Mamager intervju: Rea Budić nam otkriva kako je nastala hrvatska videoigrica Bura koja se oslanja na dalmatinske legende

Rea Budić osnivačica je studija za razvoj videoigara, Tiny Meow, a najnoviji proizvod koji dolazi iz studija je videoigra Bura: The Way the Wind Blows, koja je vizualizirana u stilu Ghibli, kakav često viđamo u japanskim animiranim filmovima. Radnja igre smještena je u dalmatinski krajolik i igračima otkriva bogatu dalmatinsku kulturnu baštinu putem narativnih elemenata, pozadinskih likova, i jedinstvenih igrivih elemenata, poput mehanike vezenja čipke, dok priča prati odrastanje glavne protagonistice i njezino stjecanje mudrosti kroz različita iskustva. Rea na igrici radi sa svojim suradnikom Renatom Lovrekovićem, osnivačem Raven Insightsa, pri čemu je ona zadužena za grafički dizajn, dok je Renato zadužen za razvoj igre.

Pobjednica programa za podršku poduzetnicima
Rea je također jedna od deset dobitnika programa za podršku poduzetnicima “Pokreni nešto svoje”, koji već osam godina zaredom provode ACT Grupa i Philip Morris Zagreb koji kroz ovaj program dodjeljuju sredstva i know-how za hrvatske impact poduzetnike. Od početka projekta u poduzetnike je uloženo 830.000 eura, a financijska sredstva svake godine osigurava Philip Morris Zagreb. Kroz program je u osam godina prošlo čak 58 hrvatskih mikro poduzetnika od kojih su brojni ostvarili i međunarodne uspjehe. Ove godine podrška za razvoj poslovanja ukupne je vrijednosti 90.000 eura, od čega će poduzetnici primiti 50.000 eura izravne financijske pomoći i 40.000 eura vrijednu mentorsku pomoć i podršku. Prošle godine ovaj je program za svaki uloženi euro u impact poduzetnike ostvario 3.97 eura društvenog dobra.

Žena u svijetu razvoja videoigara nema tako puno pa nam je bilo izuzetno zanimljivo popričati s Reom i saznati više o cijelom procesu nastanka igara, o njenoj ljubavi prema videoigrama, izazovima s kojima se susrela i još mnogo toga.

T: Rea, krenula si na izvanredno putovanje s Tiny Meow Studiom. Koja je bila početna iskra koja te motivirala da pokreneš vlastiti studio i baciš se u profesionalni razvoj videoigara?

R: Može se reći da je “iskra” bila upoznavanje s ljudima iz industrije. S obzirom da cijeli život igram videoigre, uvijek sam smišljala ideje za mehanike i priče koje bi bile zanimljive za odigrati. No ideji o otvaranju tvrtke je prethodilo sudjelovanje u Inkubatoru PISMO u Novskoj, gdje sam prvi put upoznala ljude iz industrije i razne druge zaljubljenike u videoigre.

T: Kao nekoga s gotovo desetljećem iskustva u grafičkom i 3D dizajnu, kako te tvoje iskustvo pripremilo za izazove razvoja igara, posebice s projektom, Bura: The Way The Wind Blows?

R: Oduvijek sam bila osoba sa 100 interesa i često sam gledala načine na koje bi ih mogla spojiti. Izrada videoigara uspijeva biti upravo taj medij koji omogućuje spajanje više kreativnih procesa u jedan proizvod. Samouka sam u grafičkom dizajnu i kroz godine sam se razvijala u 3D smjeru. S vremenom sam shvatila da je proces izrade likova za videoigre nešto u čemu najviše uživam te sam počela raditi likove koji su danas dio video igre Bura: The Way the Wind Blows.

Sve je ovo proces koji traje godinama. I danas, još uvijek učim – manje o proizvodnji, više o vođenju tvrtke. Iako imam iskustva u vođenju tima, razvoj startupa zahtijeva znanja vezana za “hendlanje” više različitih uloga, posebice u ovako manjoj tvrtki. No smatram da me upravo ta želja za učenjem gura u smjeru proizvodnje interesantnih i inovativnih videoigara.

T: Tiny Meow Studio je mali tim koji činite ti i Renato Lovreković. Kako upravljate raznolikim odgovornostima između grafičkog dizajna i razvoja igara?

R: Tiny Meow studio radi u suradnji s Renatom, točnije, njegovom tvrtkom Raven Insights. Naš trenutni tim čini četiri stalno zaposlene osobe i četiri vanjska suradnika. Prve smo dvije godine Renato i ja skupa dizajnirali i pokrenuli proizvodnju Bura: The Way the Wind Blows. On je bio zadužen za development i programerski dio, dok sam ja bila zadužena za 3D dizajn, vizualni stil i level dizajn. Danas su te uloge malo drugačije nakon što smo proširili tim, no još uvijek odlično surađujemo. Buru smo zajednički dizajnirali, i dok ja vodim projekt, on vodi tim te na taj način pokrivamo veći dio produkcije.

No naravno, već imamo plan za proširenjem obje tvrtke što očekujemo nakon objave Bure.

T: Tvoja igra, Bura: The Way The Wind Blows, uvelike se oslanja na dalmatinske legende i kulturu. Što te inspiriralo da igru usredotočiš na ove teme i kako misliš da to odjekuje među igračima?

R: Kao što sam već navela, imam 100 interesa. Jedan od njih je i istraživanje različitih kultura. Prije tri godine sam tijekom boravka u Novskoj, pročitala knjige Anima Delmatica, Ljube Stipišić Delmate i Otok Murter u 16. i 17. stoljeću, Kristijana Jurana te sam se u razgovoru s Renatom dotakla usporedbe načina života nekoć i danas te različitih običaja koji su s vremenom zaboravljeni. S obzirom da oboje imamo dalmatinske korijene, dotakli smo se odrastanja, riječi “pomalo” te o moru i vjetru, posebice buri. Tada se počela stvarati ideja za igru – ipak nije postojalo ništa slično na tržištu, a sama kultura je toliko interesantna da smo je htjeli na ovaj način približiti igračima. Jer, svi znaju za Kitsune iz Japanske kulture ili Peruna iz Slavenske mitologije, no malo ljudi zna za Ulykvu, dobrog duha dalmatinskog područja koji čuva masline, ili Macarôla, vragolastog duha ribarstva koji pomaže ribarima, ali samo ako ga podmite. To je sve zanimljiv dio naše kulture koja je nažalost, velikim dijelom izgubljena i zaboravljena.

T: Spomenula si da je stvaranje igre s malim timom izazovno. Koje su neke od najvećih prepreka s kojima si se suočila i kako si ih prevladala?

R: Iako i veliki timovi imaju svoje izazove, naše iskustvo u radu s malim timom nije bilo lako. Rekla bih da najveći izazov predstavlja balansiranje različitih uloga bez da se doživi “burnout”. Iako je tvrtka mala, sama proizvodnja je jednaka kao i u većim tvrtkama, no ljudi preuzimaju više različitih uloga. Na taj način pokrivamo sve poslovne procese proizvodnje, marketinga, organizacije, financiranja i sličnog.

S obzirom da želimo izgraditi tim zadovoljnih i sretnih ljudi, a ne samo zaposlenika, trudimo se olakšati timu koliko god možemo. No time, Renato i ja na sebe preuzimamo jako puno uloga i trudimo se pronaći balans. To su stvari koje nas ne uče knjige, nego iskustvo.

T: Tvoja igra sadrži priču o odrastanju smještenu u pozadini dalmatinske prirode i kulture. Možeš li nam reći nešto više o protagonistici, Rini, i njezinom putovanju kroz različite životne faze u igrici?

R: Bura: The Way the Wind Blows je narativna avantura usredotočena na istraživanje, kako prirode, tako i sebe. Priča prati životni put mlade djevojčice Rine, njezina suočavanja s nedaćama tijekom odrastanja te naposljetku prihvaćanje prolaznosti svijeta oko nas.

Rina započinje kao sretna djevojčica u malom selu na dalmatinskom otoku. U tom periodu igrač ima priliku zaigrati balote, naučiti raditi čipku te upoznati razne duhove prirode koji po narodnim predajama obitavaju uz ljude.

Nakon završetka prve razine, igrač dolazi u ulogu Rine u tinejdžerskoj dobi te u situaciju koja predstavlja izgubljenost koju to razdoblje donosi – u mračnoj šumi. U tom okruženju, igrač i protagonistica zajedno nalaze svoj put u životu kao i u igri te time postaju jači. Kasnije dijelove igre ostavljamo igračima da ih sami otkriju.

Cijela ideja iza istraživanja se ne odnosi samo na istraživanje prirode unutar igre, nego i na istraživanje sebe i svog života. Svaki će igrač, sukladno svojim iskustvima u životu, drugačije shvatiti pouku u igri te se nadamo kroz nostalgiju dati priliku igraču na introspekciju. Smatramo da se često ljudi izgube u svakodnevnom životu i da upravo u trenucima igre, imamo mogućnost živjeti u trenutku i razvijati se kao ljudi.