Amerikanci od Hrvatske stvaraju energetsku silu

Za samo pet ili deset godina, energetska slika Hrvatske mogla bi izgledati otprilike ovako: dok naftna polja u južnom Jadranu eksploatira strani koncesionar, najvjerojatnije američki, veliki tankeri iskrcavaju ukapljeni plin u Krku, na LNG terminalu čiju je izgradnju u 70-postotnom iznosu financirala Europska unija.

Umjesto slijepog crijeva, Hrvatska prvi put od samostalnosti postaje energetski koridor, za što ima idealan gepolitički položaj. Da se to dogodi, pobrinut će se hrvatski saveznici u Washingtonu i Bruxellesu.

Tako zaključuju u hrvatskoj Vladi nakon izvanredno uspješnog, ali u medijima slabo popraćenog Brown foruma, ekonomskog skupa koji četvrtu godinu zaredom organizira američka ambasada u Zagrebu u suradnji s hrvatskim državnim institucijama.

Prvi put je Brown forum bio posvećen temi koja nije bila samo gospodarski zanimljiva ili čak i protokolarna, nego je od goruće važnosti za cijelu regiju: "Budućnost energetike jugoistočne Europe".

Vladu su na forumu predstavljali ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Obraćajući se sudionicima skupa, američki veleposlanik Kenneth Merten nazvao je hrvatske visoke dužnosnike američkim prijateljima. U diplomatskim se krugovima tumači da je to bilo mnogo više od puke ljubaznosti – ključna je bila poruka upućena predstavnicima Exxon Mobila, Conoco Philipsa i Marathon Petroleuma, najvećih američkih naftnih kompanija koji su prisustvovali skupu, hrvatska Vlada je vjerodostojna i ovo su ljudi s kojima se može poslovati.

Prijatelj Hrvatske

Upravo su Vesna Pusić i Vrdoljak obavili najveći dio lobiranja prema Amerikancima, koje se odvijalo i prije nego li je kriza u Ukrajini zaprijetila da veliki dio Europe ostavi bez potrebnih količina plina iduće zime.

Ključni su bili Vrdoljakovi susreti s Amosom J. Hochsteinom, diplomatom iz američkog ministarstva vanjskih poslova koji služi na poziciji zamjenika pomoćnika ministra za energetsku diplomaciju. Hochstein je iskusan političar i lobist. Prije dolaska u State Department je petnaest godina savjetovao demokratske političare u Washingtonu, radio za nekoliko zastupnika u Kongresu, a dio karijere proveo je kao izvršni dopredsjednik tvrtke Cassidy & Associates, najjače lobističke tvrtke u SAD-u.

Zahvaljujući velikom interesu Amerikanaca, famozni data room, soba Agencije za ugljikovodike s podacima preliminarnog istraživanja podmorja za ulazak u koju naftne kompanije plaćaju pet tisuća eura, otvorena sredinom ožujka, s današnjim je datumom popunjena do 10. srpnja.

Drugi veliki energetski projekt o kojem ovisi budućnost Hrvatske je izgradnja LNG terminala na otoku Krku i povezivanje sa središnjom Europom dodavanjem stanica i cijevi na postojeći plinovod koje će omogućiti takozvani reverse flow, odnosno to da Hrvatska izvozi plin u smjeru iz kojeg ga sada samo uvozi.

Lokacijska prije ljeta

Projekt LNG terminala do sada je više puta zastajao u početnim fazama realizacije, posljednji put kad je interes za izgradnju pokazao Katar. Tada je problem, o kojem se nije javno govorilo, bio u tome da Katar nije htio jamčiti konkurentnu cijenu. Tvrdi se da se s hrvatske strane tražilo da Katar zajamči cijenu minimalno nižu od one na takozvanom Baumgarten spot tržištu, odnosno plinskom tržištu Bečke burze, putem kojeg u središnju Europu stiže Gazpromov plin iz Rusije. Katarci su to odbili i projekt je stao.

Sada je LNG terminal u najvišoj projektnoj fazi do sada – najavljuje se da će imati lokacijsku dozvolu prije ljeta. Predstavnici hrvatske Vlade u izravnoj su komunikaciji oko LNG terminala s europskim povjerenikom za energiju Guentherom Oettingerom. Nijemac iz Stuttgarta, Oettinger je navodno najjače zainteresiran za izgradnju hrvatskog LNG terminala i osiguranje energetske neovisnosti središnje Europe od geopolitičkih potresa na granici s Rusijom.

Tvrdi se da Oettinger šalje jasne signale kako je izgradnja hravtskog LNG terminala ključni energetski projekt u ovom trenutku za Europsku Uniju. To nije iznenađujuće, jer opskrba središnje Europe plinom u ovom je trenutku ozbiljno ugrožena krizom u Ukrajini, koja može potencijalno dovesti i do potpunog prekida opskrbe.

Hrvatska u ovom trenutku ima dvije mogućnosti financiranja LNG terminala sredstvima Europske Unije. Nepovoljnija je mogućnost putem Fonda za regionalni razvoj, u kojem je predviđeno nekih 200 milijuna eura za hrvatske projekte.

Mogućnost koja se hrvatskoj Vladi više sviđa je financiranje putem fonda Connecting Europe Facility, namijenjenog infrastrukturnim projektima. U tom je fondu 5,8 milijardi eura koji će se raspodijeliti do 2020. godine, nekih 700 milijuna eura godišnje. Za taj se fond natječu sve članice EU, ali u Vladi smatraju da su dobili jasne signale kako bi LNG terminal trebao biti jedan od ključnih projekata u ovom trenutku. CEF može financirati do 70 posto ukupne vrijednosti projekta. Cijena planiranog LNG terminala procjenjivala se do sada na milijardu eura.

Energetska sigurnost

Ako se LNG izgradi sredstvima iz CEF-a, neće smjeti biti komercijalan projekt. Sam terminal moći će zaraditi da pokrije svoje troškove i ostvariti minimalan profit. Novac će se zarađivati na trgovini plinom, za što će biti raspisan međunarodni natječaj i u konačnici će taj posao obavljati više trejderskih kompanija. Republika Hrvatska će zarađivati na dva načina – od onoga što naplati traderima kroz poreze, naknade i druge namete te od transporta plina, na kojem će proviziju uzimati državna tvrtka Plinacro. Bit će to ozbiljni novci – 20 lipa na svakom kubiku plina za transport plinovodom.

Sve je to veoma izravno na Brown forumu rekla prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić: "Energetska politika postala je pitanje ekonomske i političke neovisnosti... Energetska sigurnost Hrvatske automatski znači sigurnost za regiju i Središnju Europu. Od Jadrana do Baltika, nastaje novi, europski, izvor plina, dobavljač i ruta. Plin će postati element neovisnosti ovog dijela Europe."

Na forumu je bilo riječi i o trećem važnom regionalnom energetskom projektu, plinovodima TAP i IAP. Kako je planirano. TAP bi trebao do Europe dovesti plin iz Azerbejdžana i istočnog Mediterana. Prošao bi kroz Grčku i prešao Jadran na najužem dijelu do Italije. IAP bi se nastavljao na njega i duž jadranske obale bi se spojio na postojeći hrvatski plinovod Zagreb-Rijeka.