'Europski gospodarski prostor možemo iskoristiti samo uz dosljednu provedbu tržišnih reformi'

Vlasnica konzultantske kuće Logička matrica d.o.o., koja se bavi programima i fondovima EU te ruralnim i regionalnim razvojem Renata Šeperić Petak po struci je europeolog.

Završila je Metropolitan University u Londonu i Lomonosov Moscow State University u Moskvi. Uz navedeno obrazovanje, dodatno se usavršavala u raznim ekonomskim i “policy” područjima. Iskustvo je stjecala i kroz rad u USAID-u, kao savjetnica za javne politike i regionalni razvoj. S Reantom Šeperić Petek razgovarali smo o njenom poslovnom poduhvatu – proizvodnji ličkog krumpira.

Kako ste i zbog čega krenuli u proizvodnju ličkog krumpira?

Nekoliko je motiva koji su me potaknuli na ulazak u projekt proizvodnje ličkog krumpira. Prvo, s obzirom na geografska i klimatska obilježja, poljoprivredu smatram jednim od ključnih sektora za održivi razvoj Republike Hrvatske u budućnosti, i zbog toga sam se željela okušati u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Drugo, željela sam vlastitim primjerom dokazati kako i slabije razvijena područja naše zemlje imaju potencijala za pokretanje poduzetničkih aktivnosti, kako je moguće investirati, pružiti ljudima priliku da rade i zarađuju, razvijati ruralne krajeve i na kraju poslovnu godinu zaključiti s pozitivnim rezultatom. Treće, izvršavajući svoje profesionalne obveze nevezano za taj projekt put me nanio u Liku, upoznala sam lički kraj i ljude, zavoljela sam taj dio Hrvatske i odlučila pokušati napraviti nešto od čega ćemo svi imati koristi.

Na koji način ste financirali projekt? Koliko je skup novac kod nas?

Projekt sam financirala vlastitim sredstvima, preciznije rečeno onim sredstvima koja sam uspjela uštediti tijekom 20 godina rada u realnom sektoru. U projekt sam uložila gotovo sva sredstva koja sam uspjela uštedjeti. To je bio riskantan potez, ali smatrala sam da financiranje projekta putem kreditne linije neke od poslovnih banaka, u postojećoj gospodarskoj situaciji, predstavlja još veći rizik.

U RH novac je vrlo skup, kamatne stope na kredite su, u usporedbi s drugim zemljama članicama EU , vrlo visoke, osobito uzme li se u obzir vrijednost novca tj. kupovna moć hrvatskih građana. Na kraju se financiranje projekta vlastitim sredstvima pokazalo kao dobra odluka.

Kakvi su uvjeti za vaše poslovanje? Kako općenito ocjenjujete uvjete poslovanja u Hrvatskoj, što bi se trebalo popraviti i tko bi to trebao uraditi?

Ne poslujem samo u jednom mjestu, nego vodim više poslova u nekoliko različitih mjesta, ali, na žalost, uvjeti poslovanja nisu sjajni nigdje na području RH. Uvjeti poslovanja su generalno govoreći, vrlo teški i neizvjesni, i sve veći broj poduzetnika se odlučuje za prestanak poslovanja. Poduzetnici su opterećeni brojnim problemima a neki od najvažnijih su visoka porezna opterećenja, nemogućnost naplate potraživanja, nefleksibilno radno zakonodavstvo, rad na crno, nelojalna konkurencija, nekontrolirani uvoz, netransparentnost u postupcima provedbe javne nabave, visoka nelikvidnost, visoka cijena rada uzrokovana visokim doprinosima za socijalna osiguranja radnika.

Kako bi se unaprijedila poduzetnička klima u RH neophodno je uklanjanje administrativnih prepreka slobodi poslovanja te definiranje konkretnih mjera deregulacije. To je posebno važno radi podizanja konkurentnosti hrvatskih poduzeća u ovom, još uvijek prijelaznom, razdoblju nakon pristupanja EU. Jedinstveno tržište Europskog gospodarskog prostora predstavlja veliku razvojnu priliku i dobar institucionalni okvir koji cijeni tržišno natjecanje. Hrvatska može iskoristiti taj okvir samo uz dosljednu provedbu tržišnih reformi koje će otvoriti prostor za privatne investicije, izvoz i nove poslove. Reforme koje su od dobrobiti za poslodavce, istovremeno su od dobrobiti za radnike i sve građane, pa i samu državu, koja treba pružati brzu i efikasnu podršku poduzetnicima. Javnu upravu vidim kao minimalni horizontalni okvir za osiguranje slobodnog tržišta i poduzetničkih sloboda.

Koja su opterećenja odnosno davanja državi u vašem poslovanju?

Porezna opterećenja i druga davanja državi su vrlo visoka i guše poduzetnike. S aspekta direktnih poreza, porezne stope u RH su među najvišima u EU. Dodatan problem predstavljaju indirektni porezi, poput poreza na dodanu vrijednost pri čemu stopa od 25% predstavlja rekordnu stopu u svjetskim razmjerima. Doprinosi za socijalna osiguranja radnicima su također vrlo visoki, tako da u praksi poslodavac jednu neto plaću isplaćuje radniku, a gotovo još jednu neto plaću državi. Vrlo je bitno istaknuti kako problem ne predstavljaju isključivo visoke porezne stope, nego i česte, čak i retroaktivne, izmjene poreznih zakona, kao i nejasna i neujednačena primjena i tumačenje poreznih odredbi, zbog čega se RH često percipira kao zemlja visokog stupnja porezne nesigurnosti, a takve zemlje investitori u pravilu izbjegavaju.

Nelikvidnost također predstavlja vrlo ozbiljan problem hrvatskog gospodarstva. Od poduzetnika se očekuje da plati PDV odmah po izdavanju fakture, iako svoje proizvode ili usluge često ne može naplatiti niti u roku od 180 dana, a u protivnom ga se sankcionira, bez obzira što je ta ista država koja nameće sankcije istovremeno najveći dužnik.

Je li i kako lički krumpir zaštićen kao izvorni proizvod s porijeklom?

Lički krumpir je zaštićeni proizvod, a naziv lički krumpir može se koristiti samo za proizvode koji su proizvedeni sukladno specifikaciji i propisanim pravilima na strogo definiranom zemljopisnom području, te ukoliko je sukladnost potvrđena od strane ovlaštenog certifikacijskog tijela. Udruga proizvođača ličkog krumpira još je u srpnju 2011., kao jedan od prvih podnositelja, predala Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja zahtjev da lički krumpir dobije oznaku zemljopisnog podrijetla.

Kakvi su uvjeti za ekološku proizvodnju kod nas?

RH ima čiste i nezagađene poljoprivredne površine i izvore pitke vode, dakle sve potrebne preduvjete za uspješnu ekološku proizvodnju poljoprivrednih kultura. Nažalost, ekološka poljoprivreda u RH tek se počinje razvijati. U velikoj mjeri na to utječe neinformiranost proizvođača koji, uz malo preinaka i uvođenje kontrole, lako mogu dobiti pravo na označavanje svojih proizvoda eko markicama. Ipak, posljednjih godina prisutan je trend povećanja broja registriranih ekoloških proizvođača, kao i povećanja broja poljoprivrednih površina na kojima se uzgajaju ekološki proizvodi. Realno je očekivati kako će se ti trendovi nastaviti, jer potražnja za ekološkim proizvodima stalno raste, posebice kod urbanog stanovništva i turista. Kupci radije odabiru domaće ekološke proizvode odlične kvalitete. No, nedovoljno razumijevanje prirode ekoloških proizvoda dovodi do njihovog miješanja s lokalnim proizvodima.

Potencijal na tržištu je velik jer, osim potražnje, i tradicija povezana s teritorijalnim i kulturnim nasljeđem hrvatskih regija pruža dobre mogućnosti za razvoj ekoloških proizvoda. Eko turizam, pak, može profitirati od uske povezanosti ekološke poljoprivrede i proizvoda specifične kvalitete.

Što je općenito s neiskorištenim potencijalima poljoprivrede u Hrvatskoj? Kako bi se trebao riješiti taj problem i na koji način razvijati poljoprivredu kod nas?

Od svih gospodarskih grana u RH, poljoprivreda definitivno ima najveći neiskorišteni potencijal - od žita, industrijskog bilja pa sve do voća i povrća i drugih prehrambenih proizvoda. Postoji znanje, tradicija, biološka raznolikost te adekvatna klima za razvoj širokog spektra poljoprivrednih kultura u svim dijelovima zemlje. Prema podacima DSZ-a za 2013., u Hrvatskoj poljoprivrednu aktivnost obavlja 232.990 poljoprivrednih gospodarstava koja koriste 1,3 milijuna hektara poljoprivrednih površina s prosjekom od 5,6 ha po gospodarstvu.

Od svih tih gospodarstava, 230.750 su obiteljska poljoprivredna gospodarstva, dok je preostali dio od 2.240 okarakteriziran kao poslovni subjekt. OPG-ovi sada obrađuju 1,1 milijun ha poljoprivrednih površina, dok poslovni subjekti obrađuju 213 tisuća hektara. Iz toga se može zaključiti kako okosnicu domaće poljoprivredne proizvodnje čine OPG-ovi s udjelom od 99%, a sa ukupno korištenim površinama od 83,8%. Prosječni OPG koristi samo 4,8 hektara poljoprivrednih površina dok poslovni subjekti prosječno koriste 95 ha.

Nažalost, situacija je takva da sve veći broj OPG-ova prestaje s proizvodnjom, ponajprije zbog pada cijena poljoprivrednih proizvoda pod pritiskom industrije i slobodnog tržišta, neredovitog isplaćivanja subvencija i nepredvidivih klimatskih uvjeta. Zalažem se za razvoj ekološke poljoprivredne proizvodnje koja omogućava održivo gospodarenje prirodnim resursima - čuva plodnost tla, floru i faunu, vode i atmosferu, zabranjuje primjenu kemijskih agrocida, umjetnih mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, omogućava vraćanje ravnoteže u prirodu te time čuva biološku raznolikost, potiče razvoj ruralnih područja i omogućava razvoj malih obiteljskih gospodarstava te doprinosi razvoju eko turizma i eko sela te time povezuje poljoprivredne, turističke i zanatske aktivnosti.

Kakve su mogućnosti iskorištavanja europskih fondova?

EU shvaća važnost održivog i zelenog razvoja, i poljoprivredu smatra jednim od ključnih gospodarskih sektora te izdvaja značajna sredstva za financiranje razvoja poljoprivrede u zemljama članicama. Zajednička poljoprivredna politika EU (ZPP) temelji se na dva stupa: tržišnoj politici (potpora za povećanje prihoda) te politici ruralnog razvoja (javna dobra). Uredba o financiranju Zajedničke poljoprivredne politike postavlja temelj za osnivanje dvaju novih fondova, a od 2007. iz svakog od fondova financira se jedan od stupova Zajedničke poljoprivredne politike (Uredba vijeća EK 1290/2005).

Prvi se stup financira iz Europskog fonda za garancije u poljoprivredi (EFGP) koji osigurava izravnu financijsku pomoć poljoprivrednicima u zemljama članicama, a drugi stup se financira iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) koji je usmjeren na financiranje programa za ruralni razvoj. Kao i u slučaju Strukturnih instrumenata koji podupiru ciljeve Kohezijske politike, Strateške smjernice za ruralni razvoj definiraju strateški smjer EPFRR. Svaka zemlja članica mora izraditi Nacionalni program za ruralni razvoj u skladu sa Strateškim smjernicama za ruralni razvoj, čime se definira raspodjela namijenjenih sredstava iz EPFRR-a. Dakle značajan dio sredstava EU fondova namijenjen je razvoju poljoprivrede, a apsorpcijski kapacitet RH ponajprije će ovisiti o kvaliteti nacionalnog Programa ruralnog razvoja 2014.-2020. Prvi natječaji za dodjelu sredstava po ovom programu očekuju se u drugoj polovici 2014.

Kakve uvjete imate za plasman ličkog krumpira i koja su vam tržišta?

Zadovoljni smo postojećom tržišnom potražnjom i mogućnošću plasmana ličkog krumpira. Cjelokupnu godišnju proizvodnju plasiramo na domaćem tržištu, a očekujemo daljnji rast potražnje kako na domaćem, tako i na EU tržištu u budućnosti. Svjesni smo da proizvodimo kvalitetan proizvod visoke nutritivne vrijednosti, poštujući sve norme ekološkog uzgoja, i sigurni smo u uspješan plasman u budućnosti.