Gordana Kovačević: Moramo zbiti snage za zajedničku viziju i istinske prioritete

Završila je još jedna teška i veoma zahtjevna poslovna godina. Ništa novo, rekli bismo.

Jednako je zahtjevno poslovati na svim tržištima, a s veličinom kompanije raste i složenost poslovanja te odgovornost za rezultat. Statistički, iako ima i pozitivnih odstupanja, u cjelini poslovni pokazatelji i sektorske analize pokazuju da naše gospodarstvo sve teže podnosi nove zahtjeve i udarce iz okoline, a sve to, naravno, utječe i na društvo u cjelini.
Premda su u 2014. blag rast izvoza, dobra turistička sezona te kvalitetno poslovanje nekih hrvatskih gospodarskih uzdanica, među koje se svakako ubraja Ericsson Nikola Tesla, svakako dobrodošli pozitivni primjeri, nisu dovoljni. Hrvatskoj treba više takvih pozitivnih priča o kompanijama koje uspješno posluju, zapošljavaju i izvoze.

Svi su problemi poznati
Međutim, sve je to dobro poznato. Ako pomno pročitate što je sve napisano i izrečeno u posljednjih šest-sedam kriznih godina u našemu medijskom prostoru (evo, uzmimo za primjer objavljena poslovna očekivanja u Lideru), onda bez pretjerivanja možemo zaključiti da su svi problemi dobro poznati, svi recepti i preporuke dani, sve najbolje želje upućene, a mi i dalje tapkamo u mjestu i tonemo sve dublje… Posebno me zabrinjava što kao pojedinci ili timovi, pa čak i kompanije, možemo dosegnuti sâm Olimp, a istodobno kao društvo nismo u stanju postići konsenzus ni o strateškim stvarima o kojima ovisi budućnost naše djece.
Krajnji je trenutak da se trgnemo na svim razinama i shvatimo da nitko osim nas neće napraviti naš dio posla. Moramo zbiti snage oko zajedničke vizije, istinskih prioriteta, moramo pružiti ruku jedni drugima i u interesu naraštaja koji dolaze zasukati rukave i zapitati se – kako ja mogu pridonijeti gospodarskom i društvenom oporavku zemlje. S obzirom na to da je gospodarstvo uvijek korak ispred ostalih segmenata društva u suočavanju s realnošću tržišnih, tehnoloških i društvenih zahtjeva, ono prvo trpi najteže udarce, ali i najsvjesnije je neumitnosti brzih promjena i prihvaćanja novog vremena. Slikovito rečeno, naše je gospodarstvo poput maratonca koji bez obzira na sve otegotne okolnosti nastavlja svoju utrku prema cilju.

Odrađivanje ključnih ciljeva
Ulog je golem. Nije pitanje jedne kompanije ili jednog sektora, riječ je o budućnosti svih nas. Zato prognoze poslovanja za mene ne mogu biti kvalitetne ako uz strategiju vlastite kompanije, odnosno organizacije, dakle onih područja i djelatnosti za koje smo uglavnom sami odgovorni, ne uključimo utjecaj iz okoline ponajprije u zakonodavnome, fiskalnom i parafiskalnom okviru. Upravo imajući to na umu, a znajući da će kompanijska kultura uvijek pobijediti strategiju, mislim da bi nešto slično trebali razmotriti i na razini države.
Dakle, trebaju nam hitne reforme i strateški smjerovi razvoja. Međutim, usporedno s tim za uspjeh nam je nužna kritična masa ljudi iz poslovnog, javnog i civilnog društva, ali i svih građana koji prihvaćaju nužnost promjena koje, nažalost, najčešće nisu lake i jednostavne i zahtijevaju žrtve i odricanja. Trebali bismo krenuti redom i odrediti nekoliko ključnih ciljeva, predstaviti ih građanima što razumljivije kako bi svaki pojedinac shvatio nužnost promjena, razumio ulogu u transformacijskim procesima te na kraju točno mogao odrediti kad može očekivati prve pozitivne učinke za sebe, svoju djecu, obitelj i sve građane ove zemlje.
Važna je što šira mobilizacija ljudi jer reforme i rezovi koje treba učiniti odnose se na sve nas koji ovdje živimo i planiramo svoju budućnost. Istaknula bih samo neke važne reforme koje nas očekuju: reformu javne uprave, zdravstva, obrazovanja, socijalnog i mirovinskog sustava. Izvoz i promjena strukture izvoza u korist visokotehnoloških proizvoda visoke dodane vrijednosti izdvojila bih kao jedan od ključnih prioriteta naše zemlje jer u uvjetima drastičnog pada domaće potrošnje kućanstava i nužnih rezova potrošnje javnog sektora upravo izvoz može potaknuti gospodarski rast.

Loša struktura izvoza
Zabrinjava što je udio najsloženijih proizvoda, među kojima je i ICT, u hrvatskome industrijskom izvozu na niskih 6,4 posto, a oni najjednostavniji u izvozu sudjeluju s 22,4 posto. Koliko je ta struktura nepovoljna, ilustrira podatak o izvozu njemačkih kompanija: najsloženiji proizvodi, odnosno oni s visokom dodanom vrijednošću, sudjeluju s 39,6 posto, a oni najjednostavniji imaju udio od samo 3,4 posto, zahvaljujući čemu je Njemačka izvozno konkurentna zemlja. Hrvatsko je tržište premaleno i moramo se orijentirati na izvoz, a da bismo imali konkurentan izvozni proizvod, trebamo inovativno poduzetništvo koje razvoj temelji na znanju i komercijalizaciji inovativnih ideja. Ulaskom u Europsku uniju za Hrvatsku je postalo vrlo važno imati dobro razrađene strategije razvoja zemlje jer je to preduvjet za privlačenje sredstva iz fondova, što je i prilika da se zemlja usmjeri prema izgradnji društva čiji je gospodarski i svaki drugi razvoj zasnovan na znanju.
Među snažne se nositelje razvoja svakako ubraja ICT sektor, koji ne traži visoka početna ulaganja u infrastrukturu, zapošljava visokoobrazovane stručnjake te osigurava potencijalnu dobit stvorenim proizvodima visoke dodane vrijednosti. Riječ je o industriji koja ima velik izvozni potencijal, ali trebaju nam konkretne mjere za podizanje konkurentnosti i industrije i njezinih zaposlenika, od rasterećenja cijene rada do poticanja i povećanog ulaganja u razvojno-istraživačke i inovacijske (R&D&I) aktivnosti. Štoviše, istraživanje, razvoj i inovacije najvažniji su strateški prioriteti Europske unije do 2020., pa sve zemlje EU nastoje stvoriti poticajnija poslovna okružja za sve koji su zainteresirani otvoriti vlastite razvojno-istraživačke i inovacijske centre upravo u njihovim zemljama ili dodatno investirati u širenje postojećih centara znanja. Da biste se mogli baviti istraživanjem i razvojem u visokim tehnologijama, uz tehnološko liderstvo i prvorazredne inovativne stručnjake morate imati financijsku snagu, a to je teško osigurati u zemlji poput naše.

Rješenje u strateškom povezivanju
Stoga smatram da Hrvatska treba tražiti rješenje u strateškom povezivanju sa zemljama i korporacijama koje imaju takav potencijal, a spremne su u našoj zemlji otvoriti razvojno istraživačke centre i centre izvrsnosti inovativnosti. Od te simbioze svi imaju koristi: hrvatskim kompanijama tako je dostupno tehnološko liderstvo i uključene su u kreiranje globalnih tehnoloških trendova, a globalne korporacije dobivaju mnogo od znanja i fleksibilnosti naših stručnjaka.
Upravo primjer Ericssona Nikole Tesle potvrđuje ispravnost strateškog povezivanja hrvatskih tvrtki s inozemnim partnerima. Međutim, ‘Obzor 2020’, koji je usmjeren na pametan, uključiv i održiv razvoj EU, podrazumijeva obrazovanu radnu snagu s tendencijom rasta visokoobrazovanih te mobilnih zaposlenika koji će dati nov poticaj gospodarstvu budućnosti. Da bismo se i mi približili tom cilju, hrvatski obrazovni sustav i nastavne programe treba mijenjati i prilagoditi potrebama gospodarstva. Svi znamo da na tržištu rada nedostaju stručnjaci tehničkih smjeroca, a na društveno-humanističkim studijima imamo hiperprodukciju kadrova koji nisu toliko traženi pa uglavnom završavaju na zavodima za zapošljavanje.
Takvo stanje nije dobro ni za mlade ljude koji se žele zaposliti ni za one koji zapošljavaju, a za državnu blagajnu takvo je stanje katastrofalno. Ipak, ima sektora koji stalno zapošljavaju, pri čemu ponajprije mislim na ICT industriju. U EU već sada nedostaje devetsto tisuća ICT stručnjaka, a ICT je jedna je od rijetkih gospodarskih grana i u Hrvatskoj koja unatoč recesiji stalno raste i zapošljava nove stručnjake. Upravo zato, kad govorimo o poslovnim prognozama, i društvo treba razumjeti da nam je za nove poslove u budućnosti potrebno dovoljno j stručnjaka koji znanjem, vještinama, multidisciplinarnim pristupom i ljudskim kvalitetama odgovaraju potrebama globalnog tržišta te imaju nove ideje o tome kako popuniti popise inovativnih hrvatskih proizvoda sa svjetskim rejtingom.

Zajedništvo u akciji
Da zaključim: poslovne prognoze za 2015. zaista su oslobođene velikih iluzija da se nešto znatno drugačije može dogoditi na razini pojedinačnih primjera. Nama treba zajedništvo u akciji! Samo svi zajedno ‒ usmjereni na rezultat utemeljen na poslovnoj izvrsnosti i inovativnosti te etičkim načelima u svim procesima i segmentima društva ‒ možemo biti onaj jezičac na vagi koji će pretegnuti prema boljoj budućnosti.