Flaširanu vodu pije 30 posto Hrvata

Hrvati godišnje po stanovniku popiju oko 80 litara vode u boci i 20 litara vina, što pokazuje da je pijenje flaširane vode postalo trend i stil življenja. Talijani godišnje popiju oko 200 litara flaširane vode, Nijemci 160, a stanovnici skandinavskih zemalja svega dvadesetak litara. Skandinavci vjeruju da je voda iz njihovih vodovoda potpuno zdrava za piće, a očito je da punionice u tim zemljama ne vode tako žestoku promidžbenu kampanju poput tih tvrtki u Hrvatskoj ili Italiji.

Hrvatska bi svoj turizam mogla reklamirati i tako što bi naglašavala da je voda iz domaćih vodovoda zdrava za piće, za razliku od konkurentskih mediteranskih zemalja gdje voda iz vodovoda odavno nije ni za pranje. Primjerice, u Turskoj i Tunisu turiste se posebno upozorava da ne peru zube vodom iz vodovoda, a kamoli da je piju. Zanimljivo je da u našoj zemlji vodu iz vodovoda najviše piju turisti iz Austrije i Izraela, koji su se prije dolaska informirali kakva nam je voda. Da je voda veliki biznis, najbolje svjedoči primjer talijanskih Dolomita gdje je voda iz vodovoda izuzetne kvalitete, ali tamošnji hotelijeri gostima preporučuju vodu iz boce. Jer, biznis je ipak na prvom mjestu.

Hrvatski ugostitelji dugo nisu htjeli vodu u bocama u »svoju butigu«, bojeći se da će gosti tako manje piti vino, pivo i sokove, ali su morali popustiti pred najezdom »vodopija«. Sad se voda u bocama u ugostiteljskim objektima nudi po cijeni voćnih sokova, ili čak jeftinijeg vina, a prodaja ide odlično. Strani turisti donekle mogu razumjeti da su u Hrvatskoj cijene nekih prehrambenih proizvoda i pića nešto više nego u zemljama Europske unije budući da je naša proizvodnja hrane još relativno skromna i skupa, ali teško mogu shvatiti da je u našoj zemlji mineralna i izvorska voda i nekoliko puta skuplja nego u Italiji, ali i nekim drugim zemljama unije. Hrvatska je po obnovljivim zalihama pitke vode peta u Europi, što znači da smo po tom bogatstvu europski vodni Dubai.

U hrvatskim trgovinama 1,5 litara mineralne vode u PET-ambalaži košta između pet i sedam kuna, što je skuplje i od »narodnog« (polubijelog) kruha težine 650 grama, koji stoji nešto više od pet kuna. Osim od kruha, voda je sad osjetno skuplja i od mlijeka, koje se može kupiti i za četiri kune po litri. U ugostiteljskim objektima mineralna voda prodaje se po dva do četiri puta višoj cijeni nego li u trgovinama, tako da bočica izvorske vode od 0,25 litara košta između osam i dvanaest kuna, isto koliko i voćni sokovi, plastična bočica od pola litre od 15 do 20 kuna, a od 0,75 litara od 13 do čak 30 kuna. Voda je skuplja i od nekih vrsta jeftinijeg piva, koje se u lokalima nudi po cijeni od 12 do 20 kuna za pola litre. Da, možda u Hrvatskoj nije skupa voda, već je kruh vrlo jeftin.

U Italiji 330 marki vode
U Italiji mineralna izvorska voda prodaje se u trgovinama po cijeni od 14 do najviše 45 centi, što je nekoliko puta jeftinije nego u nas. Doduše, Italija ima najveću proizvodnju vode u bocama u Europi, jer u toj zemlji postoji čak 330 marki vode koje se pune iz dvjestotinjak izvora.

Sve više Hrvata pije vodu iz boca
Prema nekim istraživanjima, više od 30 posto Hrvata pije vodu iz boce, a računa se da svake godine raste broj onih koji više ne vjeruju u vodu iz vodovoda. U svijetu se godišnje popije gotovo 200 milijardi litara vode, od toga u SAD-u tridesetak milijardi litara, u Meksiku 22 milijarde, Kini 18 milijardi, Italiji 12 milijardi...

Razgradnja 400 godina
Plastične boce u koje se puni voda, izrađuju se od polietilena (PET) koji se dobiva od sirove nafte. Razgradnja takve boce traje 400 godina. Zato ne čudi što su neke zemlje u strahu da ne budu zatrpane PET-ambalažom, započele s kampanjom pijenja vode iz vodovoda, a ne iz plastičnih boca. Biznis s vodom iz boca proširen je i na kućne ljubimce za koje se puni voda prema ukusu pasa, mačaka, hrčaka... Takva boca košta oko dva dolara.