300.000 sjemenki u kilogramu i 400 litara biodizela po hektaru: Zašto je uljana repica top kultura?

Uljana repica jedna je od najvažnijih industrijskih biljaka današnjice, iako u prirodi ne postoji u divljem obliku. Riječ je o kulturi iz porodice krstašica koja se uzgaja prvenstveno zbog sjemena bogatog uljem i bjelančevinama, čak oko 40 posto čini ulje, a oko 20 posto proteini.

Zahvaljujući tim svojstvima, ima široku primjenu, od prehrambene industrije do energetike. Koristi se za proizvodnju jestivog ulja, ali i biodizela, pri čemu jedan hektar usjeva u prosjeku može dati oko 400 litara ovog biogoriva.

Treći najvažniji izvor biljnog ulja u svijetu
Na globalnoj razini, zauzima visoko treće mjesto među izvorima biljnog ulja, iza soje i palme uljarice. Godišnja svjetska proizvodnja kreće se između 70 i 80 milijuna tona, a vodeći proizvođači su Kanada i Europska unija, dok se Kina nalazi na trećem mjestu.

Repičino ulje nekada je imalo lošu reputaciju zbog prisutnosti eruka kiseline i glukozinolata, koji su utjecali na okus i probavljivost. Međutim, znanstvenim napretkom, osobito razvojem tzv. "00" sorti u Kanadi tijekom 1970-ih, ti su spojevi gotovo u potpunosti uklonjeni.

Danas se ono smatra jednim od najzdravijih biljnih ulja, zahvaljujući povoljnom omjeru omega-3 i omega-6 masnih kiselina.

Jedna od najvećih prednosti ove kulture je njezina učinkovitost. Za proizvodnju jedne litre rafiniranog ulja potrebno je između 2,5 i 3 kilograma sjemena, što je čini jednom od najisplativijih uljarica za preradu.

Ipak, njezina uloga ne staje u kuhinji. U Europi se čak oko 60 posto proizvedenog repičinog ulja koristi za proizvodnju biodizela. Osim toga, nalazi primjenu u proizvodnji boja, lakova, biorazgradivih ulja, ali i u kozmetičkoj industriji.

Vrijedna i za stočarstvo i pčelarstvo
Osim za ulje, važan je izvor proteinske hrane, iako u tom segmentu znatno zaostaje za sojom. Nakon prerade sjemena ostaje repičina pogača, visokoproteinsko krmivo koje sadrži oko 35 posto bjelančevina. Zbog toga predstavlja kvalitetnu alternativu sojinoj sačmi, osobito u stočarstvu, gdje može potaknuti veću mliječnost.

Ima i važnu ulogu u pčelarstvu. Kao jedna od najznačajnijih medonosnih biljaka, u vrijeme cvatnje može omogućiti proizvodnju između 80 i 120 kilograma meda po hektaru, dok njezina pelud bogata proteinima potiče razvoj pčelinjih zajednica u rano proljeće.