Mladi u poduzetništvu-rješenje za hrvatsko gospodarstvo

Hrvatskim je gospodarstvom zavladao deformirani oblik poslovanja s velikim uvozom, malom proizvodnjom i još manjim izvozom, te su mu potrebne ozbiljne promjene i rješenja s oslanjanjem na stvaranje proizvoda i dodane vrijednosti čemu značajno svojim idejama, kreativnošću i znanjem mogu pridonijeti mladi stručnjaci-poduzetnici.

Istaknuo je to, među ostalim, direktor Razvojne agencije Zagreb-Tehnološkog parka Zagreb Marijan Ožanić na današnjem okruglom stolu "Mladi u poduzetništvu-Put do bogatstva i slave ili hod po mukama i trnju".

Napominjući da se mladi u Hrvatskoj još uvijek teško odlučuju za rizik samostalnog, poduzetničkog poslovanja Ožanić je naglasio da to treba promijeniti te da državne i obrazovne institucije trebaju to poticati.

Smatra da u Hrvatskoj ima dosta mladih, stručnih i ambicioznih ljudi koji nisu po medijima niti se o njima često govori i čuje, ali su svojim znanjem, radom i sposobnostima budućnost Hrvatske.

Prednosti mladih u poduzetništvu vidi u njihovom stručnom, najčešće vrhunskom obrazovanju, samouvjerenosti, ponekad i bahatosti, inovativnosti, otvorenošću za novim te razumnom prihvaćanju rizika u pokretanju novog posla. To sve može nadoknaditi i mane mladih, poput radnog neiskustva i drugog.

Iznoseći razloge vlastitog poduzetničkog angažmana na okruglom stolu pet mladih (do 35 godina) vlasnika tvrtki-VSS stručnjaka različitih područja iz Zagreba, naglasilo je želju da rade za sebe i ne troše energiju na druge te da su im se poklopile životne okolnosti (obiteljske, financijske, sreća...). Nisu, kaže, u svemu baš zadovoljni, posebno ne neredovitim plaćanjima svojih proizvoda i usluga, ali posla imaju 'preko glave' i vole to što rade.

Ivana Drčec i Bruno Birgmajer, inženjerka i magistar elektrotehnike, vlasnici, kako kažu, uspješnih tvrtki, okretanje poduzetništvu pojasnili su željom za 'nezavisnim' financijskim prosperitetom.

Nataša Trinajstić, obrtnica-postolarka, razlogom je navela obiteljsku tradiciju tog posla, priznajući da je sada puno teže biti postolar nego u vrijeme njenog oca te da su joj najveći problem nedostatak kvalitetnih kadrova.

Ozren Orešković je pak kao inženjer strojarstva najveći profesionalni izazov vidio rad u očevoj tvrtki, a očevo zanimanje imalo je utjecaja i na Ivana Matunu, još studenta, inovatora i vlasnika tvrtke koji je sve to pojasnio 'vjerujem u svoje proizvode i želio sam ih sam dalje razvijati i prodavati'.