se zabavljaju nogometom, desetine tisuća su članovi raznih školskih i amaterskih klubova, par stotina (kada se računaju i oni koji igraju izvan Hrvatske) su čak profesionalci – a u reprezentaciju ulazi samo jedanaest. Sa svim rezervama ispod 20. S druge strane, iz reprezentacije se lako ispada. Dovoljno je igrati jednu lošu utakmicu da si narednu na klupi, a nakon dvije, najviše tri, trener traži drugog igrača.

Zamislite to u bilo kojoj drugoj djelatnosti u Hrvatskoj – od državnog službenika preko direktora do premijera, da se traži među tisućama ljudi onaj jedan jedini najbolji. A onda uz još to – ako si zeznuo u poslu, nakon par grešaka, recimo loše pisanih upravnih rješenje, letiš. Zamislite takvu državnu administraciju ili državnu firmu gdje se gleda samo kvaliteta posla, a ako je ne pružiš, odlaziš ma tko ti bio zaštitnik!

Izbornik mora imati rezultate i ne može se pozvati na „tešku prošlost“

Za razliku od političara, koji kada im se spomenu naši problemi još se pozivaju na rat (završio prije skoro 28 godina) i globalnu ekonomsku krizu (završila prije 6 godina), izbornik reprezentacije nema takav luksuz. Moraš znati posao i jedino što se zaista broji – to su rezultati.

Tako i sadašnji izbornik – Zlatko Dalić. Čovjek je preuzeo reprezentaciju u ne baš najboljem trenutku, no nije narednih pet godina ponavljao da trenutak nije bio najbolji i naglašavao pogreške svojih prethodnika, već se uhvatio posla. Dodatno, Dalić je do svoj položaja došao teškim višegodišnjim radom, par crtica iz bogate biografije navedene na Wikipediji:

- Nakon završetka igračke karijere trenersku karijeru započeo je u listopadu 2000. godine kada je postao pomoćni trener u varaždinskom Varteksu.

- Od svibnja 2002. godine do svibnja 2005. godine bio je na položaju sportskog direktora Varteksa te istodobno od 2003. do 2005. godine pomoćnik Miroslava Blaževića. U svibnju 2005. godine postao je glavni trener Varteksa te u prvoj godini osvojio je treće mjesto u 1. HNL.

- U sezoni 2008./09. dobiva poziv albanskoga prvaka Dinama iz Tirane te je s njime osvojio Albanski superkup.

- U sezoni 2010./11. postao je trener novoga prvoligaša Saudijske Arabije - Al Faisaly iz Harmaha. U toj sezoni po izboru novinara Saudijske Arabije proglašen je trenerom godine.

- U svibnju 2012. godine, a u sezoni 2012./13. Zlatko je postavljen za trenera Al Hilal olimpijske nogometne momčadi. Al Hilal olimpijska nogometna momčad ime je za drugu momčad toga azijskoga kluba. Usred sezone, nakon 16 službenih utakmica, mijenja Antoinea Kombouaréa na mjestu trenera prve momčadi kluba. S klubom osvaja King Cup, što predstavlja 54. trofej u klupskoj povijesti.

Cijeli popis bi napunio stranicu. Dakle, čovjek je počeo kao igrač (što bi rekli radnik), onda je učio uz najbolje (Ćiru Blaževića), pa je potom razvijao svoju trenersku (rekli bi managersku) karijeru u Hrvatskoj, ali i prilično u svijetu. E, sada, zamislite da političare biramo po istim kriterijima! A da se onda cijeli javni sektor bira po istim kriterijima.

I napokon – nogometaši su primjereno plaćeni

Nogometaši su dobro plaćeni. Neki bi rekli – i previše, no to nije tako. Svaki euro koji dobiju, dobiju od privatnih klubova, jer jedan vrhunski nogometaš ne zarađuje samo za sebe, oni najbolji generiraju doslovno tisuće radnih mjesta: tu su majice, suveniri, posteri, albumi i sličice, sve do radnog mjesta studenta koji prodaje kokice na stadionu.

Kapitalist nikada ne plaća više nego što mora, pa kada nekoga plati teške milijune – onda je to upravo cijena rada te osobe. Oni koji misle da je igrati vrhunski nogomet lako, i da su novci tu preveliki – uvijek mogu sami uzeti loptu i početi nabijati prema golu, djelatnost je iznimno demokratski svakome otvorena.

Ukratko, profesionalni nogometaši žive u tržišnoj privredi. Mjeri se svaki uspjeh i svaki neuspjeh. Postoji i rizik posla. Svaka ozljeda im može prekinuti uspješnu karijeru. Zato postoji i nagrada, i financijska, ali i slava. Ali, tu je i težak rad – nitko nije postao ni poznat ni bogat ni uspješan u dan, iza svakog uspješnog nogometaša su godine i godine odricanja, putovanja, odvojenosti od obitelji, hotelskih umjesto domaćih ručkova i tako dalje.

Prenesite sve to na politiku

Zamislite Hrvatsku gdje bi političari, da bi uopće mogu doći u sabor i posebno vladu, morali pokazati kako su se usavršavali na tržištu 20-ak godina i stjecali uključivo i vidljivo međunarodno iskustvo. Zamislite situaciju gdje premijer nema više od mjesec-dva opravdanja na one bivše, jer sve dalje je u njegovim rukama. I konačno, zamislite da se u javnom sektoru za malo nerada „ide na klupu“, a ako pogriješiš nekoliko puta – lijepo ti se zahvale i nema više posla. Ako si dobar – dobivaš naravno bonus.

Zamislite Hrvatsku gdje se za svaku plaću, bio poslodavac država ili privatnik, treba jednako oznojiti, bilo fizički, bilo umno, ovisi o prirodi posla. A onda, stižu i odgovarajući rezultati u obliku primjerene plaće.

Zamislite takvu Hrvatsku. Vjerojatno bi se zvala – Švicarska. Nogomet nam možda čak i ne bi bio toliko važan, jer bismo bili uspješni u svemu drugome.


Komentari članka

Vezani članci

Paraziti se množe: Na uhljebe smo potrošili 740 milijuna kuna više nego lani

19.09.2018.

Javnosektoraši su zahvaljujući kupovanju socijalnog mira mirno prebrodili šestogodišnju recesiju, što je bilo financirano zaduživanjem države, zbog čega se javni dug u jednom trenutku popeo na preko 290 milijardi kuna

Cappelli i Zhaoming Hu: Hrvatska i Kina za jaču turističku i gospodarsku suradnju

17.09.2018.

Hrvatska i Kina žele širenje turističke suradnje, za što je ključno uvođenje izravnih aviolinija, razvoj ponude prilagođene kineskim turistima i pojednostavljenje procedura za dobivanje viza, poručili su uoči turističke konferenciji u Dubrovniku "Kina plu

Hrvatski poduzetnici ‘zdušno’ navijaju za ukidanje ljetnog i zimskog računanja vremena

14.09.2018.

Gotovo 90 posto hrvatskih poduzetnika se u anketi Hrvatske gospodarske komore (HGK) izjasnilo za ukidanje pomicanja sata, a 60 posto anketiranih se odlučilo za ljetno računanje vremena.

Velike promjene u sektoru vinarstva

14.09.2018.

Vlada je u prvo saborsko čitanje u četvrtak sa sjednice u Puli uputila prijedlog Zakona o vinu kojim se, ističe ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, predlaže višestruko smanjenje administrativnih opterećenja hrvatskih vinara.

Zašto u Hrvatskoj nema Starbucksa?

12.09.2018.

Iako Starbucksa nema u Hrvatskoj, to ne znači da ovaj brend nije razmatrao opciju otvaranja svojih kafića u našoj zemlji. Glasine o tome da bi se mogao otvoriti u glavnom gradu stare su skoro desetljeće.

Tag cloud

  1. 1800 članka imaju tag hrvatska
  2. 1835 članka imaju tag turizam
  3. 1496 članka imaju tag financije
  4. 1176 članka imaju tag izvoz
  5. 772 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 955 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 908 članka imaju tag trgovina
  8. 649 članka imaju tag poduzetništvo
  9. 784 članka imaju tag investicije
  10. 926 članka imaju tag EU
  11. 834 članka imaju tag industrija
  12. 835 članka imaju tag svijet
  13. 828 članka imaju tag ict
  14. 748 članka imaju tag menadžment
  15. 915 članka imaju tag kriza
  16. 553 članka imaju tag maloprodaja
  17. 520 članka imaju tag marketing
  18. 477 članka imaju tag krediti
  19. 474 članka imaju tag tehnologija
  20. 420 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  21. 326 članka imaju tag poticaji
  22. 438 članka imaju tag banke
  23. 386 članka imaju tag prehrambena industrija
  24. 397 članka imaju tag obrazovanje
  25. 420 članka imaju tag dzs
  26. 370 članka imaju tag hnb
  27. 238 članka imaju tag potpore
  28. 339 članka imaju tag gospodarstvo
  29. 318 članka imaju tag agrokor
  30. 311 članka imaju tag eu fondovi
  31. 297 članka imaju tag hgk
  32. 284 članka imaju tag osijek
  33. 268 članka imaju tag poduzetnici
  34. 337 članka imaju tag energetika
  35. 309 članka imaju tag hotelijerstvo
  36. 363 članka imaju tag vlada
  37. 340 članka imaju tag recesija
  38. 266 članka imaju tag investicija
  39. 282 članka imaju tag rast
  40. 358 članka imaju tag BDP