Moramo li se bojati „umjetne inteligencije“?

Informatički gigant Microsoft i OpenAI sa Samom Altmanom se upustio u velike planove razvoja umjetne inteligencije. Što je to? I tko je Sam Altman?

Kad pitate informatičare što je umjetna inteligencija, možda ćete čuti stari primjer: pretpostavimo da računalo stavite u kuhinju da kuha. Povrće ili meso postaje mekše što se duže kuha. No postoji iznimka koju svi mi odlično poznajemo, ali gdje će računalo morati napregnuti sve svoje tranzistore da je uopće prihvati: jaje kuhanjem postaje tvrdo.

Prvi korak UI jest baratanje golemim količinama statističkih informacija – skoro sve živežne namirnice će postati mekše kuhanjem. Ali za jaje nije tek „statistički minimalna vjerojatnost“ da će kuhanjem postati tvrdo, nego termički proces u molekulama bjelančevina koje računalu također treba „utuviti u čip“. Tek tada će računalo „znati“ da će i palačinke pečenjem postati tvrde, ali sve to (čovjeku) zvuči mnogo jednostavnije nego kad to treba i napisati u računalnom kodu. Jer treba povezati različite baze podataka i stvoriti logičnu cjelinu.

„Ma znam ja Vas!"

Kod „statističke vjerojatnosti“, umjetna inteligencija je već odavno prisutna: na temelju dosadašnjeg ili sličnog ponašanja će internetske trgovine ponuditi proizvod koji bi „vas mogao zanimati“, tražilice – a tu je onda i Microsoft zainteresiran sa svojom tražilicom Bing – će naslutiti što tražite i najprije vam to ponuditi. I tu će analizirati što ste do tada tražili, koje ste internetske adrese inače posjećivali, gdje se nalazite, kamo se inače i fizički krećete po podacima vašeg mobitela... Da sad i ne spominjemo kamere za nadzor postavljene po gradovima.

„Zastrašujuće“ možda jest mnoštvo osobnih i čak intimnih podataka kojim se tako u svakom slučaju želi baratati, ali umjetna inteligencija je jednostavno neophodna za mnoge zadaće koje bi se željelo prepustiti računalima. Već kod autonomne vožnje će svaki iskusan vozač uglavnom znati ako neki pješak ima namjeru prijeći cestu, ali će „automatski“ ignorirati stotine pješaka za koje to ne izgleda. Računalo će dakle trebati previše dugo vremena analizirati baš svaku moguću prijetnju – drugim riječima, čak i uz vrlo brzo računalo će autonomno vozilo u najboljem slučaju voziti jako, jako sporo.

Jedino rješenje je umjetnom inteligencijom „objasniti“ računalu na što prije svega treba obraćati pozornost. Dakle opet stvoriti „pametne“ veze među statističkim vjerojatnostima koje nisu same po sebi očigledne.

Isto tako, takva umjetna inteligencija će možda doći do zaključaka s kojima se možda neće znati, što uopće početi: kupuju li osobe u plavoj košulji radije kruške ili jabuke? Kojom nogom prvo krenu koračati plavuše, a kojom crnke? Utvrđivanje takvih pravilnosti kojih niti sami nismo svjesni u svakom slučaju može zvučati izuzetno neugodno.

Portal ChatGPT koji je razvijen u OpenAI jest proizvod koji mnogima zvuči jezovito: na temelju nebrojenih baza podataka je on u stanju napisati odgovor na gotovo svako pitanje. I to u formi koja će izgledati barem podjednako razumna koliko i tekst koji je napisao netko barem sa završenom gimnazijom – što pak govori i o današnjoj razini pismenosti uopće.

Tko je Samuel Altman?

37-godišnji šef tvrtke OpenAI je već s 8 godina napisao prvi program za računalo i zanimalo ga je i što je to i kako nastaju te šarene slike iza ekrana računala. On potječe s američkog Srednjeg zapada, St. Louisa u saveznoj državi Missouri i u toj konzervativnoj sredini mu nije bilo lako kad je u pubertetu shvatio da je „drugačiji“. Negdje sa šesnaest godina je priznao svoju homoseksualnost što ga je još više vezalo uz virtualni svijet računala.

Svojom nadarenošću je dospio na ugledno sveučilište Stanford gdje je – naravno, studirao informatiku. Ali i kao više drugih budućih informatičkih mogula, prekinuo je studij kako bi imao vremena stvarati svoju aplikaciju Loopt. 2014. je Altman postao predsjednikom Y-Combinator, legendarnog centra za start-upove u Silicon Valleyju i već tada je zarađivao ozbiljne iznose. Svoj je vlastiti novac ulagao "u tvrtke koje su me zanimale. O tome sam razmišljao kad sam išao na duge šetnje“, izjavio je na jednoj manifestaciji. 2015. je uz mnoge druge, danas poznate ličnosti Silicon Valleyja kao što su Elon Musk i Peter Thiel iz PayPala osnovao OpenAI, „otvorena umjetna inteligencija“ jer je isprva, slično kao Linux i čitav koncept razvoja bio otvoren i besplatan.

Nužna spona s informatičkim gigantom

„Željeli smo prednosti umjetne inteligencije učiniti dostupnim što je više moguće široj publici“, vjerovao je Altman. No to je velik zalogaj koji traži goleme resurse, ali i koji je itekako zanimao i veoma komercijalne informatičke divove. Suradnja je tako počela gotovo sama od sebe: „OpenAI i Microsoft sad surađuju već više od tri godine. S našim partnerom smo stvorili umjetnu inteligenciju koja je sigurna i koja će se pozitivno odraziti na društvo.“

Hoće li? Vlada već uzbuna među nastavnicima na školama i sveučilištima jer je gotovo nemoguće otkriti je li neki školski ili seminarski rad napisao čovjek – ili ChatGPT. Altman doduše razumije problem, ali i odgovara: „Mi smo u jednom novom svijetu i u njemu će postojati tekstovi koji se automatski stvaraju – i tome se moramo prilagoditi.“

On se ne smatra pozvanim razmišljati, što nam donosi taj „vrli novi svijet“, ali trend izgleda nezaustavljiv: još od pojave kalkulatora gotovo više nitko niti ne pomišlja „u glavi“ računati i najjednostavnije matematičke operacije, zašto uopće učiti i pamtiti podatke kad izgledaju u svakom trenutku dostupni preko interneta. „Svaka tehnološka revolucija je eliminirala čitav niz radnih mjesta, ali će na drugoj strani stvoriti neka druga“, misli Altman.

Kako će izgledati naš svijet?

„Za 10 godina mislim da ćemo imati chatbotove koji će raditi i za stručnjake u svakom željenom području. Na primjer, reći ću kako želim stvoriti kratki animirani film koji će izgledati tako i tako. Umjetna inteligencija će rješavati zadaće koje se često ponavljaju i koje su dijelom kreativne, a to će mnogo toga promijeniti“, smatra osnivač OpenAI-ja.

Koje i kakve će biti te promjene i gdje će još ostati prostora zaposliti i nekog čovjeka – to će nam reći budućnost. Ali Altman ne vjeruje da će, kao u Odiseji u svemiru Arthura Clarka računalo jednog dana „otkriti“ kako je upravo čovjek prepreka u ispunjavanju zadaće i krenuti u njegovo uništavanje: „Neće se dogoditi da će se UI odjednom probuditi i odlučiti da bude zlo. A to je super-zlo“, misli Altman.

Jer zlo i zločin su na koncu ljudska domena – sa ili bez pomoći računala.