Bez pravila igre teško je poslovati

Poslovni čovjek, povratnik iz Švedske Mirko Kliman prije 14 godina preuzeo je Istarske Toplice u čiju je obnovu uložio 10 milijuna eura svojih sredstava. Što se promijenilo od tada do danas otkrio je u razgovoru za Privredni vjesnik.

Osim što ste uložili vlastita sredstva u obnovu Istarskih toplica jeste li dobili potporu države ili lokalne samouprave?

- Tvrtka Miamedica-Istra dioničko društvo u stopostotnom je privatnom vlasništvu. Vlasnik sam 78 posto tvrtkinih dionica, a 22 posto je u vlasništvu švedske tvrtke JFM-Förvaltnings AB. No, vlasnik sam i te tvrtke, što znači da sam stopostotni vlasnik Istarskih toplica. Sav uložen novac u Grupi Miamedica potječe iz Švedske, a proteklih godina Istarske toplice nisu dobile nikakvu potporu lokalne samouprave i države te stoga odgovorno tvrdim da se javni sektor maćehinski ponaša prema nama. U zadnjih pet godina Miamedica je uložila oko sedam milijuna eura u potpunu obnovu polovine smještajnih kapaciteta ili 120 hotelskih soba, renoviranje restorana, izgradnju kapelice Majke Božje od Zdravlja, novog frizerskog salona i wellness centra s bazenom dužine 25 metara te izgradnju polikliničkog centra i 28 apartmana na razini četiri zvjezdice. U protekloj smo godini započeli s obnovom kuhinjskog dijela kompleksa kako bismo ga uskladili s HACCAP normama. Bez svih tih ulaganja ne bismo mogli konkurirati na tržištu.

Tko posjećuje Polikliniku Sv. Stjepana i wellness centar te imate li ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO)?

- Osim lječilišta koje je privatna zdravstvena ustanova, u sklopu Istarskih toplica djeluje i Poliklinika Sv. Stjepan. Lječilište ima ugovor s HZZO-om za ambulantnu fizikalnu terapiju, no taj je ugovor katastrofalno loš jer nam pokriva samo 50 posto troškova. Stoga smo zatražili promjenu, ali nismo naišli na razumijevanje ni u HZZO-u niti u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, a ni lokalna samouprava nije imala sluha za naš zahtjev. Polikliniku, koja će se nadopunjavati još nekim odjelima, posjećuju pacijenti iz cijele Hrvatske i stranci, ali i lokalno stanovništvo koje je time dobilo mogućnost liječenja u blizini svojega doma.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu?

- Planiramo potpuno obnoviti terapijski dio kompleksa Istarskih toplica, u tijeku je izrada projekta, no morat ćemo pričekati s investicijama zbog gospodarske situacije koja je zahvatila svijet, našu zemlju i poduzetništvo. Godišnji su nam prihodi u visini 3,5 milijuna eura. Rast bruto prihoda do 2007. iznosio je tri posto godišnje, dok je rast bruto troškova iznosio oko osam posto. Protekle je godine rast bruto prihoda pao za tri posto, dok su nam troškovi porasli za oko 18 posto.

Iz kojih zemalja dolaze gosti u Istarske toplice?

- Oko 60 posto naših klijenata su stanovnici Hrvatske, ponajviše iz Istarske, a potom i Primorsko-goranske županije. Na trećem mjestu su gosti iz Zagreba. Od stranaca najviše je Talijana, Slovenaca te Skandinavaca. No, u prosjeku strani gosti više dolaze na terapije, dok domaći gosti više troše na ostale turističke usluge.

S kojim se problemima suočavate u poslovanju?

- Najveći problemi su administrativnog karaktera. Riječ je ponajprije o prevelikoj lokalnoj i državnoj administraciji, a nerviraju nas i razne inspekcije. Svake godine Istarske toplice posjećuje više od 50 raznih inspekcija, što nas poprilično ometa u radu. Smatram da se zakoni i politika previše miješaju u poduzetništvo, čime se sprječava napredak u poslovanju. Primjerice, prema Zakonu o radu ne može se zaposliti liječnik specijalist na ugovor o djelu jer taj ugovor nije legalan, a vama kao instituciji taj je liječnik potreban samo povremeno. Zakon propisuje da se godišnji odmor može koristiti samo u dva dijela iako bi sam djelatnik taj odmor želio koristiti u više dijelova. Mislim da bi Zakon o radu trebao biti dispozitivan, odnosno ako se djelatnik i poslodavac drukčije dogovore, onda mora vrijediti njihov dogovor. Tako se posluje u Švedskoj i moram naglasiti da to vrlo dobro funkcionira. Tamo sam poduzetnik već 35 godina i nikada nisam doživio takvo miješanje u poslove poslodavaca kao što se radi u Hrvatskoj te stoga odgovorno tvrdim da smo u slobodi poduzetništva na najnižoj mogućoj razini. Isto tako smatram da su poslodavci žrtve ovog sustava u kojem nema pravila igre nego se ona stalno mijenjaju. Poduzetnici vole fleksibilnost i stabilnost, a u Hrvatskoj ima vrlo malo jednog i drugog.