Hrvatsku je napustilo desetak tisuća radno sposobnih građana

Državljani Rumunjske, Poljske, Italije i Portugala najčešća su radna snaga koja se selila u druge zemlje Europske unije u potrazi za poslom. Njih je nešto više od šest milijuna, odnosno oni čine 53 posto od ukupnog broja radne snage koja je mijenjala zemlju rada unutar EU-28 zemalja. S druge strane, Danska, Estonija, Mađarska, Irska i Malta jedine su zemlje EU-a koje su imale više državljana koji su im se vratili nego što ih je istovremeno napustilo.

U prvom tjednu ove godine Europska komisija objavila je "Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2020". U njemu su utvrđeni trendovi u mobilnosti radnika i članova njihovih obitelji na temelju najnovijih dostupnih podataka (2019./2018.). Izvješće pokazuje da je mobilnost u EU-u u 2019. nastavila rasti, ali sporijim tempom u usporedbi s prethodnim godinama.

Hrvatska? Vrlo malo se izravno spominje jer još jednom će se pokazati kako smo i u statističkim podatcima - premali.

Uglavnom, u promatranom razdoblju Hrvatsku je napustilo (tek) deset tisuća radno sposobnih stanovnika (manje od nas imaju Bugarska, Latvija i Litva), zemlja u koju smo najviše odlazili u potrazi za poslom je Njemačka. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj radno sposobno stanovništvo čini veći udio među nacionalnom komponentom, nego što je to među prosjekom radne snage unutar EU-28.
Prekvalifikacija

Godišnje izvješće donosi niz zanimljivih podataka. Tako je u promatranom razdoblju 17,9 milijuna Europljana živjelo u drugoj zemlji EU-a u usporedbi sa 17,6 milijuna u prethodnoj godini. Zemlje odredišta za otprilike polovinu radno sposobnog stanovništva EU-a (46 posto) bile su Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo, a dodatnih 28 posto radnika odlazilo je u Francusku, Italiju i Španjolsku. Glavni sektori u kojima su radili "mobilni radnici" bili su proizvodnja te veleprodaja i maloprodaja.

U izvješću se navodi kako se i udio visokokvalificiranih osoba koje se sele u drugu zemlju EU-a s vremenom povećao. Svaka treća osoba koja se preselila bila je visokokvalificirana u usporedbi sa svakom četvrtom u 2008.

​Gledajući dobne skupine, EU izvješće pokazuje da će se osobe najvjerojatnije preseliti na početku karijere. Među onima koji se namjeravaju preseliti 75 posto osoba mlađe je od 35 godina. Mobilnost povratka također je vrlo važna, za svake tri osobe koje odlaze, dvije se vraćaju u svoju zemlju podrijetla.

Ako se izuzmu podatci o Velikoj Britaniji kao zemlji prebivališta, ukupan broj radno sposobnih selitelja unutar EU-28 u 2019. godini iznosio je 10,4 milijuna, što je rast od 3,2 % u odnosu prema 2018. godini.

Nešto manje od polovine svih onih koji su se selili posao je pronašlo u Velikoj Britaniji ili Njemačkoj, a dodatnih 28 % u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Matične zemlje radnika su Rumunjska, Poljska, Italija, Portugal i Bugarska, oni čine gotovo 60 posto mobilnih radnika.

S druge strane, broj radnika koji su se vratili kući i dalje je manji od broja radnika koji su otišli, ta je slika i dalje negativna u većini EU zemalja. Ipak, povratna se mobilnost lagano povećala, na svaka tri radno sposobna stanovnika koja napuste zemlju podrijetla dva se vrate.

Radna mjesta na kojima se nalazi zaposlenje u stranoj zemlji dominantno su u uslugama smještaja i prehrane, građevinarstvu i administrativnim i pomoćnim uslugama. Odnosno, još su uvijek manje zastupljeni u javnoj upravi i obrani, obrazovanju i zdravstvenom i socijalnom radu.
Integracija

Više od trećine (34 posto) radne snage koja se preselila imalo je tercijarnu, visokokvalificiranu, razinu obrazovanja. Najvažnije zemlje odredišta takvih radnika su Njemačka, Španjolska, Francuska, Belgija i Austrija. Prije izlaska iz EU-a Velika Britanija bila je destinacija s najkvalificiranijom doseljenom radnom snagom.

Skupina visokokvalificiranih selitelja u usporedbi s visokokvalificiranim u matičnoj zemlji najveća je među Rumunjima (22 %), Bugarima (13 %), Portugalcima (10 %) i Poljacima (8 %).

Visokoobrazovani najčešće rade kao profesionalci, primjerice u poslovanju i administraciji, znanosti i inženjerstvu ili nastavi. Međutim, čini se da je prekvalifikacija prilično raširena jer oko trećine (34 %) radi u zanimanju koje zahtijeva nižu razinu vještina od one u njihovim kvalifikacijama (28 % u srednje kvalificiranim i 6 % u niskokvalificiranim poslovima). Istraživanja sugeriraju da visokoobrazovani radnici imaju veće šanse za ponovnu integraciju na tržištu rada po povratku u svoju zemlju od niskokvalificiranih sunarodnjaka.
Zaključno, pogled u budućnost, ako se mobilnost nastavi kao u proteklom desetljeću, to će u priličnoj mjeri pridonijeti znatnom smanjenju broja stanovnika u većini istočnoeuropskih zemalja i Portugalu te malom padu u Italiji i Španjolskoj, a ubrzat će porast u nekoliko zapadnoeuropskih zemalja s posebno snažnim učinkom u Njemačkoj i Austriji. Za Hrvatsku se predviđa da će do 2030. godine rast radno sposobnih spremnih ne selidbu izvan svoje zemlje biti na razini od jedan posto, ali ne zvuči dobro što će među onima koji će dominantno tražiti posao u inozemstvu biti upravo - visokoobrazovani.