Ivica Kisić: Hitno uvesti minimalne prinose po jedinici površine da zaštitimo prave proizvođače

Od sredine travnja na čelu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je prof.dr.sc. Ivica Kisić. S novim dekanom razgovarali smo, između ostalog, o novim studijskim programima koji imaju za cilj zadržati mlade ljude na ruralnim područjima, okolišnim izazovima održive poljoprivrede koji stoje pred domaćim agrarom, ali i kako ojačati "najslabiju kariku" na putu domaće hrane od polja do stola.

Koliko je stjecanje znanja preduvjet za uspješnu i konkurentnu hrvatsku poljoprivredu?

Za bavljenje bilo kakvim poslom neophodno je znanje. Jedna od kompliciranijih ljudskih djelatnosti je poljoprivreda. Tu nikada svih oblika znanja nije dosta i dovoljno, bilo ono formalno, neformalno i informalno. Poljoprivreda traži kontinuiranu naobrazbu, pohađanje raznih tečaja, cjeloživotno obrazovanje odnosno učenje te primjenu novih suvremenih tehnologija. Sadašnji vlasnik gospodarstva mora biti vrhunski menadžer, promišljati na koji način smanjiti ulazne troškove u proizvodnji, ali u isto vrijeme na koji način povećati izlaznu cijenu svog proizvoda. Smatram da je temeljni razlog dosta loših rezultata u hrvatskom agraru upravo nedovoljna širina znanja kod većine poljoprivrednih gospodarstava.

Drugi je problem taj da mnogi smatraju da se njome može baviti svatko, bez agronomskog znanja. Svjestan sam da svi mi branimo i veličamo svoju struku, no ponavljam kako je poljoprivreda vrlo kompleksna struka i znanost. Vrhunski maslinar iz Istre ne bi imao puno uspjeha s uzgojem suncokreta u Slavoniji. Također, i vrhunski vinogradar iz Slavonije ne bi imao vrhunske rezultate u uzgoju kukuruza u istoj Slavoniji, iako je to sve poljoprivreda.

Samo organizirani proizvođači će opstati na tržištu
Koja je najslabija karika na putu domaće hrane od polja do stola i kako je ojačati?

Primarni je problem ujednačena količina i kvaliteta proizvoda. Svatko od naših cca 170.000 poljoprivrednih gospodarstava bi htio imati direktnu prodaju u velikim trgovačkim lancima. Vrlo malo je onih koji imaju dovoljne količine ujednačenih poljoprivrednih proizvoda za cijelu sezonu. Od PG-ova se traži da se objedine u zadruge, udruge ili druge poslovne grupacije gdje bi se na toj razini ujednačili kvantitetom i kvalitetom njihovi proizvodi. Samo organizirani proizvođači će opstati na tržištu.

Naredni problem hrvatskog agrara je relativno zastarjela tehnologija i mehanizacija. Npr. prema podacima Centra za vozila Hrvatske prosječna starost traktora u RH je preko 30 godina. Ili drugim riječima od ukupnog broja traktora 92 posto je starije od 10 godina, a samo osam posto mlađe od 10 godina. Sustave reducirane i konzervacijske obrade koristi oko tri posto poljoprivrednih gospodarstava u cilju ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Za ove načine obrade trebalo bi nabaviti nove prikladne priključke. Ništa bolja situacija nije ni u digitalizaciji i automatizaciji procesa poljoprivredne proizvodnje, tu smo još uvijek skoro na početcima.

Poboljšanju situacije ne doprinosi ni starosna struktura nositelja poljoprivrednih gospodarstava. Također vrlo česte izmjene i dopune ili donošenje novoga Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne doprinosi poboljšanju situacije.

Komasacija privatnog napuštenog zemljišta
Najavljuje se komasacija. Može li ona pomoći u rješavanju gorućeg pitanja, a to je mogućnost korištenja bilo privatnog, ali i državnog poljoprivrednog zemljišta?

Jedan od gorućih problema hrvatskog agrara je usitnjenost, čak se usudim reći i atomiziranost poljoprivrednih parcela. Na malim usitnjenim parcelama ne može se graditi visoko intenzivna poljoprivreda sa zastarjelom tehnologijom i mehanizacijom. Hoću reći da apsolutno podržavam komasaciju i okrupnjivanje poljoprivrednih površina. No, moramo znati što želimo postići s tom komasacijom, kakva nam je strategija razvoja poljoprivrede u budućnosti. Tko će gospodariti na tim okrupnjenim površinama, koje kulture uzgajati, kome to prodati.

Navodim primjer, mi smo zadnjih desetljeća negdašnje kombinate koji su imali okrupnjene parcele ponovno usitnili. Ne zagovaram njihov povratak, ali bilo je mnogo dobroga u njima. Transfer znanja prema kooperantima bio je savršen. Također, kada se govori o komasaciji nekako se uvijek stavi znak jednakosti prema državnom poljoprivrednom zemljištu. Mislim da bi puno više trebalo poraditi i na komasaciji privatnog napuštenog poljoprivrednog zemljišta.

Navedeno osobito vrijedi budući da Hrvatska uz Češku i Mađarsku spada u red zemalja koje su najviše pogođene klimatskim promjenama u EU. Dakle, izazovi koji su pred nama nisu mali, samo zajedničkim radom možemo pokušati dati odgovore na sva pitanja vezana uz razvoj hrvatskog agrara.

Kakav je položaj AFZ-a u domaćim, a kako u međunarodnim okvirima, te što će biti u fokusu vašeg djelovanja u naredne tri godine?

Agronomski fakultet je danas vodeća znanstveno-istraživačka i nastavna institucija u Hrvatskoj u području poljoprivrede i srodnih znanosti. Svima nama, djelatnicima je prioritet da ovu poziciju zadrži i u vremenu koje dolazi. Fakultet, u desetljeću koje je započelo prije godinu dana, vidim kao prepoznatljivu znanstveno-istraživačku instituciju na području poljoprivrede i srodnih znanosti u ovom dijelu Europe, koja izvodi inovativne studijske programe na hrvatskom i engleskom jeziku te programe cjeloživotnog obrazovanja koje pohađaju studenti iz cijelog svijeta. U isto vrijeme partner je hrvatskog i međunarodnog gospodarstva. Vrlo sam ponosan da je Agronomski fakultet zadnjih godina na svim svjetskim listama citiranosti u području 'Agricultural sciences' svrstan među 100-200 najcitiranijih fakulteta u svjetskim razmjerima. Nadalje, prema NTU Ranking-u AFZ je najbolje rangiran te Sveučilištu u Zagrebu ukupno značajno diže prosjek.

Okolišni izazovi održive poljoprivrede
Prati li broj novoupisanih studenata potrebe hrvatskog tržišta za stručnjacima?

U posljednje vrijeme skoro 50 posto studenata nam dolazi iz gradskih sredina. Iz tog razloga buduće studente trebamo uvjeriti da mi ne nudimo samo programe vezane uz klasičnu poljoprivredu. Mi svoje izvedbene programe prilagođavamo okolišnoj politici Europske unije.

Navodim jedan primjer, namjera čelništva je da zemlje članice EU do 2050. godine postanu klimatski neutralne. Kako bi se to postiglo, provest će se u djelo niz inicijativa kojima se štiti okoliš i potiče zeleno gospodarstvo i kružna ekonomija, na temelju mehanizama za pravednu tranziciju. Fakultetu se ovdje pruža veliki niz mogućnosti suradnje na prilagodbi vezanoj uz što veću klimatsku neutralnost, odnosno prelazak na obnovljive izvore energije, ali i u sektorima bioraznolikosti, održive poljoprivrede i zelene industrije te posebno Strategije od polja do stola. Tu svoje mjesto mogu pronaći i agrošumarstvo te permakulturni uzgoj biljaka i držanja životinja.

Imate veliki broj preddiplomskih te još više diplomskih studija, kao što su Obnovljivi izvori energije u poljoprivredi. Je li se to pokazalo opravdanim?

Kroz nove studijske programe, agroturizam, ruralni razvoj, ribarstvo i lovstvo, obnovljivi izvori energije, pokušavamo ukazati na koji način zadržati mlade ljude u ruralnim područjima. U isto vrijeme razmišljamo i o novim diplomskim studijima na temu gradske poljoprivrede, agrošumarstva, permakulture i slično. Novi studijski programi trebaju biti utemeljeni na digitalnim tehnologijama u poljoprivredi, zaštiti okoliša, prilagodbi i ublažavanju klimatskih promjena, proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, kao i očuvanju bioraznolikosti.

Kada ste spomenuli diplomski studij Obnovljivi izvori energije na Fakultetu smatramo da je to jedan od načina poboljšanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede. Dobivena energija iz biomase predstavlja proizvod s najvišom dodanom vrijednošću u poljoprivredi. Prema važećim EU direktivama do 2030. godine u transportu treba biti 14 posto goriva podrijetlom iz obnovljivih izvora energije, odnosno biogoriva. Ako ne budemo imali svoja biogoriva, a riječ je o količinama između 300 i 400 tisuća tona, morat ćemo ga uvesti, jer smo se tome obvezali s ulaskom u EU 2013. godine. Nadam se da će skoro početi i radovi vezani uz rafineriju bioetanola u Sisku.

Nema učinkovite teorije bez prakse
Nekada su budući nastavnici u početku prošli fazu rada u samoj proizvodnji dok danas i sami profesori imaju malo doticaja sa terenom. Može li teorija bez prakse dati rezultate?

Nikako, potpuno ste u pravu. Ali tu je nešto o čemu sam već ranije govorio, a svodi se na to da smo i mi nastavnici podložni cjeloživotnom učenju i edukaciji. Ako nam je išto dobroga pandemija Covid-19 donijela to je otvaranje očiju prema načinu učenju na daljinu. Uz pomoć računala i vrlo dobrog poznavanja engleskog ili bilo kojeg drugog svjetskog jezika, imamo mogućnost da se educiramo 'na daljinu' na najboljim svjetskim sveučilištima ili da aktivno sudjelujemo na webinaru na bilo koju temu koja nas zanima. Nadam se da ćemo u budućnosti još više koristiti blagodati ove znanosti na daljinu. Ali, isto tako nadam se da ćemo se skoro vratiti klasičnoj nastavi.

Kako to da se povećava broj onih koji skrbe o poljoprivredi, posebno nakon ulaska RH u EU, a da domaća proizvodnja ne da stagnira nego se i smanjuje u sektorima važnim i za ruralni razvoj?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo kompleksan i nije jednostavan. Da je lako odgovoriti na ovo pitanje vjerojatno bi i stanje u hrvatskom agraru bilo puno bolje. Europska zajednička poljoprivredna politika provodi se od početka 60-ih godina prošloga stoljeća. Mi smo se u nju uključili polovicom prošloga desetljeća (2013.) kada smo pristupili Uniji. U ovom razdoblju EU puno više ulaže u neproizvodnju, odnosno očuvanje okoliša, no u poljoprivrednu proizvodnju i povećanje prinosa po jedinici površine. Jednom dijelu hrvatskih gospodarstava ovakva 'zelena' politika EU jako odgovara i tu smo se "vrlo dobro snašli".

Izravna plaćanja na žalost nisu vezana za proizvedene količine nego se isplaćuju po hektaru obrađenog poljoprivrednog zemljišta i nisu dala očekivani rezultat. Smatram da bi pod hitno trebalo uvesti neke minimalne prinose/prirode po jedinici obradive površine primarno da zaštitimo prave poljoprivredne proizvođače.

Također, zanimljiv je podatak da je od cca 170.000 poljoprivrednih gospodarstava u sustavu PDV-a oko 12.500 gospodarstava. I ovaj podatak puno toga govori o stanju u hrvatskom agraru. U budućnosti bi država pri dodjeli poljoprivrednog zemljišta u zakup trebala favorizirati one koji će se obvezati na stvaranje veće dodane vrijednosti i veće zaposlenosti po jedinici obradive površine.