Hrvatska uvodi euro. Znate li uopće koliko je ta valuta važna i može li s globalnog trona skinuti dolar?

Hrvatska će u idućih nekoliko godina, ako sve bude po planu i programu, uvesti euro. Ući ćemo tako u ekskluzivan klub najrazvijenijih zemalja koje zarađuju, plaćaju i štede u euru. No jedan od naših čitatelja zapitao se znamo li mi uopće da je američki dolar dominantna valuta u svijetu i da se puno više plaćanja vrši u dolarima, a ne u eurima. Znači li to što za nas, pita se

Namjera uvođenja eura digla je puno prašine u Hrvatskoj, pa je ponukala i ovog čitatelja da zabrinuto reagira zbog enormne količine dolara u opticaju. Znači li Hrvatskoj i našim sugrađanima što informacija da u cijelom svijetu više od 60 posto svih deviznih rezervi otpada na dolare u kontekstu uvođenja eura? Taj podatak zapravo ne mijenja ništa, no prije usporedbe snage globalnih valuta treba objasniti neke osnovne pojmove.

Američki dolar glavna je svjetska rezervna valuta. Naziva se rezervnom jer vlade, središnje banke i ostale institucije diljem svijeta drže značajne količine deviza i to nazivaju međunarodnim pričuvama. Te se pričuve troše u međunarodnim transakcijama i investicijama, tvrtke svoje rezerve koriste za plaćanje uvozne robe (nafte ili automobila), a rezervne valute nakupljaju se pretežito izvozom - primjerice kad hrvatska tvrtka izvozi robu u Njemačku, ona za tu robu dobiva eure koji tako ulaze u našu zemlju.

Oko 63 posto svih deviznih rezervi u svijetu odnosi se na dolare i to se prije svega može zahvaljujući činjenici da je SAD supersila s ekonomijom i financijskim tržištima toliko jakim i likvidnim da mogu u gotovo svakom trenutku progutati goleme investicije i pozajmljivati novac uz niske kamate. Osim toga, SAD se smatra sigurnom i uređenom zemljom, zbog čega su ulagači voljni kupovati njihove državne obveznice i ostale vrijednosne papire.

Euro, s druge strane, postoji tek 20 godina i, za razliku od SAD-a, u Europskoj uniji ne postoji jedinstveno obvezničko tržište, već ulagači mogu kupovati obveznice pojedinih zemalja - Njemačke, Italije, Francuske i ostalih - zbog čega su Amerikanci u velikoj prednosti. Dodatno, SAD ima jedan državni proračun, ekonomsku politiku, porezni i pravosudni sustav, dok svaka članica eurozone diktira svoja pravila. U globalnim rezervama euro sudjeluje s 20 posto udjela.

Iduće snažne rezervne valute su japanski jen i britanska funta (s udjelima od oko pet posto), potom kanadski i australski dolar i kineski juan (s oko dva posto udjela svaki) te švicarski franak s udjelom manjim od jedan posto.

Najjednostavnije rečeno, bankari biraju koja im je omiljena rezervna valuta i to najviše ovisi o snazi i stabilnosti ekonomije u kojoj se primarno koristi. Kako Hrvatska nikada nije imala značajnu trgovinsku razmjenu sa SAD-om, već su nam glavni trgovinski partneri Italija i Njemačka (obje članice eurozone), logično je da je oko 80 posto domaćih rezervi u eurima, dok tek 15 posto otpada na dolare.

Dodatno, čak je 80 posto sve domaće štednje u bankama ovog trenutka izraženo u eurima, što samo po sebi dovoljno ilustrira povjerenje građana u zajedničku valutu. Dolar nam, s druge strane, nikad nije bio posebno zanimljiv jer se sa SAD-om nikad nije jako trgovalo, dok je prije postojanja eura Hrvatskom dominirala njemačka marka, koju se rado kupovalo zbog nepovjerenja u domaće valute - jugoslavenske i hrvatske dinare, ali i kunu.