Jagma za apartmanima i sobama s tri zvjezdice

Privatni smještaj u Hrvatskoj nudi oko 500.00 postelja, što je skoro polovina svih smještajnih kapaciteta u našoj zemlji, te godišnje ostvaruje trećinu svih noćenja (oko 19 milijuna). Uspješnost hrvatskog turizma u ovoj godini kao nikada do sada ovisit će upravo o privatnom smještaju. Naime, zbog recesije taj vid ponude postao je vrlo tražen i među domaćim i među stranim gostima.

Predsjednik Udruženja iznajmljivača obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Nedo Pinezić naglašava kako će privatni smještaj prije svega pomoći stanovnicima slabije razvijenih krajeva na našoj obali i otocima da lakše prebrode sadašnja gospodarski krizna vremena. Trenutačno je velika potražnja za apartmanima i sobama u privatnom smještaju s tri zvjezdice u kojima boravak košta od 15 do 20 eura po osobi na noć. Nešto teže prodaje se privatni smještaj kategoriziran s četiri ili pet zvjezdica, u kojemu je boravak po osobi do tri ili četiri puta skuplji od spomenute tri zvjezdice. U ovoj globalnoj krizi mnogi se ne odriču godišnjeg odmora, nego traže za njih najpovoljniju varijantu, a to je uglavnom prijevoz vlastitim automobilom, i to ne dalje od 500 kilometara od mjesta stanovanja. Tako ovoga ljeta na našoj obali prevladavaju motorizirani gosti iz Italije, Austrije, Mađarske i južne Njemačke koji do Istre i Kvarnera automobilom stižu za najviše pet do šest sati vožnje.

Samo od iznajmljivanja soba i apartmana u Hrvatskoj se još uvijek ne može živjeti, jer su u prosjeku ti kapaciteti godišnje popunjeni samo 41 dan, ali zato je bavljenje tom djelatnošću dobar dodatni izvor prihoda. Naposljetku, na otocima je to otprilike djelatnost koja donosi prihod kao i dopunski ribolov koji omogućava otočanima da dnevno ulove pet kilograma ribe za vlastite potrebe, a kućni budžet upotpunjuje se uzgojem i proizvodnjom maslinova ulja.

Da privatni smještaj nije baš usputna djelatnost, govori i primjer Primorsko-goranske županije u kojoj je privatni smještaj u prošloj godini donio milijardu kuna, a kako pojašnjava Pinezić, riječ je o novcu koji je ušao u financijski krvotok tog kraja i tako pomogao svima da bolje posluju, od restorana i trgovina, do drugih uslužnih djelatnosti.

Zanimljivo je napomenuti da Hrvati ne vole pretjerano boraviti u privatnom smještaju. Jer, kako su pokazale ankete, naši ljudi ne vole biti u objektu u kojem najčešće boravi njegov vlasnik. Privatni smještaj je slika i prilika životnog standarda određenoga kraja, a stranci primjećuju da kvalitetniji smještaj na našoj obali imaju upravo u objektima u kojima žive vlasnici. Primjerice, jedna velika europska agencija za iznajmljivanje apartmana vrlo je teško na našoj obali našla objekte koje bi uvrstila u svoju ponudu, jer ni luksuzni apartmani nisu imali uređene okućnice i prilaz prema europskim standardima. To govori da je kod nas iznajmljivanje smještaja u privatnim objektima još uvijek amatersko bavljenje turizmom, jer se ono u velikoj mjeri još uvijek svodi na - goli ležaj, nerijetko prekriven dekom iz vremena »pada Bastille«.

Milijun ilegalnih postelja
Prema Zakonu o ugostiteljstvu, privatni iznajmljivači mogu svake godine prijaviti kao goste 15 »prijatelja« za koje plaćaju samo boravišnu pristojbu. Naravno da to svi i koriste, a u službenim statistikama prijatelji se ne vode kao gosti. Na našoj obali ima oko 250.000 kuća za odmor u kojima je oko milijun ležajeva, a koji se dobrim dijelom ilegalno iznajmljuju. Pinezić smatra da bi taj smještajni potencijal trebalo barem djelomično staviti u funkciju turizma.