Državna poduzeća u minusu 4,5 milijardi kuna

Doslovce pod okriljem noći, u kasnom večernjem terminu bez televizijskog prijenosa i praktički bez rasprave, Sabor je par dana prije kraja zadnje sjednice u ovoj godini usvojio izvješće Vlade o poslovanju trgovačkih društava od posebnog državnog interesa za 2009. godinu. To je dokument koji je Vlada imala obavezu po prvi puta sastaviti i prezentirati zastupnicima te je jasno da se poslovanje državnih tvrtki po prvi puta izložilo nešto transparentnije nego ikada, no osim što je čekao puna tri mjeseca da dođe pred parlamentarce, raspravljan je – vjerojatno namjerno – u terminu koji je ubio svaku raspravu. Dokument analizira poslovanje 69 društava ili grupa u kojima je omjer državnog vlasništva od 22 do sto posto, a koja ukupno zapošljavaju 110.504 djelatnika. Od toga je 21 društvo u većinskom vlasništvu države, a prema tumačenju iz redova oporbenih stranaka, sve spomenute tvrtke ukupno bilježe dubioze u visini od gotovo četiri i pol milijarde kuna.

U materijalu se doduše navodi da je u 2009. temeljem racionalizacija i ušteda u tvrtkama u kojima je državno vlasništvo pretežito, dakle u spomenutoj 21 firmi, ušteda iznosila 1,8 milijardi kuna, no također vidljivo je da je broj zaposlenih smanjen za svega jedan posto, što znači da su uštede postignute uglavnom u materijalnim troškovima, a ne i u rezanju broja radnika. Ni plaće menadžera nisu u skladu s naputkom premijerke Jadranke Kosor iz druge polovice prošle godine po kojem nitko od šefova državnih i javnih tvrtki ne može imati plaću veću od same premijerke, dakle ne preko 17.000 ili 18.000 kuna. No, i među velikim gubitašima, kao što je riječki 3. maj, maksimalne plaće nisu puno niže od limita koji je zadala Vlada. Tako je maksimalna plaća u grupi 3. maj u prošloj godini iznosila 17.400 kuna, a aktualni direktor Edi Kučan potvrđuje da on danas prima oko 16.000 kuna. No, s podacima za 3. maj dogodila se i zanimljiva priča jer su u računovodstvu poslali u Vladu pogrešne podatke, pa je ispalo da je maksimalna plaća 71.000 kuna, što je kasnije moralo biti demantirano. Ukupno, u grupi 3. maj troškovi osoblja iznosili su 280,9 milijuna kuna, i smanjeni su za 2 posto u odnosu na godinu ranije, a ukupni prihod grupe bio je 879 milijuna. Rashodi su iznosili 1,3 milijardi kuna što znači da je 3. maj prošlu godinu završio s minusom od 454,6 milijuna kuna, a frapantan je podatak da 3. maj ima dugoročne obveze u visini 3,4 milijarde kuna. Naravno da je riječ o zaduženjima za koje garantira država. Ali činjenica je da se i ranije mnogo govorilo o neracionalnom trošenju u upravi brodogradilišta, pa je tako bivši direktor Željko Starčević funkciju napustio nakon afere u kojoj se tvrdilo da je samo u rujnu i listopadu prošle godine na račun reprezentacije u riječkim i kvarnerskim restoranima potrošio je više od 90.000 kuna, a navodno se u cijeloj godini trošak reprezentacije penjao do pola milijuna kuna. Kao dokaz neracionalnosti spominjalo se i korištenje rent-a-car vozila, među kojima i luksuznog terenca tipa Audi Q7.

Ni u Brodogradilištu Kraljevica, koje također bilježi gubitak, i to od 128 milijuna kuna u 2009. godini, plaće nisu slabe – najviša plaća iznosila je prema podacima iz ovog dokumenta 28.800 kuna – a smanjena je za čak 43 posto u odnosu na ranije razdoblje. Istodobno, najniža plaća bila je mizernih 2.200 kuna. Grupa Viktor Lenac, koja se u 2009. počela oporavljati, a u kojoj država ima još 22,3 posto udjela, u prošloj godini je postigla izjednačavanje prihoda i rashoda, odnosno postignut je plus od oko sedam milijuna kuna, pa je to pratilo i povećanje plaća i izdvajanja za zaposlene koji su u prošloj godini dobili razne zaostatke, jubilarne nagrade i slično. Najviša neto plaća povećana je za 37 posto i iznosila je 30.500 kuna. Lenac danas zapošljava 594 radnika. Dugoročne obveze tvrtke iznosile su 19 milijuna kuna, i iz toga je jasno da se tvrtka doista uspješno oporavila nakon stečaja. Najveća plaća u Brodosplitu također iznosi kao i u 3. maju 17.000 kuna, dok je istovremeno obrt novca u toj tvrtki mnogo veći, te se prihodi i rashodi kreću na otprilike 2,1 milijardi kuna, a gubitak 129 milijuna kuna, što je smanjenje minusa od čak 73 posto u odnosu na ranije razdoblje. No, treba reći i da su dugoročne obveze Brodosplita enormne – preko pet milijardi kuna. Naravno, Uljanik posluje mnogo uspješnije, pa je onda vjerojatno normalno i da tamošnja maksimalna plaća iznosi 34.000 kuna. Crikveničko hotelijersko poduzeće Jadran, koje ovih dana bilježi najcrnje dane, u 2009. godini ostvarilo je svega 60 milijuna kuna prihoda, dok je rashod bio skoro dvostruki – 109 milijuna, a smanjenje prihoda od 10 posto zabilježeno je bilo i u opatijskom LRH.

Vrlo je zanimljivo pratiti i poslovanje financijskih institucija u kojima država ima vlasničke udjele, primjerice Croatia banke i HPB-a koje su, unatoč sve višoj cijeni kapitala koji prodaju na tržištu, uspjele poslovati vrlo neuspješno. Tako Croatia banka ima prihod 136 milijuna kuna, a rashod čak 190 milijuna kuna. U materijalu stoji da je razlog 49-postotnog povećanja rashoda "rezultat skokovitog povećanja rezerviranja od 680 posto". Kao rezultat lošeg poslovanja, najviša plaća smanjena je za – tri posto, i iznosi 25.000 kuna. Hrvatska poštanska banka, u kojoj država ima 58 posto udjela, a koju je pratila velika afera uz pritvaranje čelnika uprave i izbora novog rukovodstva, ostvarila je gubitak od 446 milijuna kuna. Vjerojatno nije lako neuspješno voditi jednu financijsku instituciju, no u HPB-u je to Josipu Protegi i ostalima uspjelo, te je nakon uhićenja u akciji Bankomat on ostao prvoosumnjičeni za zloporabu položaja i ovlasti tešku najmanje 170 milijuna kuna te udruživanje zbog počinjenja kaznenog djela. U 2009. godini ukupni troškovi poslovanja HPB-a povećani su za 72 posto u odnosu na godinu ranije "kao posljedica iznimnog povećanja gubitaka od umanjenja vrijednosti zajmova komitentima i ostale imovine u omjeru od 266 posto", stoji u objašnjenju, gdje piše i da su ukupne obveze HPB grupe čak 13,4 milijardi kuna. Najviša neto plaća iznosila je ipak 43.700 kuna! Jednako je nevjerojatno da je u minusu od skoro 160 milijuna kuna i Fina, što je očito odraz stanja na globalnom financijskom tržištu na kojem su troškovi rezerviranja kapitala porasli za, kako se u dokumentu kaže, više od 72 puta. Budući da je Fina dugo loše poslovala, učinjeni su veliki rezovi i otišlo je oko tisuću ljudi, no još uvijek zaposleni tvrtku koštaju čak 43 posto rashoda.

Veliki su gubitaši i neki cestari, pa je tako Autocesta Rijeka-Zagreb zabilježila gubitak od 251 milijuna kuna, uglavnom zbog povećanih kamata na kredite. ARZ inače čak 89 posto prihoda ostvaruje od naplate cestarine, nakon čega je, eto, ipak u velikom minusu. Najviša plaća iznosila je gotovo 30.000 kuna. HAC i HC posluju pozitivno, što je svakako dobro jer zajedno zapošljavaju oko tri i pol tisuće ljudi. Slično je i s velikim HŽ-om, čiji je omjer prihoda i rashoda također pozitivan, a HŽ zapošljava preko 13.000 radnika. Trošak osoblja pao je za tri posto u prošloj godini, a treba reći da čini udio od čak 45 posto rashoda, što uvelike objašnjava zašto hrvatske željeznice nisu modernizirane. Riječka tvrtka Jadrolinija poslovala je pozitivno, nema dugoročnih obveza, a najviša plaća je oko 16.000 kuna.