Financijska neovisnost: Za ranu mirovinu potrebno je uštedjeti 400 tisuća eura

Varaždinski investitor Danijel Labaš veteran je domaćeg tržišta kapitala i jedan od prvih brokera u Hrvatskoj. Kako kaže, u brokerskim se vodama našao sasvim slučajno početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kao zaposlenik tadašnje Varaždinske banke u Odjelu plana i analize.

– To je bilo vrijeme početka edukacije i seminara o vrijednosnim papirima i tržištu kapitala. Kako sam prisustvovao tim seminarima, bilo je logično da se počnem zanimati za dioničarstvo i investiranje te sam tako postao sudionik prve generacije brokera koja je 1991. položila brokerski ispit. Kad shvatiš što je to burza i kako funkcionira, pomisliš da možeš ostvariti veliku zaradu, pogotovo ako si strpljiv i investiraš na dulje razdoblje – ističe Labaš.

Portfelj vrijednosnica koji je izgradio tijekom četvrt stoljeća danas mu omogućuje da ne mora raditi posao ‘od devet do pet‘ kao većina građana.

– Ubrzo sam uvidio da mi burzovno ulaganje omogućuje zaradu koja me čini slobodnim i financijski neovisnim, odnosno da ne moram više biti klasični zaposlenik i raditi za određenog poslodavca. Stoga sam otprilike 2000. godine odlučio da ću se isključivo baviti portfeljnim ulaganjem i samostalno raditi. Iduće godine organiziran je prvi ispit za investicijske savjetnike, koji sam također uspješno položio. Mogao sam osnovati tvrtku, ali odlučio sam ulagati na burzama odnosno biti portfeljni ulagač ili manjinski dioničar u više različitih biznisa i u različitim državama – ističe Liderov sugovornik.

Dobra i loša vijest
O financijskoj neovisnosti (ili slobodi) posljednjih godina sve se više priča u svijetu osobnih financija. Posebno je to slučaj u zapadnim državama, i to zbog uspona pokreta FIRE, što je engleska pokrata za ‘financijski neovisan, rano umirovljen‘.

FIRE (engl. financial independence, retire early) način je razmišljanja o financijama među osobama posvećenima štednji i investiranju kako bi si omogućile raniji odlazak u mirovinu. Model je postao posebno popularan nakon 2010. među milenijcima. Međutim, dostizanje tog cilja zahtijeva poprilično narušavanje standarda života. Da bi se u dvadeset do trideset godina stekla imovina dovoljna za rano umirovljenje, potrebno je uštedjeti velik iznos mjesečnih prihoda, što znači trošiti novac samo na nužno.

Zagovornici FIRE-a tako stavljaju na stranu između 50 i 75 posto godišnjeg prihoda dok ne uštede dovoljno novca da mogu dati otkaz na poslu i živjeti od prinosa od ušteđenog iznosa. Koliki taj iznos treba biti, okvirni odgovor daje pravilo ‘25 puta‘. Prema njemu, dovoljno bi bilo očekivanu godišnju potrošnju u mirovini pomnožiti s 25. Ako to pravilo primijenimo na hrvatske standarde, prosječni zaposleni u Hrvatskoj na godinu zaradi malo manje od 16 tisuća eura. To bi značilo da pobornici pokreta FIRE u Hrvatskoj moraju uštedjeti malo manje od 400 tisuća eura.

Da bi došli do tolikog iznosa uz godišnji prinos od 3,5 posto (koliko nude, primjerice narodne obveznice), u 25 godina moraju izdvojiti oko 249 tisuća eura, odnosno 830 eura na mjesec.

Komu se taj iznos čini nedostižnim, nije jedini. Upravo je to jedan od glavnih izvora kritičara pokreta FIRE koji tvrde da postavlja nerealne zahtjeve za većinu prosječnih zaposlenih ljudi. Kritičari ističu da tolika razina odricanja od mjesečnih prihoda nije moguća bez financijske pomoći bliže obitelji. K tome naglašavaju rizik od izvedbe tržišta kapitala, koja u dijelu razdoblja štednje može biti negativna, čime se umanjuje ukupni prosječni godišnji prinos. U tom slučaju štednja za raniju mirovinu više sliči Sizifovu poslu.

Cijelu temu broja pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.