EU zid za hrvatske radnike

Hrvatska je pristala na zahtjev Europske unije da hrvatski radnici najmanje dvije, a najviše sedam godina nakon ulaska u EU ne budu izjednačeni u svim pravima s radnicima iz drugih zemalja članica. Procijenivši da se oko tog zahtjeva ne isplati »cjenkati« jer je vjerojatnost da bi Unija popustila ravna nuli, Hrvatska je Bruxellesu na njega odgovorila potvrdno. Time je omogućeno da, nakon pristupanja Hrvatske, svaka zemlja članica za sebe procijeni bi li slobodan priljev radne snage iz Hrvatske za njezino tržište rada predstavljao opasnost. One članice koje budu smatrale da bi slobodno zapošljavanje hrvatskih građana moglo izazvati poremećaje na njihovom tržištu, moći će uvesti ograničenje koje znači da će Hrvati i dalje biti tretirani kao strani radnici kojima, primjerice, treba radna i boravišna dozvola. Drugim riječima, bit će u istoj situaciji kao danas kada Hrvatska još nije članica. Ipak, prema svemu što se dosad moglo čuti iz krugova pregovarača i Vlade, Hrvatska se nada da mnoge zemlje članice uopće neće aktivirati tu sigurnosnu klauzulu.

Zemlje članice ograničenje smiju uvesti najprije na dvije godine. Žele li restrikcije produljiti za još tri godine, moraju o tome izvijestiti Europsku komisiju. Nakon pet godina ogrAtraktivni Bugarima i Rumunjima

Ako zemlje članice ne aktiviraju ograničenja za hrvatske radnike, onda će i njihovi radnici imati potpuno slobodan pristup na tržište rada u Hrvatskoj. Teško je očekivati da bi u tom slučaju Francuzi ili Finci navalili na poslove kod nas, ali je moguće da bi Hrvatska mogla biti atraktivnija, primjerice, Bugarima ili Rumunjima. No, prema tvrdnjama upućenih u pregovarački proces, ipak nije previše vjerojatno da bi nas mogao pogoditi val radnika iz tih zemalja. Te su dvije zemlje pristupile Uniji još prije dvije i pol godine, pa su u tom razoblju već uvelike potrošile svoj emigracijski potencijal.

Otvoreno tržište, uz uvjete
Iskustvo prošlih proširenja EU-a pokazuje da neke zemlje uopće ne strahuju od priljeva radne snage i ne ograničavaju radnicima iz novih članica pristup na svoje tržište rada.

Prije pet godina, Irska, Velika Britanija i Švedska odmah su otvorile svoja tržišta radnicima iz deset zemalja Istočne i Srednje Europe. Pritom u Švedskoj nije postojalo baš nikakvo ograničenje, dok su Irci i Britanci postavili određene uvjete kad je u pitanju bio pristup socijalnim beneficijama.

Ograničavanja pristupa tržištu rada, prijelazno razdoblje mogu produljiti za još dvije godine, ali samo ako to mogu opravdati lošim stanjem na svom tržištu rada. Hrvatska ujedno, kao članica, smije uvesti iste restrikcije za europske radnike iz zemalja koje su iskoristile pravo da otežaju pristup hrvatskih radnika na svoje tržište.

Prema neslužbenim informacijama, pregovarači su – unatoč činjenici da je bilo malo vjerojatno da bi Unija mogla pristati na drugačiji tretman hrvatskih građana – u neformalnim kontaktima pokušali ispitati mogućnost da prijelazno razdoblje za hrvatske radnike traje kraće nego ono koje je primjenjivano u slučajevima drugih zemalja. Naši sugovornici tvrde da je, međutim, odgovor europske strane uvijek bio negativan. Razlozi za to su dvojaki. S jedne strane, Bruxelles želi biti politički korektan prema 12 zemalja koje su se Uniji priključile u posljednjem valu proširenja. Njihovi radnici imali su ista ograničenja kao ona koja će biti primijenjena na Hrvate. Ujedno, kako objašnjavaju upućeni, EU ne želi u slučaju Hrvatske postaviti presedan na koji bi se onda mogle pozivati zemlje koje će narednih godina pristupati Uniji, već želi da ista pravila vrijede i za radnike iz tih zemalja koje imaju i veći potencijal iseljavanja.