Čemu revizija ako ne otkrije lažnu dobit, krivotvorene obveznice, nestale milijune

Herkul je uspio očistiti Augijeve staje samo u jednom danu. Njegova nadljudska snaga itekako bi nam koristila i danas, prije svega u čišćenju svijeta od nezasitne pohlepe – iako bi mu za to trebalo nešto više vremena jer tu su, primjerice: nepravilnosti u Fifi, atletika i doping, Volkswagenovo varanje na testovima emisije, optužbe za podmićivanje protiv proizvođača lijekova, vodeće banke koje se terete za izbjegavanje plaćanja i utaja poreza. Pa pitajmo se samo koliko bi klijenata danas uopće izrazilo povjerenje u integritet banaka? A što je s računovodstvom i revizijom?

Igre s knjiženjem

Čini se da neprestana nastojanja da se proces poslovnog upravljanja (vlast/administracija) preuredi nisu uspjela nimalo smanjiti napast lažiranja brojčanih iznosa u financijskim izvješćima. Svi poslovni propisi koji guše tvrtke, velike novčane kazne i dulje zatvorske kazne nisu uspjeli postići ništa u unaprjeđenju prakse financijskog izvještavanja. Prva nagrada za dvojbeno izvještavanje trebala bi biti uručena Toshibi – ne samo zbog obujma (gotovo dvije milijarde dolara, odnosno 1,3 milijarde funti precijenjene dobiti) nego i zbog prijevara koje su nastavljane tijekom gotovo sedam godina. To se naziva dobro poznatim problemom ‘korporativne kulture’: nadređeni postavljaju nemoguće ciljeve i podređeni poduzimaju računovodstvene prečace kako bi ih ispunili – prerano knjiže prihode i odgađaju knjiženje troškova.
Kada je u 2009. godini izvršni direktor saznao da tvrtka ide prema gubitku od 1,5 milijardi dolara, izjavio je da je taj rezultat toliko sramotan da ga se ne smije objaviti. Stoga su njegovi uslužni podređeni suradnici napravili operativni zahvat pa je objavljena dobit od četiri milijuna dolara. Svaka cinična osoba mogla bi pretpostaviti da je stil i obujam odstupanja dovoljno konzistentan iz godine u godinu da ga ne mogu otkriti osnovni analitički testovi japanske revizorske tvrtke Ernst&Young ShinNihon LLC (EYS). No alati revizije trebali su se razvijati na način da idu ukorak s mogućnostima prijevare te zapanjuje da procedure EYS-a nisu uspjele upozoriti revizore na prijevaru tolikog razmjera, što samo po sebi poništava svu vrijednost njihova rada u šest uzastopnih razdoblja izvješćivanja. Prijevaru su, ustvari, odmah ogolili vanjski stručnjaci koji se koriste naprednom digitalnom forenzičkom tehnologijom.

Slijepi revizori

Eufemistički tehnički žargon revizora u istoj mjeri sam sebe odaje, jednako kao što i alarmira: iako je Toshibin projekt Westinghouse pokazao gubitke od 332 milijuna dolara, tvrtka je inzistirala da se gubitak prikazuje u iznosu od 225 milijuna dolara. Tumačenje tvrtke je prevladalo i 107 milijuna dolara (ekvivalent od 25% dobiti prije oporezivanja toga kvartala) jednostavno je svrstano u evidenciju revizije kao ‘neispravljeno pogrešno prikazivanje’. Kao da se taj podatak ne odnosi na materijalnu vrijednost.
Tescova praksa pogrešnog izvješćivanja ima mnogo toga zajedničkog s Toshibinom. Kad su viši zaposlenici shvatili da prodajni ciljevi koje je postavilo rukovodstvo neće biti ispunjeni, oni su išli toliko daleko da su knjižili rabate na plaćanje dobavljačima koji su bili uvjet za postizanje tih ciljeva – u međuvremenu su se potajno dogovorili s dobavljačima da prihvate odgodu plaćanja. Rezultat? U nekim slučajevima, Tesco je morao svojim dobavljačima platiti bez rabata.
Kada najveća javna dionička društva promiču kulturu postizanja dobiti u tako kratkom razdoblju, dužnost je revizora (PwC-a u slučaju Tesca) da uvijek očekuju ili predviđaju njihove podvale. U svojoj briljantnoj analizi prijevare u američkom fondu Equity Funding Corporationu u 1970. godini, autor Raymond Dirks ukratko je objasnio standardni komentar da rutinske revizorske procedure nisu dizajnirane za otkrivanje prijevara: ‘Ako rutinske revizorske procedure ne mogu otkriti 64.000 lažnih polica osiguranja, 25 milijuna dolara krivotvorenih obveznica i 100 milijuna dolara nestalih sredstava, koja je onda svrha revizije?’

Jednostavno krivotvorenje

Zatim, tu je Globo, grčka softverska tvrtka za mobilne telefone, koja je doživjela slom u listopadu prošle godine usred navoda da je krivotvorila financijske izvještaje (poslovne knjige). U slučaj su uključeni Ured za ozbiljne prijevare, City of London policija i Nadzor za financijsko upravljanje te Vijeće za financijsko izvještavanje istražuje njihovu revizorsku tvrtku Grant Thornton. Čini se da su se prihodi Globa temeljili na fiktivnim prodajnim računima koje su generirale tvrtke bez aktivnosti i imovine koje je stvorio Globo. Ali, nije to ništa novo.
Sve navedeno nije ništa više nego letimičan pogled na svijet računovodstvenih prijevara i nesposobne (neadekvatne) revizije. Čak je i KPMG-ova revizija HBOS-a ponovno izašla na vidjelo kako bi se sada temeljito proučila, i to nakon objave izvješća na 407 stranica koje je objavila središnja engleska banka The Bank of England o krizi 2008. godine, u kojoj je banka HBOS bilježila nekontrolirani rast, zatim njezina izloženosti komercijalnim nekretninama i davanje kredita niske kvalitete – priča o neadekvatnim rezervacijama za loše kredite, praksa za koju smo već mnogo puta čuli.

Autor: Emile Wolf