Cijena čelika prepolovljena, a vozarine strahovito rastu: ‘Ono što je lani bilo 27.000 dolara, sad je 65.000’

Cijene čelika na svjetskom tržištu, nakon početnog šoka uslijed eskalacije krize i rusko-ukrajinskog rata, značajno su pale. S dramatičnih 2.400 eura po toni u ožujku ove godine, trenutačna cijena čelika kreće se nešto iznad tisuću eura, oko 1.050 eura po toni, a neke procjene ukazuju da ne bi trebalo dolaziti do novih, značajnih poskupljenja. Dobar je to razvoj situacije i vjetar u leđa za brodogradilišta kojima crna metalurgija predstavlja značajan dio u troškovima gradnje broda, dok u remontnoj djelatnosti čelik, pa tako i njegove oscilacije na burzi, nemaju tako značajan utjecaj.

Nakon pandemijskih poremećaja globalnih trgovinskih tokova, tržište brodskog prostora ušlo je u svojevrsni superciklus i razdoblje ekstremno visokih vozarina koje bi, prema nekim prognozama, moglo potrajati i u dobrom dijelu iduće godine, što otvara put za dodatne inflatorne pritiske s obzirom na to da se glavnina svjetske trgovine odvija morskim putem. Prema analizi nekih novinskih agencija, do sada je varijabla prijevoza rijetko ulazila u ekonomske prognoze stope inflacije i rasta BDP-a, međutim, čini se da se ta paradigma mijenja.

Uzlazna linija

Prema podacima koje smo dobili od direktora prodaje u »3. maju« Siniše Ostojića, cijene vozarina jednog kontejnerskog broda ukupnog kapaciteta prijevoza 14.000 TEU-a penju se na 49.500 američkih dolara, dok su kod brodova za prijevoz automobila ti iznosi još i veći. Primjerice, vozarina u segmentu car-carriera, kapaciteta prijevoza 6.500 vozila, danas doseže 65.000 dolara dnevno, dok je prije godinu dana ta cijena bila 27.000 dolara. Upravo jedan takav car-carrier, s kapacitetom prijevoza 7.000 vozila, podsjetimo, isporučen je prije dvadesetak dana u »3. maju«. Dok su se vozarine kod brodova za prijevoz rasutog tereta donekle stabilizirale, u posljednje vrijeme uzlaznom linijom krenule su vozarine tankera, dok kod kontejneraša te cijene i dalje rastu.

Povoljna konjunktura i zarada koju ostvaruju brodarske kompanije razlogom su velikoj potražnji za polovnim brodovima i novogradnjama. U posljednje dvije godine, prema navodima Ostojića, prosječna cijena novogradnji porasla je između 35 i 40 posto. Samo u odnosu na kolovoz prošle godine, Clarksonov index cijena novogradnji porastao je za 17 indeksnih poena, s 144,7 na današnjih 161,7. Situacija s popunjenošću kapaciteta na Dalekom istoku, rusko-ukrajinska kriza i napetosti u američko-kineskim odnosima, razlozi su sve većeg iskaza interesa za europsku brodogradnju.

Taj interes brodarskih kompanija i povećani broj upita bilježe i u riječkom brodogradilištu u kojem, prema Ostojićevim riječima, nastoje ispregovarati čim bolje uvjete i cijene.

– Stabilizacija cijene čelika na svjetskom tržištu svakako utječe na smanjenje troškova izgradnje broda, međutim, brod ne čini samo crna metalurgija, već i ostali materijal i oprema koji su poskupjeli uslijed sveprisutne i galopirajuće inflacije. Problem je i u njihovoj dobavi, što se reflektira kroz produljene rokove isporuke, kaže Ostojić. Kao primjer navodi aktualne ugovorne rokove kod isporuke brodskih motora. Za novogradnju 527, čiji je završetak »3. maj« ugovorio s kanadskom kompanijom, na glavni brodski motor iz Kine čekat će se više od godine dana, punih 15 mjeseci, ne računajući samo vrijeme dopreme. To se, prema Ostojićevim riječima, može smatrati još i dobrim s obzirom na to da se isporuke motora počinju vezivati i na 24 mjeseca od potpisa ugovora. Usporedbe radi, prije pandemije i globalnih poremećaja prosječno vrijeme za isporuku brodskog motora bilo je između šest i devet mjeseci.

Radna snaga

I dok kod gradnje brodova čelik čini značajan segment u troškovima, opet ovisno naravno o veličini i tipu broda, no može se reći da se u prosjeku radi između 10 i 15 posto, plus trošak pomoćnih i glavnog brodskog motora i sve druge opreme koja se mora ugraditi na brod, u remontnoj djelatnosti najznačajniji troškovi vezani su uz ljudski rad.

Ukrajinsko-ruska kriza i okretanje brodara prema sigurnijim dijelovima svijeta, potom jačanje američkog dolara u odnosu na euro što ne ide na ruku njihovoj direktnoj konkurenciji, turskim brodogradilištima koja nude svoje usluge u američkoj valuti, kao i rast cijena goriva što značajno utječe na odabir onih brodogradilišta bližih plovidbenim rutama brodova radi smanjenja troškova devijacije, razlogom su da u kvarnerskom remontnom brodogradilištu »Viktor Lenac« bilježe povećan broj upita što je, u konačnici, i pridonijelo rekordnoj zaposlenosti kapaciteta, a time i apsolutnom rekordu u ostvarenoj dobiti koju je ovaj škver ostvario već u prvih šest mjeseci ove godine.

Povećanje cijena čelika, iako je njegova cijena bila i trostruka u odnosu na razdoblje prije nešto više od godinu dana, zbog relativno malog udjela u ukupnim troškovima nije imalo presudan negativan utjecaj na poslovanje »Lenca«. Međutim, i u ovom brodogradilištu budno prate kakvo će biti kretanje raspoloživosti i rokova dobave sirovina i materijala u idućim razdobljima, svjesni da će na planu opskrbe energijom, iduće razdoblje zasigurno biti vrlo izazovno, posebno po pitanju cijena.

Članica uprave »Viktora Lenca« Sandra Uzelac apostrofira da u remontnoj djelatnosti ljudski rad čini oko 70 posto svih resursa i upravo u tom segmentu brodogradilište osjeća najveći pritisak, i u pogledu rasta cijene rada uslijed inflacije i pritiska na životni standard, dok probleme stvara i nedostatak radne snage na tržištu rada.