Kraći radni tjedan još uvijek nije realna opcija

Puno radno vrijeme u Hrvatskoj iznosi 40 sati tjedno, najčešće raspoređenih na osam sati dnevno tijekom pet radnih dana, navodi Zakon o radu. Po broju stvarno odrađenih sati Hrvatska se redovito svrstava u sam vrh Europske unije, no pojedine zemlje bilježe još ekstremnije pokazatelje.

Analiza Randstad Researcha svrstava Portugal među zemlje s najvećim udjelom zaposlenih koji rade gotovo 50 sati tjedno. Ondje čak 9,1 posto radnika redovito radi 49 ili više sati, što je znatno iznad europskog prosjeka od 6,5 posto radnika. Veći udio imaju samo Grčka, Cipar i Francuska, a velika gospodarstva poput Njemačke i Španjolske ispod su prosjeka Unije.

Koliko radimo?
Podatci Eurostata za 2025. godinu pokazuju da 10,8 posto zaposlenih u EU-u radi više od 45 sati tjedno, a većina (72,3 %) radi između 20 i 44 sata. Prosječno tjedno radno vrijeme iznosi 36 sati. Istodobno, sve su učestalije rasprave o skraćenju radnog tjedna, potaknute potrebom za boljom ravnotežom privatnog i poslovnog života te rastom produktivnosti zbog primjene umjetne inteligencije. Također, istraživanja Eurofounda pokazuju da gotovo polovina zaposlenih želi raditi od kuće nekoliko dana tjedno, a mentalno je zdravlje i dalje izazov, s čak 57 posto ispitanika u riziku od depresije. Unatoč stabilnom tržištu rada, mnogi građani i dalje osjećaju financijski pritisak, a Hrvatska unatoč rastu plaća i produktivnosti i dalje zaostaje u poboljšanju radnih uvjeta. Je li moguće rješenje skraćivanje radnog tjedna?

Ekonomist i sveučilišni profesor Ernest Vlačić upozorava da duži radni tjedan ne znači veću produktivnost. U praksi često ima suprotan učinak, jer dovodi do umora i pada koncentracije, osobito u poslovima koji zahtijevaju kreativnost i donošenje odluka. Produktivnost ovisi o organizaciji rada, kvaliteti upravljanja, razini digitalizacije i strukturi gospodarstva, a ne o samom broju sati. Važnu ulogu imaju i znanja radne snage, motivacija te zdravlje, koje može činiti značajan dio ukupne radne učinkovitosti. Ako pogledamo razvijenije europske ekonomije, vidimo jasan obrazac, odnosno zemlje koje rade manje sati po zaposlenom često ostvaruju višu produktivnost po satu i viši životni standard. To nam govori da produktivnost danas nije funkcija količine uloženog vremena, nego kvalitete i učinkovitosti tog vremena. Više sati ne znači nužno više vrijednosti. Dakle, Vlačić ističe da ključnu ulogu ima organizacija rada i kvaliteta upravljanja, jer loš menadžment može poništiti i snažan individualni i timski doprinos. Naglašava i da tehnologija, osobito umjetna inteligencija i digitalizacija, znatno povećavaju učinkovitost, a gospodarstva koja se oslanjaju na sektore visoke dodane vrijednosti ostvaruju veću produktivnost po satu. Važni su i znanje, kontinuirano učenje te prilagodljivost radne snage, kao i motivacija zaposlenika i ravnoteža posla i privatnog života.