Misterija kreditnog rejtinga: zašto je Moody’s Hrvatsku zadržao u smeću?

Bonitetna kuća Moody’s nije slijedila Standard&Poor’s (S&P) i digla rejting Hrvatske na investicijsku razinu. Kreditni rejting Hrvatske je zadržao na špekulativnoj razini ‘Ba2’, dva razreda ispod investicijskog rejtinga, ali je prognozu iz stabilne poboljšala u pozitivnu. Rejting agencija Standard & Poor’s je, podsjetimo, krajem ožujka nakon šest godina vratila rejting Hrvatske u investicijsku kategoriju, ‘BBB-/A+’, dok agencija Fitch hrvatski rejting i dalje drži u kategoriji špekulativnog, podinvesticijskog s ocjenom BB+, također s pozitivnim izgledima.

Fitchova ocjena nešto je bolja od najnovije Moody’sove, jedan razred ispod investicijskog rejtinga. Ocjene Moody’sa i Fitcha znače da obje bonitetne kuće procjenjuju da još uvijek ispunjavanje svih dugoročnih obveza u slučaju Hrvatske nije sigurno.

Financijska tržišta ne dijele mišljenje agencija
Hrvatska je krajem 2012. izgubila investicijski rejting, do 2016. još je dva puta bio srušen – od članica EU-a samo Hrvatska i Grčka spadaju u špekulativni, tzv. ‘junk’ razred. Dizanje kreditnog rejtinga od strane S&P-a u ožujku ove godine u investicijski razred doživljeno je kao znak da će i ostale agencije slijediti tu ocjenu.

Domaći ekonomisti već duže vrijeme tumače da bonitetne kuće neopravdano dugo drže hrvatski rejting u smeću te da njihove procjene financijska tržišta ne uzimaju u obzir. Prinos na desetogodišnje obveznice kreće se, naime, na oko 1,8 posto, što je povijesni minimum. Hrvatska se zadužuje jeftinije nego ikad, daleko jeftinije od Grčke, pa čak i od nekih zemalja koje imaju investicijski rejting.

Druga grupa argumenata odnosi se na makroekonomske i gospodarske pokazatelje: Krajem 2018. hrvatski je BDP bio gotovo 13 posto veći u odnosu na 2012., kada je kreditni rejting bio srušen u razred ‘smeća’. Produktivnost rada također je snažno porasla i rasla je po stopama višim od stopa gospodarskog rasta.

Osnovni problem: Malen potencijal gospodarskog rasta
Nadalje, najveće promjene dogodile su se u javnim financijama. Proračun opće države već dvije godine je u suficitu (2012. deficit je bio 5,3 posto BDP-a, godinu dana ranije rekordnih 7,9 posto BDP-a). Udio javnog duga u BDP-u s rekordnih 84 posto iz 2014. oboren je krajem prošle godine na 75 posto i ima tendenciju daljnjeg pada. A Hrvatska još uvijek ne zaslužuje bolji kreditni rejting, tvrdi Moody’s! Zašto?

Hrvatsko gospodarstvo je maleno, njegov potencijal za rast je relativno malen u usporedbi s onime sličnih zemalja, a rast podliježe oscilacijama. Nestabilan je i suočen s brojnim izazovima, tumače u Moody’su. Procjenjuju da će prosječni hrvatski rast u idućim godinama iznositi 2,4 posto, što je daleko manje od potencijala rasta konkurentnih tranzicijskih država.

Ističu i nisku razinu bruto ulaganja, koja je po njima u uskoj vezi s “povijesno niskom razinom javnih ulaganja”, slabu apsorpciju fondova Europske unije (koja bi se u iduće dvije godine ipak trebala poboljšati).

Turizam je, po Moody’s-ovoj ocjeni, bio ključan element oporavka hrvatskog gospodarstva i dalje bi trebao podržavati rast, usprkos mogućem slabljenju vanjske potražnje. Osim što ističu doprinos turizma i osobne potrošnje gospodarskom rastu, Moody’s u svojoj analizi u ukazuje na slabost vanjskotrgovinske razmjene – saldo je negativan zbog većeg uvoza od izvoza.

Rizična ovisnost o osobnoj potrošnji i turizmu
Moody’s je de facto ponovio ocjene bonitetne kuće Fitch iz prosinca 2018.: Hrvatska i dalje ima slabi potencijal za gospodarski rast, javni dug usprkos smanjenju je i dalje visoki te previše izložen vanjskim utjecajima. Manji dolazak turista ili jača kriza u zemljama s kojima najviše trgujemo, poput Njemačke i Italije, lako mogu pogoditi krhki gospodarski rast koji se temelji prije svega na rastu osobne potrošnje.

Osobna potrošnja čini čak 57 posto BDP-a i pridonosi rastu gospodarstva više od javne potrošnje, izvoza i investicija. Osobnu potrošnju potiču i doznake iz inozemstva koje su lani premašile dvije milijarde eura, dvostruko više nego što su iznosile strana ulaganja. Kada se tome pribroje i prošlogodišnjih rekordnih deset milijardi eura prihoda od stranih turista, malo je prostora (volje) za promjenom strukture gospodarstva.