Dossier o ruralnom turizmu

Posljednji broj Croatian International Relations Reviewa (CIRR), periodičnog izdanja zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose (IMO) na engleskom jeziku, donosi prilog, opširni dossier o stanju, razvoju i izgledima ruralnog turizma u Hrvatskoj, što se prvenstveno odnosi na turistička seljačka obiteljska gospodarstva (TSOG), uz niz zanimljivih podataka koji ilustriraju neiskorištene mogućnosti tog sektora gospodarstva.
Dovoljno je vidjeti broj ukupno registriranih turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava i skroman broj raspoloživih kreveta da bi se zaključilo da je taj sektor U Hrvatskoj na samom začetku, te da postoji golem neiskorišteni prostor.

Kako se ističe u studiji, u razvoju ruralnog turizma Hrvatska, kao i druge tradicijske zemlje, ima niz nasljeđenih, povijesno uvjetovanih problema. Primjerice, vrlo mala (prosječno 2,8 ha) i usitnjena (prosječno 5 ha velika čestica zemlje) obiteljska poljoprivredna gospodarstva, staračka domaćinstva bez poduzetničkog iskustva, te slabo razvijenu komunalnu i društvenu infrastrukturu.

Ono što je posebno zanimljivo je, kažu autori iz Instituta za međunarodne odnose, da Hrvatska ima i dodatni, posve specifični problem, za koji se u prvi mah ne bi moglo pomisliti da ponekad može imati istu specifičnu težinu - jer je on čisto semantičke naravi. Kako ističu, svi jezični nesporazumi usko vezani za razvoj ruralnog turizma u Hrvatskoj proizlaze iz činjenice da riječi selo i seljak imaju isti korijen, ali se od njih tvore slični, ali različiti pridjevi seoski i seljački. Kako je u proteklih pedesetak godina pridjev seljački sve više poprimao pogrdno, ružno značenje, to ga se sve više zaobilazilo uporabom riječi seoski. To u stručnim nazivima i pravnim normama izazva neželjene nesporazume. Tu, međutim, jezičnim problemima nije kraj, jer se u međuvremenu pojavio još jedan novi naziv u području ruralnog turizma, blizak turizmu na seljačkim gospodarstvima, tvrdi se, čisto marketinške namjene, a kao reakcija na neodgovarajuće propise. To je istarski agroturizam koji ipak već postiže zavidne gospodarske uspjehe

Razvoj turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava intenzivniji je jedino na obali, s čime se u unutrašnjosti može mjeriti jedino Osječko-baranjska županija. Prema posljednjim dostupnim cjelovitim podacima, iz 2007., u Hrvatskoj je bilo ukupno 379 takvih gospodarstava, s ukupno 933 kreveta. No, intenzivniji poticaji i dostupnost europskih fondova vjerojatno su u međuvremenu znatno popravili to stanje. Pojačani razvoj stacionarnog, boravišnog turizma na ruralnom prostoru Hrvatske jedina je mogućnost za produživanje boravka domaćih i inozemnih gostiju na selu, smatraju autori, jer rezultati istraživanja ponude smještajnih kapaciteta ukazuju na veći broj onih koji su registrirani kao građani iznajmljivači, koji ne pružaju usluge prehrane, odnosno isključivo nude noćenja, tek ponegdje i noćenja s doručkom.

Autori smatraju da u daljnjem razvoju pozornost treba usmjeriti na tradicionalnosti izgleda gospodarstava i poticati obnovu i restauraciju starih tradicijskih imanja, odnosno sela i zaselaka, a već postojeća, u što većoj mjeri, približiti tradiciji. Većina anketiranih svoje objekte svrstava u skupinu tradicijskih (autohtonih) ili djelomično tradicijskih objekata. Novih objekata je vrlo malo, svega 17, od kojih je njih 8 sagrađeno u tradicionalnom stilu. Puno veći broj je obnovljenih ili djelomično obnovljenih objekata u tradicionalnom stilu (34), kao i djelomično tradicijskih objekata (također 34).

Brendiranje je započelo u svega nekoliko hrvatskih županija i gradova, dok su proizvodi i usluge, za sada, brendirani samo sporadično, premda se i to polako mijenja. U većini primjera, TSOG zapošljavaju samo članove obitelji. Na anketiranim gospodarstvima ukupno su 382 zaposlene osobe, od kojih 348 (91%) članova obitelji i 34 (9%) dodatna radna snaga. Od ukupnog broja anketiranih gospodarstava, njih 16 (19%) ima zaposlenu dodatnu radnu snagu. Prosječno, po jednom TSOG, rade 4 člana obitelji i 0,4 dodatnih radnika.

Od 2005. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske provodi «Program poticanja, zaštite, obnove i uključivanja u turizam baštine u turistički nerazvijenim područjima», a od 2008. godine i Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske također dodjeljuje novčane potpore od kojih se neke odnose na ruralni turizam. Iako se stalno povećava broj predloženih i odobrenih projekata, kao i iznosi novčanih potpora za njihovo financiranje tih programa, u javnosti nije dovoljno poznat njihov konačni pozitivni učinak.

Od 2007. dostupan je Instrument pretpristupne pomoći (Instrument for Pre-accession Assistance) – IPA Program, koji se sastoji se od pet sastavnica: Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija (35%), Prekogranična suradnja (7%), Regionalni razvoj (32%), Razvoj ljudskih potencijala (8%), i Ruralni razvoj (IPARD) (18%). Ruralni turizam financira se i iz sastavnica Prekogranična suradnja i Ruralni razvoj (IPARD). Hrvatski IPARD plan Europska komisija usvojila je krajem 2007. godine i on se sastoji od tri prioriteta. Za ruralni turizam značajan je treći prioritet «Razvoj ruralne ekonomije», koji se sastoji od dva dijela: Razvoj ruralne infrastrukture i Razvoj i diverzifikacija ruralnih ekonomskih aktivnosti, unutar kojeg su i ulaganja u razvitak ruralnog turizma. Za prekograničnu suradnju značajni su Operativni programi između svake susjedne države posebno, a oni predviđaju i ulaganja u razvoj ruralnog turizma.

Uz razvoj manjih lokalnih zajednica na ruralnom prostoru Hrvatske, vežu se i pojedini programi Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Ureda stalnog predstavnika u Hrvatskoj. Dodatno je važan EU program LEADER +, koji omogućava prijavu projekata predviđenih unaprjeđenju života na selu. Kako u zaključku ističu autori dossiera, potpunija obnova, valorizacija i zaštita turističkih potencijala, te stvaranje integralnog turističkog proizvoda vezani su uz realizaciju programa revitalizacije ruralnog prostora putem programa razvitka i brendiranja turističke ruralne destinacije, a ruralni turizam, osobito turizam na seljačkim gospodarstvima, mora se sagledavati kao bitna sastavnica ukupnog, održivog razvitka.