Nije pitanje hoće li se inflacija pojaviti nego kolika će biti

Godine 1946. u SAD-u inflacija je bila 18 posto, godinu dana prije bila je samo dva posto. Razlog je jednostavan, Drugi svjetski rat je završio, vojska se vratila kući i počela trošiti novac. Ista stvar će se dogoditi sa ekonomijama u EU i SAD-a kada se ponovo otvore. Nakon više od godinu dana zatvorenosti potražnja će najednom narasti.

Voditelji monetarne i fiskalne politike to uopće ne uzimaju u obzir nego nastavljaju ekstremnu ekspanzivnu monetarnu i fiskalnu politiku kada je upitno treba li ekonomiji dodatno povećanje količine novca i koja je svrha fiskalne politike koja se zadužuje kako bi dijelila novac putem socijalne pomoći. I monetarnu i fiskalnu politiku treba vratiti u normalne i razumne okvire.

U ekstremnim situacijama uvijek se javljaju ekstremne tvrdnje. Tako kada je CROBEX pao sa 5000 na 4000 to je bio odličan trenutak za kupnju, jer CROBEX ide na 10000. Slično je bilo i 2000. godine kada je bio krah dot.com balona tada živjeti u ekonomiji koja više nema poslovne cikluse nego samo ekonomsku ekspanziju. Danas se tvrdi da živimo u ekonomiji koja nema inflaciju. Ekstremne tvrdnje za ekstremne situacije.

Najnovija takva ekstremna teza jeste teorija koja se naziva moderna monetarna teorija (eng. modern monetary theory) ili MMT. Glavni postulati MMT-a su da država proizvodi novac i da uvijek može otplatiti svoje dugove povećanjem količine novca. Upravo zato dok u ekonomiji ima slobodnoga kapaciteta država može povećavati količinu novca koliko hoće i imati deficit koliki hoće. Odnosno za sva ostala tržišta u ekonomiji vrijede zakoni ponude i potražnje, ali ne i za novac i državni dug.

Neosporna je činjenica da je inflacija jako dugo neprirodno niska. Osim robnoga šoka iz 2008. godine zadnja dva desetljeća jesu desetljeća stvarno niske inflacije. Ali ne možemo uzeti prošlost kao osnovu za budućnost.

COVID je poremetio sve ekonomije. Profesor Vladimir Čavrak je u svome izvrsnom radu „Makroekonomija krize COVID-19 i kako pristupiti njenom rješavanju“ (koji je jedan od prvih radova na temu COVID-a u RH) napisao da je COVID kriza agregatne potražnje i agregatne ponude. Prvo je došlo do krize agregatne potražnje zbog zatvaranja ekonomije. U međuvremenu je značajan dio poduzetnika propao i kada dođe do otvaranja ekonomije ponuda neće moći zadovoljiti potražnju i doći će do rasta cijena. Sličan efekt koji se dogodio 1946. kada su se vojnici vratili kući nakon rata.

Važno je znati zašto je inflacija problem. Rast cijena posebno u ekonomiji koja ima velike prihode iz PDV-a rast inflacije je dobar, jer povećava prihode države. Problem inflacije leži u jednom drugom segmentu ekonomije: državnom dugu.

Već godinama kamatne stope na državne obveznice su jako niske ili čak negativne. Kada je pad kamatnih stopa počeo, investitori su činjenicu da obveznice nose niske prihode mogli nadoknaditi rastom cijena. To je posebno pogodovalo razdoblju nakon 2013 godine. Po smirenju euro dužničke krize financije država su se počele oporavljati. Čak je i Hrvatska imala proračunski višak. Njemačka je imala politiku schwartze 0 pozitivne nule kada se radi o deficitu proračuna.

Ovakvo ponašanje je rezultiralo činjenicom da su države morale izdavati sve manje obveznica kako bi pokrile svoju deficite. Stvorila se blažena klima: države su dobivale sve bolje kamata, a investitori su uživali u rastu cijena obveznica zbog smanjenja ponude i rast potražnje.

COVID kriza je sve ovo krenula. Godine 2020. sva tri velika ekonomska bloka (SAD, EU i Kina) su imali ogromne deficite koje su financirale izdavanjem obveznice. Najednom je državnih obveznica previše. U početku investitori su imali značajne kapacitete za kupnju novih izdanja, a centralne banke su izdašno kupovale obveznice. Ekvilibrij je ponovno postignut, ali zadnjih nekoliko mjeseci stvari su se značajno promijenile.