Negdašnji 'kralj banana' s jabukama će dosegnuti 100 milijuna kuna prihoda

Ja poduzetništvo doživljavam kao darovitost, a rezultati te darovitosti moraju se podijeliti na način da se nešto zadrži za sebe, nešto usmjeri društvenoj zajednici, a nešto daruje potrebitim pojedincima i obiteljima.

Tako govori vlasnik tvrtke Gomolava Antun Plivelić, koji u Šarampovu u blizini Ivanić Grada ima ULO hladnjaču za voće i povrće kapaciteta 6500 tona. Poduzetnik je od 1989. godine, Gomolavu je osnovao 1997. i razvio je u vrlo uspješnu tvrtku u kojoj zapošljava stotinjak radnika i za 2013. očekuje oko 100 milijuna kuna prihoda.U devet županija ima mrežu kooperanata, od njih 100 otkupljuje jabuke, a od još 100 povrće. Godišnje, što na domaće tržište što kroz izvoz, kupcima isporuči više od 30.000 tona voća i povrća.

Sve bez kune poticaja

Premda je ušao u drugu polovicu osmoga desetljeća i iza sebe ima 55 godina radnog staža, na dokolicu i mirovinu uopće ne pomišlja. Naprotiv. Svakodnevno crta nove planove o tome kako pospješiti partnerstvo s kooperantima i povećati hektare pod voćnjacima, sagraditi još ULO hladnjača, ali i kako pomoći egzistencijalno ugroženima. Veliki je donator, svjedoče mnogi izbjegli srijemski Hrvati, no Plivelić o tim pojedinostima javno ne želi govoriti, smatra da to pripada njegovoj intimi.Rođen je 1939. u Hrtkovcima u Srijemu, prvo radno mjesto pronašao je 1959. u Sirmiumu iz Sremske Mitrovice, poduzeću koje je s kooperantima raspolagalo voćnjacima na više od 80.000 hektara. S poljoprivredom se suočio u najranijem djetinjstvu. Roditelji su obiteljsko gospodarstvo veliko tek tri jutra zemljišta povećali na 40 jutara. Radili su naporno, no bili su zadovoljni do 1948., kada im je sva imovina konfiscirana. Unatoč tome, ističe Plivelić, na prošlost ne gleda s gorčinom, njegov život je, kaže, prepun sretnih trenutaka.

Splet poslovnih okolnosti, prisjeća se, doveo ga je 1977. u Zagreb. U tom je razdoblju u bivšoj državi voćem opskrbljivao 70 gradova od Đevđelije do Portoroža. Tada su ga, otkriva nam, prepoznavali kao hrvatskog "kralja" banana, a danas je lider u otkupu i veleprodaji jabuka.Iako je država svojedobno kroz operativne programe ulaganja u ULO hladnjače subvencionirala sa čak 50 posto potpora, on svoju hladnjaču nije podigao novcem poreznih obveznika. Nikada nije dobio ni kunu poticaja, investirao je komercijalnim kreditima.Iako kredite još otplaćuje i dosad je samo za kamate dao 3,5 milijuna kuna, danas je, tvrdi Plivelić, sretan jer nitko ga ne može prozivati da je bio na listi privilegiranih koji su dobivali izdašne državne potpore. Savjetovali su mu nedavno, otkriva, neka nabavi novu opremu za skladišni prostor jer država vraća polovicu investicije.

Do hladnjača uz potpore EU

"Ti strojevi zamjenjuju 20 radnika, toliko bih otkaza morao podijeliti. Pitam se, tko je tu lud, uz ovoliku nezaposlenost potporu valjda treba dati onome tko otvara radna mjesta, ne onima koji dijele otkaze," srdit je Plivelić. S golemim znanjem i iskustvom u voćarstvu Plivelić doista ima argumenata za komentirati promašaje kojiha je, zaslugom svih političkih garnitura, pun nacionalni agrar. Poticaji su se šakom i kapom dijelili za podizanje voćnjaka, a za hladnjače i distribucijske centre tek na kapaljku. Godišnji urod voća i povrća, da se ne proda odmah nakon berbe u bescjenje, zahtijeva hladnjače kapaciteta od 250 do 300 tisuća tona, a imamo izgrađenih samo 50 tisuća tona.

Stoga svojim kooperantima nudi novi model partnerstva, ulazak u suvlasništvo u sadašnjem kapacitetu ULO hladnjače. S nekima je već odmaknuo u pregovorima i s tom inicijativom želi potaknuti novi hrvatski obrazac za brže rješavanje kvalitetnoga skladištenja proizvodnje. Namjerava inicirati partnerstvo i u izgradnji novih kapaciteta hladnjača uz europske potpore jer, uz jabuke sve je obilnija i proizvodnja krušaka, šljiva, višanja te trešanja.

Forsiraju trgovačke lance

Nacionalnim stratezima zamjera što nekontrolirano forsiraju trgovačke lance i na taj način mijenjaju hrvatsku tradiciju u korist germanskih navika. Za kilogram jabuka koje trgovac krajnjem kupcu proda za sedam kuna, kaže Plivelić, on dobije maksimalno četiri kune. Od toga s kunu i pol podmiruje obveze prema državi, a s ostatkom mora pokriti otkupnu cijenu prema voćarima, plaće radnika i troškove vezane uz hladnjaču. "Trgovci čak 75 posto voća i povrća prodaju na akcijama i zbog toga nas snažno pritišću u cjenovnim pregovorima. Hrvatska ima tradiciju tržnica, one su i turistička atrakcija. Umjesto da se kvalitetnim nadzorom zadrži čar tržnica i cjenjkanja, uvedena je neravnopravnost. Na tržnici svi moraju biti tretirani kao trgovci, ne smije biti privilegiranih. Građani u anketama ističu kako vole red, kupuju kod onih koji ne daju račun i očekuju redovitu isplatu mirovine", komentira Plivelić dvostruka fiskalna mjerila.
Lani izvezao jabuka za 1,2 mil.eura

Banka ga odbila

Prošle godine izvezao je, navodi Antun Plivelić, jabuka u vrijednosti 1,2 milijuna eura. Kod jedne banke pokušao je ishoditi kredit uz povoljniju kamatu kako bi povećao izvoz, ali i nešto investirao. Dobio je 
odbijenicu iz banke uz obrazloženje kako je njegov izvoz premali u odnosu na ukupan godišnji prihod, pa mu ne mogu odobriti kredit uz povoljnije uvjete.

Gorak okus PAF-a

Jedne likvidiraju, drugima opraštaju

Prvo Plivelićevo poduzeće zvalo se PAF, bila je to skraćenica po prezimenu i prvim slovima njegova imena i sina Franje. U PAF-u je radilo 35 radnika, no prije desetak godina inspektori su, kaže Plivelić, nepravilno utvrdili porezno neizmirenje od oko 150-200 tisuća kuna. Uložio je žalbu, no do danas nije dobio odgovor Porezne uprave, a tvrtka je likvidirana. Time je, napominje, zapravo likvidirano i njegovo obiteljsko ime, da bi lani Ministarstvo financija objavilo podatak o desecima milijarda kuna nenaplaćenih poreza. Država svim tim dužnicima ne briše tvrtke iz registra kao njemu, nego im oprašta milijunske obveze.