Lovni kapaciteti mogli bi biti obećavajući

Unatoč tome što ima mnogobrojna lovišta i jedna je od najšumovitijih europskih zemalja, Hrvatska još uvijek nije uspjela razviti lov kao uspješnu turističku granu. Danas lov kao hrvatski turistički proizvod nije zastupljen ni na domaćem, ni na stranom turističkom tržištu sukladno mogućnostima koje pružaju hrvatska lovišta.

To je Vjesniku potvrdio Robert Laginja, ravnatelj Uprave za lovstvo u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, pojasnivši kako su brojni razlozi doveli do toga. »Prije svega, u ratnom i poratnom razdoblju izgubili smo stranu klijentelu, koju je u jakoj konkurenciji susjednih zemalja teško povratiti. Osim toga, u istom razdoblju pojavile su se nove atraktivne destinacije, pa sve više lovaca, čak i domaćih, odlazi na popularne safarije u Afriku ili u Kubu, Sjevernu Ameriku, Argentinu, Novi Zeland te zemlje Bliskog istoka. Tamo im se nudi veći i jeftiniji asortiman divljači i usluga, a uz to su i interesantnije zbog svoje egzotičnosti«, tvrdi Laginja te dodaje da je jedan od velikih problema i taj što je Zakonom o otocima zabranjeno gospodarenje s muflonskom divljači, s kojom su se unatrag 60 godina postizali najbolji rezultati i s kojom je Hrvatska bila najkonkurentnija na svjetskom tržištu.

»Jadransko područje je postojbina muflonske divljači, a uz to je ona najisplativija. Jer ulaganja u gospodarenje s tom divljači su najmanja, a prihodi najveći. Ako se tome doda i turistička komponenta u podsezoni, zabrana uzgoja te divljači je za Hrvatsku veliki gubitak«, zaključio je Laginja.

Problem je i u tome što u hrvatskim lovištima još uvijek nisu uspostavljeni propisani matični fondovi divljači, niti je postignuta trofejna vrijednost koju mogu dati staništa, veterinarski propisi zahtijevaju dodatna ulaganja lovoovlaštenika u gradnju i opremanje objekata za divljač, a veterinarske su usluge za divljač znatno skuplje od usluga u stočarskoj proizvodnji. Kada se tome pridodaju skupe uvozne takse za oružje i pse, koje su znatno više pri ulasku u Hrvatsku nego u susjedne zemlje, česte i nepotrebne komplikacije na granici te skupi aranžmani turističkih agencija za polovične usluge, tada se dobije odgovor što lovce iz drugih zemalja odvraća od dolaska u Hrvatsku.
A prema statistikama, hrvatski lovni kapaciteti mogli bi biti i više nego obećavajući, jer danas u Hrvatskoj ima 319 državnih lovišta ukupne površine oko 1,7 milijuna hektara, te 749 zajedničkih lovišta površine oko 3,7 milijuna hektara. Površine lovišta i uzgajališta divljači kreću se od 100 do 400.000 hektara, a najveća su u Lici i Gorskome kotaru, Slavoniji te na otocima - Braču, Hvaru i Visu.

U Slavoniji i Baranji najviše se lovi jelen obični, srna obična i divlja svinja, u središnjoj i gorskoj Hrvatskoj srna obična i divlja svinja, a u priobalju divlja svinja i sitna divljač.
Iako je zbog krivolova o stvarnom i preciznom broju i odstrjelu divljači teško govoriti, u lovnoj godini 2007./08. odstrijeljena su 32.122 grla krupne i 192.333 sitne divljači.
Hrvatska je prošle godine od lovozakupnina i naknada za koncesiju prava lova prihodovala oko 27 milijuna i 594.000 kuna. U tom je razdoblju Hrvatski lovački savez izdao 6384 lovačke iskaznice za strane lovce, što je malo kada se uzmu u obzir mogućnosti koja pružaju hrvatska lovišta.
»Uz sve nabrojane poteškoće i probleme, naša turistička ponuda mogla bi biti opet znatno veća nego što je bila prije Domovinskog rata, kada smo visoko kotirali na svjetskom lovnom tržištu.

Ministarstvo šumarstva ostvarilo je sve zakonske pretpostavke da se lovno gospodarstvo i lovni turizam revitaliziraju, makar na prijeratnu razinu, no šira društvena zajednica trebala bi napokon spoznati značaj i mogući udio lovnog turizma u našoj cjelokupnoj turističkoj ponudi te mu dati odgovarajuću potporu, jer tu imamo velike razvojne mogućnosti«, ističe Laginja podsjetivši na hrvatsko stoljetno iskustvo u lovnom turizmu, raznovrsna staništa i velike proizvodne mogućnosti lovišta, što su važne pretpostavke za razvoj lovnog turizma koji može biti konkurentan i koji može imati značajan udio u bruto nacionalnom proizvodu.

Međutim, prema njegovim riječima, mnogi lovoovlaštenici nemaju interes za zaradom, jer većinom lovištima gospodare lovačke udruge čiji je osnovni cilj zadovoljavanje osobnih potreba svojih članova, a lovnim turizmom se bave samo u onom dijelu koji im je potreban za pokrivanje troškova rada udruge.

Lovište koje vraća staru slavu
Baranjsko lovište Podunavlje - Podravlje, u sklopu kojega je i svjetski poznato tikveško lovište, a kojim gospodare Hrvatske šume, posljednjih je godina počelo vraćati svoju prijeratnu slavu.

Prošle jeseni u vrijeme rike jelena u predjelu tikveškog lovišta odstrijeljen je zlatni, najtrofejniji jelen u tristogodišnjoj povijesti tog lovišta, s rogovljem od 234 točke. Odstrijelio ga je domaći lovac iz Samobora, a cijena odstrjela bila je 20.000 eura. Osim tog jelena, u vrijeme rike u tom su lovištu odstrijeljena još 22 visokotrofejna baranjska jelena.

Prema riječima Zlatana Mihaljevića, rukovoditelja Odjela za lovstvo Hrvatskih šuma Uprave šuma Osijek, zanimanje elitnih lovaca iz cijeloga svijeta za tikveško lovište izuzetno je veliko, o čemu svjedoči i dolazak gostiju iz Španjolske s kraljevskog dvora, iz američke Bijele kuće, iz Danske, Slovenije, Belgije te drugih država.
U lovištu Podunavlje - Podravlje nalazi se matično stado od 1400 grla jelenske divljači. Inače, Hrvatske šume su najveći lovoovlaštenik u državi i upravljaju s 27 lovišta ukupne površine 336.197 hektara.