Bivši tenisač Mario Ančić investicijski bankar Credit Suissea na Wall Streetu

Kada od Marija Ančića slušate riječi kao što su “transakcija” i “dokapitalizacija”, dođe vam da se upitate je li to onaj isti momak kojega ste usred srpanjske vreline gledali kako se s Andyjem Roddickom bori za finale Wimbledona, ili kako mjesec i pol kasnije s Ivanom Ljubičićem u noćnom ruletu u Ateni osvaja olimpijsku broncu, ili kako godinu i pol kasnije u Bratislavi gravira ime Hrvatske na najveći teniski momčadski trofe. Mario Ančić danas je investicijski bankar i u New Yorku radi za Credit Suisse. Nakon što je godinu dana proveo kao pravni savjetnik u NBA ligi, doktorirao je pravo na Sveučilištu Columbia i zaposlio se na Wall Streetu. Evo što je, između ostalog, rekao u razgovoru za Jutarnji list.

Što vas košta više živaca, peti set na Grand Slam turniru ili rad s klijentima na Wall Streetu?

– Baš sam našao karijere gdje trošim živce (smijeh). Zapravo mi stvari koje sam prošao kao sportaš jako pomažu u poslovnoj karijeri. Rigorozan rad i trening nauče vas nositi se sa zahtjevnim situacijama. Pritisak je velik, očekivanja su velika, a ja stalno imam osjećaj kao da sam sve to već prošao. Nitko te ne može pripremiti za igranje petog seta ili za takva iskustva. Da se nisam bavio sportom, sigurno bio bih puno labilniji. I sam vidim, čim nekoliko dana nisam u teretani ili na trčanju, odmah postanem nervozan, moram nešto napraviti…

Transakcije koje radite imaju vrtoglave iznose?

– Ima ih od 500 milijuna pa do nekoliko milijardi dolara. Ovisi o fondovima s kojima surađujemo i o tvrtkama, o tome kupujemo li ih izravno ili radimo s onima koje već imaju svoje platforme. Što je bolja pozicija tvrtke, iznos je veći, a ako se radi o nekoj manjoj, onda radimo akviziciju. Ili dokapitalizaciju i manje transakcije, na način da te tvrtke imaju sredstva za redovite aktivnosti.

Zvuči komplicirano. Kako izgleda vaš radni dan?

– Super je stvar što je raznovrsno, ne postoji šansa da upadnem u rutinu. Kada dođem u ured, najčešće ne znam kako će mi izgledati dan. Non-stop se nešto događa, postoje rokovi… Često situacija iziskuje da moram otputovati. Trenutno radim na nekoliko projekata u isto vrijeme, to je bogatstvo Wall Streeta i američkog tržišta koje je jako sofisticirano.

Bili ste Top 10 igrač, imate li i u poslovnoj karijeri neki izazov?

– Glavna razlika između sporta i biznisa je što je sportska karijera kratka, u mojem slučaju i prekratka. U prosjeku traje 10-ak godina, osim ako niste Karlović (smijeh). Ova karijera u kojoj sam ja, vi ili bilo koje drugo zanimanje, to je na duge staze, poput maratona. Tu ne postoji rangiranje, meni je izazov da radim zanimljiv posao, surađujem s kvalitetnim ljudima i stalno učim. Stječem iskustvo koje se kasnije može primijeniti u različitim sektorima. Cijela ta tranzicija iz sporta bila je, hvala Bogu, uspješna. Preko Columbije sam došao do rada u svjetskim institucijama, a u jednu ruku mi je pomoglo što je moj put bio daleko od očiju javnosti.