Boso: Drang nach Zagreb čuvara slavonske tradicije

Maloprodaja je jedna od djelatnosti koje smanjivanje broja stanovnika u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina najviše pogađa. Ako ste svoje trgovine pozicionirali tako da pokrivaju područje od oko pola milijuna potencijalnih potrošača, onda smanjivanje njihova broja za tridesetak posto zahtijeva strateško prilagođavanje. Maloprodajni lanac Boso, koji je sve do lani svoje poslovanje širio samo po Slavoniji, većim dijelom na području dviju županija, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske, tako je smanjenje broja kupaca na području na kojem je neupitni maloprodajni boss počeo nadoknađivati na novom terenu, po rubnim dijelovima Zagreba.

– Demografske promjene u Slavoniji imaju velik utjecaj na poslovanje. Svjedoci smo smanjenja stanovništva u nekim područjima, što neizbježno dovodi do prilagodbe našeg poslovanja. Konzistentnost i ambicija pružanja najboljega za naše kupce razlozi su zbog kojih i dalje otvaramo nova prodajna mjesta – ističe Mihovil Stanić, član Uprave tvrtke Boso.

Prerano je još donositi zaključke o tome koliko će ‘drang nach Zagreb‘ slavonskog maloprodajnog bossa biti uspješan ili neuspješan, ali nakon prvih osam otvorenih prodajnih mjesta (plus jedno u Dugom Selu) možemo samo reći da se pri otvaranju trgovina u metropoli u Bosi sasvim sigurno nisu rukovodili uzrečicom ‘kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin‘. Naprotiv, dojam je da je tvrtka u Zagreb došla po istoj onoj logici kojom se širila po slavonskim selima, u kojima ne samo da nema maloprodajne elite sa svojim besprijekorno uređenim velikim trgovinama, nego nema nikakve konkurencije.

Uglavnom, Boso je u Zagreb došao po svojoj ustaljenoj praksi da se useljava u objekte iz kojih je neki drugi trgovac (sigurno ne bez dobrog razloga) izašao. Logika je da je mnogo jeftinije kupiti ili unajmiti postojeći objekt nego graditi novi, a ujedno se dolaskom na lokaciju na kojoj je već bila neka trgovina može računati na to da će kupci već po navici ponovno posjećivati tu lokaciju. Drugo pravilo tvrtke sa sjedištem u Vinkovcima jest da se ne razmeće iznosom ulaganja u (pre)uređivanje trgovina, jer, kako nam je prije koju godinu u razgovoru za Lider objasnio Stanić, ‘na uređenje uvijek možete potrošiti mnogo novca, ali sve mora imati mjeru. Važnije nam je potrošačima osigurati povoljnije cijene proizvoda nego uložiti u uređenje i onda taj trošak ugraditi u cijene‘. Rezultat takva poslovnog modela jest da svih osam trgovina u Zagrebu izgleda, hm, recimo neprivlačno za kupca, koji može birati hoće li u obližnji Konzum, Spar, Lidl ili Kaufland.

Tajna uspjeha u Slavoniji
– Naša ekspanzija u Zagreb, posebice u rubne dijelove, samo je početak naše zagrebačke priče, kojom pokazujemo jasnu ambiciju širenja poslovanja. Planiramo proširiti svoju prisutnost i u druge dijelove grada, tako smo otvorili trgovinu u Petrovoj ulici, koja je blizu centra. Prva su iskustva ohrabrujuća, uočavamo kako naša prisutnost u naseljima poput Dugava i Gajnica pozitivno utječe na lokalnu zajednicu. Nudimo autohtone slavonske proizvode naše proizvodnje, čime se diferenciramo od konkurencije i koji su temelj našeg pozicioniranja – odgovara Stanić na naš upit što Boso novoga donosi zagrebačkim kupcima u odnosu na konkurenciju.

S blizu 125 milijuna eura prihoda u prošloj godini, Boso je jedanaesti po veličini hrvatski maloprodajni lanac. Unatoč tomu što pretežito djeluje na područjima s visokim odljevom broja stanovnika, slabom kupovnom moći preostalih te bez turista, koji uvelike dižu promet drugim velikim trgovcima, Boso je u razdoblju od proteklih pet godina prihod uspio povećati za blizu 50 posto. Tajna njegova uspjeha na području Slavonije jednostavna je – dobro poznaje svoje kupce, njihove navike i nudi im proizvode koji se u Slavoniji traže. U tvrtki znaju kakve su potrebe sela i što je u sezoni zimnica ili svinjokolje kupcima važno i to je njezina ključna konkurentska prednost u odnosu na najveće trgovačke lance.

S najvećima se Boso ‘tuče‘ samo u jednoj stvari – televizijskom oglašavanju. U maloprodajnoj branši najmanji je među velikim televizijskim oglašivačima, prema broju TV reklama rame uz rame je Konzumu, Lidlu i Plodinama. Procjenjujemo da je tvrtka lani u oglašavanje uložila oko 750 tisuća eura.

Cijeli članak možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.