Kako su uspjeli: Češka

MNOGIMA nevjerojatno zvuči podatak da je Prag, glavni grad Češke, među 10 najbogatijih regija Europske unije. BDP po stanovniku Praga, prema paritetu kupovne moći, preko 80 posto je veći od prosjeka Europske unije te je iznad, recimo, Salzburga i Beča. Češka ima i vrlo nisku nezaposlenost, ispod 3 posto, što je najniža stopa u EU-u. Imaju manje nezaposlenih od Njemačke, Austrije i sličnih zemalja, koje su poznate po niskoj nezaposlenosti i manjku radne snage.

Najuspješnija tranzicijska priča

Češka je vjerojatno najuspješnija tranzicijska priča Europe. Nakon pada komunizma i raspada Čehoslovačke, Češka je uspjela zauzeti smjer prema tržišnoj ekonomiji, provesti privatizaciju i revitalizirati industriju po kojoj su bili poznati i prije Drugog svjetskog rata.

Prostor današnje Češke svojedobno je bio industrijsko središte Austro-ugarskog carstva i jedno od najrazvijenijih područja Europe početkom prošlog stoljeća. Nakon formiranja Čehoslovačke 1918. godine ta je zemlja vrlo brzo postala jedna od deset najrazvijenijih zemalja svijeta sa snažnom industrijom stakla, tekstila, obuće i brzorastućom elektrostrojarskom industrijom.

Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do velikih promjena u ekonomskom sustavu - uspostave socijalizma. Svi ekonomski subjekti su nacionalizirani, a u poljoprivredi dolazi do prisilne kolektivizacije, Uspostavlja se centralno planiranje i upravljanje ekonomijom kroz petogodišnje planove. Ekonomija se okreće Istoku i teškoj industriji.

Krajem 80-ih godina željezna zavjesa se diže i, tada još Čehoslovačka, ponovno se okreće tržišnoj ekonomiji. Transformacija iz planke u tržišnu ekonomiju, kao i u svim tranzicijskim zemljama, nije prošla bezbolno. Kako je izvoz dobrim dijelom bio vezan za SSSR, došlo je do gubitka tržišta za pojedine industrijske sektore - pogotovo za rudarstvo. Neka područja pogodila je visoka nezaposlenost, no to je bila cijena tranzicije.

Spremni dočekali ulazak u EU

Početkom 90-ih dolazi do raspada Čehoslovačke te od 1. siječnja 1993. češka ekonomija funkcionira potpuno samostalno. Uslijedila je privatizacija koja se odvijala kroz tri procesa - restituciju te malu i veliku kuponsku privatizaciju. Neke kompanije prodane su direktno stranim investitorima, poput automobilske industrije Škoda. Kroz restituciju je dio tvrtki i zemljišta vraćen prvotnim vlasnicima, kojima je ta imovina oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, a dio je privatiziran kroz kuponsku privatizaciju. I ti procesi, kao i u drugim tranzicijskim zemljama, nisu prošli bezbolno, no Češka je snažnim poticajima za investitore nastavila privlačiti strani kapital u zemlju i tako spremno dočekala ulazak na veliko tržište Europske unije.

Prag je sedma najbogatija regija EU

U Europsku uniju Češka ulazi u svibnju 2004. godine te joj se tada s već snažnom industrijom otvara tržište od 500 milijuna ljudi. Kao dio EU-a Češka je dobila bolju poziciju u međunarodnoj trgovini, izvoz u ostale članice bez ograničenja, te postaje još atraktivnija stranim investitorima.

Snažna autoindustrija

Preko 50 posto BDP-a Češke danas stvara sektor usluga, dok s preko 40 posto u njemu sudjeluje industrija, u kojoj je definitivno najjača proizvodnja automobila. Češka ima više od 100 godina dugu tradiciju proizvodnje automobila, prva je bila Škoda, no kasnije su se na tu tradiciju nadovezali i drugi proizvođači poput Hyundaija ili PSA Grupacije. Uz glavne proizvođače automobila tu su još stotine, ako ne i tisuće manjih tvrtki koje dobavljaju razne komponente i popratne proizvode koji idu uz automobile.

Što se tiče poreza, Češka ima vrlo konkurentno oporezivanje rada, odnosno "flat tax" koji iznosi 15 posto bez obzira na visinu plaće. Porez na dobit iznosi 19 posto, dok je PDV 21 posto, s dvije međustope, od 15 posto na osnovne prehrambene proizvode, određene lijekove, novine i medicinsku opremu... i još nižu stopu od 10 posto na dječju hranu, određene lijekove, knjige...