Neoporezive naknade: Kako poslodavci mogu povećati primanja zaposlenika bez povišica

Više je od 40 različitih neoporezivih naknada, a ima i slučajeva u kojima neki radnici mjesečno primaju veće iznose neoporezivih primitaka nego što im je neto plaća

Dnevnice, bonusi, troškovi prijevoza, nakada za prehranu, božićnice, uskrsnice, regresi... Sve su to neoporezive naknade koje poslodavci isplaćuju uz neto plaće kako bi zaposlenicima povećali ukupna primanja, a pritom izbjegli plaćanje velikih doprinosa. A takva je praksa u Hrvatskoj, naime, sve češća. Osim pritiska na rast plaća u privatnom sektoru, djelomično potaknutim Vladinim povisivanjem plaća u javnom sektoru i inflacijom, poslodavci ovakvim rješenjima pribjegavaju da bi na oskudnom tržištu rada privukli, zadržali i motivirali one najbolje talente.

No koliko poslodavci na neoporezivim primicima zapravo uštede na rashodima i što to u konačnici, osim nižih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, znači za zaposlenika? Marija Zuber, porezna savjetnica i Liderova stalna suradnica, objašnjava da je ušteda u visini poreza na dohodak i obveznih doprinosa.

– Na primjer, ako se 100 eura isplati radniku neoporezivo, trošak poslodavca je 100 eura. No, ako tih 100 eura u gradu u kojemu niža stopa poreza na dohodak iznosi 20 posto isplati kao neto plaću, mora je preračunati u bruto iznos od 156,25 eura, platiti 31,25 eura doprinosa za mirovinsko osiguranje, 25 eura poreza na dohodak i 25,57 eura doprinosa za zdravstveno osiguranje, pa mu ukupni trošak iznosi 182,03 eura. Računica je jednostavna i jasno pokazuje motive. Poslodavci se racionalno ponašaju, a propisi im to omogućavaju – objašnjava Zuber.
Više je od 40 različitih neoporezivih naknada, a Zuber navodi slučajeve u kojima neki radnici mjesečno primaju veće iznose neoporezivih primitaka nego što im je neto plaća. To su, primjerice, terenski radnici u graditeljstvu koji često primaju veći terenski dodatak nego neto plaću ili zaposleni u javnim službama koji primaju veću naknadu za prijevoz na posao nego što im je iznos neto plaće. A neoporezive naknade mogu dobiti i osobe izvan radnog odnosa. Najčešće su to neoporezive i sportske stipendije te naknade sportašima amaterima.

Problem zaposlenika i – države
S obzirom na to da se za neoporezive primitke, kao što im samo ime govori, ne plaćaju doprinosi, odnosno porezi državi, posljedično zaposlenici imaju niže mirovine i niža socijalna prava, npr. rodiljne naknade, naknade za bolovanje ili naknade za nezaposlenost. Osim toga, banke pri odobravanju kredita gledaju oporezivi dio primanja, napominje Josipa Englman, voditeljica odjela za financije u Selectiju.

Josipa Englman

foto Humski Jan
– Ako zaposlenik dio svojih prihoda prima kroz neoporezive naknade, njegova kreditna sposobnost može biti smanjena, što otežava dobivanje stambenih i drugih kredita. Ako se zaposlenici naviknu na neoporezive naknade kao dio redovitih primanja, ali im nisu jasno komunicirane dugoročne implikacije, može doći do nezadovoljstva kada shvate da im ta primanja ne ulaze u temelje za obračun prava poput otpremnine ili bonusa povezanih s bruto plaćom – objašnjava Englman.
A problem nastaje upravo u tim situacijama kada zaposlenici trebaju podići kredit ili otići na porodiljni dopust.

– U tim trenucima dolazi do naglog povećanja svijesti o tome da neoporezive naknade ne ulaze u obračun za ta prava, što može uzrokovati nezadovoljstvo i frustraciju – kaže Englman.

No, to je samo na prvi pogled problem radnika pojedinca. Zuber smatra da je dugoročno to ‘prije svega problem države‘.

– Mnogim hrvatskim radnicima je cilj barem nekoliko godina raditi u Njemačkoj, Austriji ili Švedskoj, ne samo zbog zarade, nego zato što će iz te države za odrađene godine primati njihovu mirovinu, često za nekoliko godina rada iz tih država više nego za ostatak radnog vijeka u Hrvatskoj – dodaje Zuber.

Mlađi svjesniji od starijih
Mnogi zaposlenici i dalje nisu dovoljno upoznati s razlikama između koja podliježe porezima i doprinosima, i neoporezivih naknada koje poslodavci mogu isplaćivati kao dodatne benefite, ali Englman kaže da su mlađe generacije ‘sklonije istraživanju svojih prava i detaljno proučavaju financijske aspekte svojih primanja‘.

– S druge strane, starije generacije često ostaju pri tradicionalnom poimanju plaće, gdje je ključni fokus na bruto i neto iznosu, bez dubljeg razumijevanja dodatnih benefita – svjedoči Englman, a ističe i da u posljednje vrijeme sve više kandidata očekuje da im potencijalni poslodavci ponude i neoporezive naknade, osobito ako su ih već imali kod prethodnog poslodavca.

Tako tvrtke koje ne isplaćuju neoporezive primitke gube prednost pred potencijalnim kandidatima koji se ionako u posljednje vrijeme u Hrvatskoj teško pronalaze. A što se rukovodećih pozicija tiče, direktor Selectija Aleksandar Zemunić nadodaje da ‘kandidati prvenstveno pregovaraju o svojoj fiksnoj plaći uz bonuse ovisne o postignutim rezultatima te službenom vozilu‘.
– U takvim paketima neoporezive isplate ne čine značajan dio pa nisu predmet razgovora – kaže Zemunić.

Menadžeri, dakle, preferiraju bonuse vezane uz rezultate, dok poslodavci ostalim zaposlenicima daju neoporezive naknade kao način povećanja primanja bez dodatnih poreznih opterećenja.

Izmjene propisa
Mnogo je dobrih i loših socijalnih i ekonomskih obilježja isplate neoporezivih primitaka, no Zuber napominje da uvijek postoji mogućnost da država izmijeni propise koji uređuju obvezna javna davanja po osnovi radnog odnosa.

– Kako bi to utjecalo na radnike i poslodavce, ovisi o smjeru promjena. Ako bi se neki neoporezivi primici ukinuli ili smanjili, nema garancije da bi ih poslodavci odmah nastavili isplaćivati u istom iznosu kao plaću – smatra Zuber.

To bi, dakle, moglo značiti manja primanja za radnike ili dodatne troškove za poslodavce, pa je pitanje koliko je ovakav model dugoročno održiv.

– U svakom slučaju, poslodavci koji jasno komuniciraju svoj sustav benefita i kontinuirano prilagođavaju pakete u skladu s promjenama zakonodavstva imaju prednost na tržištu rada – mišljenja je Zemunić.