Nagrađivana stočarska obitelj ima samo jednu želju - zadržati zemlju koju imaju u posjedu

Na dan izglasavanja izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu uputili smo se na krške pašnjake, koji su nepravedno etiketirani kao rodno mjesto lovaca na poticaje.

Do obiteljske farme Zdene Ramljaka u Korenici stigli smo pitoresknom plitvičkom prometnicom koju s obje strane okružuju lijepo uređene kuće s okućnicama.

Ruralni turizam ovog, nekoć zapuštenog, područja doživljava pravu renesansu, a nedavno je tu niknuo i trgovački centar.

Ovdje je kao na austrijskom selu, što bi se reklo, što nije bio slučaj prije dvadesetak godina, kada je ova cesta bila glavna prometnica na putu za more.

Za razliku od kontinenta gdje je u posljednja dva tjedna trava narasla i do pola metra, vegetacija ovdje kasni, trava je niža od pedlja, a nedavne kiše spasile su lokalne stočare koji priželjkuju još oborina, kako bi njihovo blago imalo što pasti.

U protivnom, morat će kupovati hranu za stoku, koja je danas višestruko skuplja nego lani.

Nema tržišta za eko janjetinu
Obitelj Zdene Ramljaka doselila je u Korenicu iz Bosne, u bjegu od rata. Svidjela im se netaknuta priroda tog kraja, pa su odlučili ostati, udomaćiti se i pokrenuti uzgoj ovaca.

Odabrali su Ličku pramenku, manju i otporniju ovcu, prilagođenu surovom klimatskom okruženju krških pašnjaka, priča nam Zdeno, koji je na lanjskoj 28. Državnoj stočarskoj izložbi osvojio šampionsku titulu izvorne pasmine.

Ramljakovi su krenuli u posao sa 80-tak ovaca, a danas drže tisuću komada, uz 100-njak krava te 20 konja.

Imaju ekološku proizvodnju, grla su propisno obilježena, a svaku prodaju uredno fakturiraju, govori Zdeno koji većinu janjaca proda jednoj tvrtki u Zadru.

Bez obzira na eko proizvodnju, kaže on, cijena janjetine je ista kao i za konvencionalnu, jer ne postoji tržište za eko janjetinu.

Uz obitelj, na OPG Ramljak ukupno radi petero ljudi.

Pravi su primjer obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, na kojem rade svi članovi obitelji - djed i baka, Zdenina supruga Mateja, a na ovce paze i svakodnevno im se vesele i njihovo troje djece, Petra, Elena i Frano.

Djed Frano uz ovce je, kako kaže, od jutra do mraka. Nije to lak posao, ali ovaj 77- godišnjak kaže da još nije osjetio najgore dane.

Priča nam kako mu dan započinje uz kavu i rakiju sa suprugom, potom doručkuje ili ponese nešto hrane sa sobom i onda krene za ovcama.

"Jedva čekam da zora svane i da otvorim štalu ili tor, pa ako svako grlo izlazi to znači da je sve u redu - e to je moje zadovoljstvo“, kaže Frano Ramljak.

Vremenske prilike svakodnevno mu određuju u kojem pravcu će ići s ovcama na ispašu.

Ako je kiša ide negdje gdje ima žbunja, da se ovce mogu malo zakloniti, a ako je vrućina tada izbjegava kamenjar jer ima zmija, priča nam ovaj stočar, ne skidajući osmijeh s lica, dok ga u stopu prati praunučica Elena.

Ramljakovi u posjedu imaju oko 400 hektara državne zemlje, na privremeni ugovor za zakup na pet godina, koji uskoro ističe, kaže Zdeno.

Općina ne raspisuje natječaje, čekaju se, kažu lokalni stočari, izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Slobodne zemlje ima, ali svi žele onu koje je već obrađena
A one su u Saboru izglasane baš na taj dan kada smo posjetili njihovo gospodarstvo.

Novost koju su donijele izmjene Zakona je bodovanje kojim su u najboljoj poziciji za zakup dosadašnji posjednici, domicilni i mladi poljoprivrednici.

Te kriterije Zdeno udovoljava, ali ono što ga brine jest odredba o maksimalnoj površini zemljišta za zakup. Naime, tu odluku donosi jedinica lokalne samouprave u pojedinom natječaju, a za površine veće od 50 hektara propisani su dodatni uvjeti prihvatljivosti.

Što će biti sa zemljom koja je godinama u posjedu Ramljakovih još se ne zna, ali teško da djed i unuk mogu mirno spavati.

"Od ovog posla se može živjeti, ali ako izgubim zemlju nemam gdje, kud ću ja sa troje djece ako mi uzmu zemlju“, pita se Zdeno Ramljak.

Bilo bi dobro kada bi dobili zemlju barem na 15 ili 20 godina kako bi mogli planirati veća ulaganja i upustiti se u kredite, kaže ovaj mladi lički stočar. A već su u kreditu, jer su uredili kuću za odmor kako bi mogli imati dodatni izvor zarade. Taj projekt su sufinancirali iz podmjere 6.2. Programa ruralnog razvoja za diversifikaciju poljoprivredne aktivnosti.

Treba poticati mlade, slaže se Zdeno, ali općine trebaju svu zemlju staviti u programe korištenja i podijeliti, pa tek onda oduzimati onu koju netko već obrađuje, jer zemlje na ovom području ima dosta i nitko je ne koristi, a svi bi htjeli ovu koja je uređena i koju svakodnevno ovce pasu, nezadovoljno ističe naš sugovornik.

Njegov djed Frano kaže da im od države ništa ne treba osim da zadrže ovu površinu koju imaju.

"Mi nemamo pretenzija na druga područja, jer to nije posao... odavde ići do Udbine ili Gospića, na druge površine koje su slobodne, a za koje se nikada ne bismo natjecali, nego samo želimo da ovo što imamo u posjedu godinama - da nam ostane“, zaključio je Frano Ramljak.