Legendarni kestenjari koje obilaze generacije Osječana na istom su uglu već 67 godina: 'Normalno da postoje recepti, ali se po njih ide kod liječnika'

Na istom su uglu 67 godina. Za istom kestenjarom sada stoji već treća generacija obitelji Selmani iz Osijeka. Kestenje svake jeseni, kuhani kukuruz ljeti, a u međusezoni kikiriki, špice i kokice ovim Osječanima donijeli su status gradskih legendi. Zaustavili smo se jednu večer na uglu i razgovarali s Mirsadom i njegovim ocem Sinapom, poznatijim pod nadimkom Brko

Ne može se prošetati središtem Osijeka a da ti miris pečenog kestena u jesen ne ispuni nosnice i privuče te u red kod legendarnog Brke. Dok žaračem 'rola' kestenje iznad ugljena koji pucketa, sin Mirsad s mjericom poseže u toplu dubinu pulta grabeći slasne plodove u bijele vrećice.

'Koliko se dnevno proda', pitamo ga.

'Dosta. Dovoljno da preživi cijela obitelj', odgovara nam diplomatski i sa smiješkom Mirsad. Zanat kestenjara još nije ispekao do savršenstva te ga uči od malih nogu.

Prisjeća se da je na povratku iz srednje škole uvijek u centru silazio s tramvaja i dolazio pomoći djedu Isi. Sada njemu uskače otac Sinap, popularni Brko, u vrijeme najvećih gužvi. A on peče kestenje već punih 30 godina.

'Sve se uokolo promijenilo, osim nas. Mi smo na istom mjestu', govori nam Brko, a kormilo polako prepušta sinovima, no pomaže im u sezoni.

'Treba im više rutine oko žari jer to nije plin pa da ga upališ po potrebi, a ne možeš ni samo tako nasipati ugljen. Treba imati dobru i kvalitetnu sirovinu, dobar kesten, granulaciju, ali i majstora s iskustvom', otkriva dobitnu formulu ova osječka legenda pored koje nitko ne prođe bez pozdrava.

'Prije četiri godine doživio sam da su mi odjednom došle četiri generacije na kestenje - prabaka, baka, kći i unuka. Toliko mi je bilo drago vidjeti tu sliku, a istovremeno mi se toliko stegnulo u grlu. Skoro sam se rasplakao', prebire po lijepim sjećanjima Brko, na čije kestenje ne dolaze samo Osječani, nego i oni iz okolice, Vukovara, Vinkovaca, Valpova...

Dok tijekom listopada i studenog stanovnici slavonske metropole posežu za slasnim kestenjem, lipanj i srpanj provode na istom štandu kupujući kukuruz.

'Prodajemo slavonski kukuruz koji raste nekih pet kilometara odavde. Lipanj i srpanj su rezervirani za njih. Mogu otkriti da su ovo ljeto Osječani pojeli cijelu jednu njivu kuhanog kukuruza', u šali će Mirsad te je već potvrdio tezu oca Brke da kukuruz najviše vole mala djeca dok kestenje više vole žene.

'Žene više vole kestenje, muškarci zbog njih stoje u redu'
'Kada vidite muškarca da stoji u redu, onda znači da je došao po kestenje ženi. Muškarcima je mrsko čistiti ih i prljati ruke', sigurni su u svoju teoriju Selmanijevi, a po nečemu su pioniri na prostoru bivše Jugoslavije.

Kada su prije 40-ak godina odlučili usred Osijeka ponuditi kuhani kukuruz, nitko nije vjerovao da će im proći taj posao. No dokazali su suprotno.

'Nagovarali su nas prijatelji da se počnemo širiti na more kada je kukuruz postao brend. No mi smo odlučili ostati u Osijeku', dobacuje Brko.

Kiosk Selmanijevih preko puta nekadašnjeg kina odredio im je i radno vrijeme. Uvijek su otvarali 'butigu' u 16 sati, ljeti je zatvarali u 23, a zimi su radili sat kraće. Kikiriki, kokice, špice, i po tome su Selmanijevi poznati. Prije nekoliko godina osuvremenili su svoj kiosk, a najmlađi sin Sven osmislio je i brend Dr. Pops. Time su napravili iskorak na tržištu.

'Prodajemo kikiriki 60 godina. Brat je htio otvoriti tržište Hrvatske i na nacionalnoj razini prodavati kokice. Zato je razvio brend Dr. Pops. Spakirao je već i kikiriki u mala pakiranja Taman te se već nudi u pivnicama. Planira otvoriti i web shop s našim proizvodima', otkriva djelić poslovnih planova Mirsad te planira i tradicionalno radno vrijeme 'prekinuti' jutarnjom šihtom jer, kako domeće, grad je oživio, a ljudi privlače ljude.

Selmanijevi ne rade samo dva dana u godini. Ostale provode sa svojim sugrađanima.

'Ustajemo ujutro, biramo i pakiramo špice, popodne pečemo kestenje. Svaki plod mi prođe preko ruke. Posao je nešto lakši otkad imamo pakirnicu. Ali za uspješan posao potreban je trud. Bez toga nema uspjeha', rezimira Mirsad te nam objašnjava i razliku između maruna i ostalog kestenja.

'Maruni su plemenitija sorta kestena. No ja sam pronašao kesten koji je sličan okusu maruna, tako da Osječani jedu marune po cijeni kestena. Ove godine je kesten dobro rodio, ali se osjeća da je kupaca manje nego lani. Osjeća se inflacija jer ljudi troše na osnovne stvari, ali još uvijek ima dovoljno onih koji žele kestenje. Neki ga jedu umjesto večere, ali je potrebno i dobro ih zaliti, a jako dobro idu uz mlado vino', otkriva neke kestenjarske tajne.

Sezona će im se protegnuti koliko bude dobrog kestenja. Možda izdrže i cijeli studeni.

'Ako zaradim, idem na mundijal u Katar - ovo mi je jedinstvena prilika jer prvenstvo uvijek pada u sezonu, pa nikada ne stignem otići', kaže u šali Mirsad i dodaje da su pokušali sami saditi kukuruz, ali su zaključili da je ipak bolje raditi ono što znaju.