Kako biti inovativan kad se glava jedva drži nad vodom?

Prije nekoliko dana objavljeni su rezultati evaluacije prvog kruga natječaja pod nazivom 'SME Instrument' (instrument za mala i srednja poduzeća) u programu Horizon 2020 ili, kako ga naši nazvaše, Obzor2020, u sklopu kojega su inovativnim projektima malih i srednjih poduzeća trebala biti dodijeljena sredstva u iznosu 50.000 eura za pripremu studije izvodljivosti projekta

Radi se o novom programu Unije koji će predstavljati jedan od najvažnijih instrumenata financiranja inovativnih, znanstvenih i drugih projekata, a u njima će svoju priliku, osim standardno znanstveno-istraživačkih institucija i drugih igrača iz javnog i civilnog sektora, naći i mala i srednja poduzeća.

Pa ipak, Hrvatska je u prvome krugu bila, možemo slobodno reći, gotovo standardno neuspješna, odnosno niti jedan hrvatski projekt nije se našao u 317 pozitivno ocijenjenih, niti u 155 odobrenih za financiranje. Najuspješnije bile su Španjolska s 39 projekata, Ujedinjeno Kraljevstvo s 26, Italija s 20, Njemačka s 11 itd.

Što je pošlo po zlu i zašto su hrvatski MSP-ovi toliko neuspješni u programima Unije?

U istom smo loncu s drugim članicama

Prije svega, morate znati da su programi Unije centralizirani i da se za sredstva natječu sve države članice EU, ali i druge, tzv. pridružene države, koje su potpisale ugovor, plaćaju članarine i sudjeluju u pojedinom programu. Drugim riječima, naša su poduzeća u istom loncu s onima iz najrazvijenijih država članica. Osim što zbog toga pristiže velik broj prijava, godinama se pokazuje da se naši poduzetnici ne mogu nositi s jakom europskom konkurencijom, ali pokazuje se isto tako da se zapravo i ne trude.

U borbi za preživljavanje gubi se inovativnost

Inovativnost. Nje su nam puna usta, međutim kada s riječi treba prijeći na djela, nastaje problem. Ne morate biti vrlo mudri da biste zaključili kako u Hrvatskoj većina malih i srednjih poduzetnika preživljava jer tomu je zaista tako. U fazi držanja glave nad vodom, malo će se tko baviti inovacijama i pisanjem projekata, a najčešće u takvim slučajevima izostaju i dobri financijski pokazatelji koji su također bitna stavka u ukupnom dojmu.

S druge strane, naša je start-up scena u start-upu, odnosno nije dovoljno razvijena. Koncept ulaganja u start-up-ove koji nude inovativne tehnologije i rješenja jest nepoznat, a potencijalne investitore možete prebrojiti na prste jedne ruke. Važno je reći da se start-up-ovi tijekom svog inicijalnog razvoja prvenstveno oslanjaju na domaće izvore financiranja koji su zbog gospodarske krize u kojoj smo od 2009. prilično presušili, ali su još uvijek 'nadohvat ruke', pa je jednostavnije tražiti malu potporu od HAMAG BICRO-a od toga da se natječu na kompleksnijim natječajima u programima Unije. Čak i kada navedenu potporu iskoriste, malo poduzetnika se odlučuje na sljedeći korak, a to su svakako programi Unije.

I tu dolazimo do sljedećeg problema.

Trebalo bi prvo znati da fond postoji

Ukoliko poduzetnik ne zna da fond/instrument postoji, ne može se prijaviti, zar ne? Ukoliko nije dobro upoznat s pravilima, također se ne može prijaviti. To je, nažalost, naša realnost, a odgovornost počiva kako na poduzetnicima, tako i na državi i poduzetničkim potpornim institucijama koji su, izuzev pojedinaca kojima svaka čast, kolektivno zakazali.

Ukoliko bolje promotrite članke u medijima koji se odnose na EU fondove u perspektivi 2014- 2020, primijetit ćete da svi govore o strukturnim i investicijskim fondovima. S druge strane, programi Unije su potpuno nepravedno zapostavljeni, i to još od prošle financijske perspektive kada smo započeli koristiti ova sredstva u svojstvu punopravne korisnice programa.

Država kao takva o programima Unije šuti jer dužnosnici jako dobro znaju da su u Okvirnom programu 7, koji je prethodio sada spomenutom Obzoru2020, jedva došli do situacije da smo povukli više sredstava od onoga što smo uplatili.

Tračak nade daju pojedinci iz različitih potpornih institucija koji su shvatili da se situacija neće popraviti ukoliko se o ovim instrumentima ne počne glasno govoriti, stoga vesele najavljena događanja na kojima će se predstavljati ovi instrumenti, kao i primjeri dobre prakse koji bi trebali indentificirati potencijalne prijavitelje i pomoći im da se prijave.

Važno je dobro pripremiti projekt

Priprema projekta u programima Unije može biti ponešto kompleksnija od onoga na što su naši poduzetnici navikli, ali nije toliko kompleksna da bi predstavljala barijeru prilikom prijave. Uz pomoć potpornih institucija i konzultanata svaki će poduzetnik pripremiti vjerodostojnu prijavu koja će, ukoliko je sadržaj projekta kvalitetan, biti konkurentna u odnosu na druge prijavitelje.

Nažalost, naši poduzetnici često bi 'kruha bez motike', preskočili bi nekoliko koraka i mišljenja su da im novac treba dati odmah bez naročite evaluacije njihovih projekata jer su oni, naravno, odlični. Takav stav mnoge je koštao financiranja, a dio se zbog njega uopće nije prijavio.

A što s briselskom birokracijom?

Novac neće doći preko noći i za njega se valja potruditi, što znači i pažljivo slijediti pravila provedbe, što nekim prijaviteljima/korisnicima predstavlja problem. Ukoliko želite sredstva, morate se pokoriti pravilima igre koja su ponekad kompleksna i nije jasno čemu služe, ali drže ih se i ostali europski igrači, pa zašto ne biste i vi?

I za kraj. Dobri rezultati koji su u okvirima hrvatske realnosti mogu se postići samo ukoliko svi dionici ovoga procesa, a to su država, potporne institucije, konzultanti i poduzetnici, igraju u istom timu jer igraju s protivnicima koji su vrlo vješti u ovoj igri, jako dobro poznaju pravila, a još bolje znaju kako im doskočiti. Stoga, pamet u glavu, i idemo im uzeti novac!