Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

12 Velj 2019

Nogometna industrija u nezadrživoj ekspanziji

Izvor: arhivanalitika.hr · Autor: Tomislav Globan  

Nogometna industrija u nezadrživoj ekspanziji

UEFA je objavila najnoviji izvještaj o financijama europskih nogometnih klubova. Tomislav Globan je u njemu pronašao mnoštvo zanimljivih podataka koji svjedoče o tome da je nogometna industrija trenutno jedna od najpropulzivnijih i najbrže rastućih industrija u Europi, dok se hrvatski klubovi uspoređuju s onima iz Srbije i s Gibraltara. Hrvatska je europski prvak po važnosti prihoda od transfera igrača u odnosu na redovite prihode

Ono što je donedavno izgledalo nezamislivo, ostvarilo se. Europski nogometni klubovi postali su profitabilni! Agregirana neto dobit na razini svih europskih nogometnih liga u financijskoj godini 2017. iznosila je 615 milijuna eura. Još 2011. godine europski su klubovi ostvarili neto gubitak od 1,7 milijarde eura, što znači da se u samo šest godina trend preokrenuo za čak 2,3 milijarde eura te su europski klubovi iz crvenog po prvi put prešli u zeleno (Slika 1).

Slika 1. Agregirana neto dobit europskih nogometnih klubova (u milijunima eura)

Izvor: UEFA
Rezultat je to velikih promjena koje se događaju na strani prihoda nogometnih klubova, ali isto tako i Uefine politike Financijskog Fair Playa koja od 2011. godine prisiljava klubove da ne troše više od onoga što prihoduju te kroz to smanjuju svoju zaduženost. Broj profitabilnih liga tako je porastao s 9 na 28 u samo šest godina.

Dobar financijski rezultat nažalost nije svugdje ravnomjerno raspoređen, te je prvenstveno rezultat velikih profita u najvećim europskim ligama (Engleska, Njemačka, Španjolska, Italija). Dobar dio Europe i dalje muku muči s profitabilnošću. Hrvatska je u ovoj drugoj skupini zemalja, a naši su klubovi u 2017. ukupno ostvarili jedan od najlošijih rezultata u Europi uz negativnu neto profitnu maržu od preko 30 posto.

U prihodima nitko ne može držati korak s Englezima

Ukupni prihodi europskih klubova gotovo su se udvostručili u zadnjih deset godina, a rast se osobito ubrzao unazad dvije godine. To se može zahvaliti ogromnom priljevu novca od TV prava u najveće lige, u čemu prednjači engleska Premier League (EPL), o čemu smo već pisali na Ekonomskom Labu.

Pritom je udio engleskih klubova u ukupnim prihodima svih klubova u Europi porastao s 22 na 27 posto, dok se udio prihoda klubova izvan europskih Top 10 liga smanjio sa 18 na 12 posto unazad deset godina. Tu još treba uzeti u obzir da je britanska funta u proteklih nekoliko godina poprilično izgubila na vrijednosti, pa kada se računica svede u eure, engleski rast prihoda ispada manji nego kada se promatra u funtama. Gotovo nevjerojatno zvuči da u cijeloj Europi samo Barcelona, Real Madrid i Juventus prihoduju više novca od TV prava od dvadesetog kluba engleske lige!

Hrvatskim klubovima mrvice sa stola

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja čiji su klubovi u prošloj financijskoj godini bilježili pad prihoda. To se može zahvaliti činjenici da niti jedan hrvatski klub te godine nije igrao u Ligi prvaka, pa nije došlo do priljeva dodatnih 15-ak milijuna eura od Uefe na račun sudjelovanja u tom najlukrativnijem natjecanju, kao što je to bio slučaj u sezoni 2016/17.

Na tržištu tako nerazvijenom i plitkom po pitanju ostalih izvora prihoda (ulaznice, TV prava, sponzorstva), jedna pogođena stativa ili sudačka pogreška koja može odlučiti o (ne)plasmanu u Ligu prvaka čini razliku između pozitivnog i negativnog financijskog rezultata.

Hrvatskih desetoro prvoligaša su u financijskoj godini 2017. ostvarili prihod od 42 milijuna eura, od čega najveći dio, čak 36 posto, otpada na prihode od Uefe koji se dodjeljuju na temelju sportskog uspjeha klubova u europskim natjecanjima (Liga prvaka i Europa liga) te marketinškog dijela kolača koji UEFA raspodjeljuje zemljama članicama. Hrvatski klubovi su na taj račun ostvarili 15 milijuna eura prihoda (čak i bez plasmana našeg kluba u Ligu prvaka), od čega je Rijeka pokupila 70 posto tog iznosa kroz uspješan nastup u Europa ligi.

Drugi najznačajniji izvor prihoda za naše klubove su sponzorstva na račun kojih je namaknuto 34 posto ukupnih prihoda (14 milijuna eura). Prihod od ulaznica čini tek 10 posto prihoda hrvatskih klubova, dok od TV prava naši prvoligaši ostvaruju mizernih 1,3 milijuna eura, što čini tek 3 posto ukupnih prihoda. Samo za usporedbu, u Engleskoj je taj udio 54 posto.

Hrvati i Srbi rekorderi u značaju transfera igrača kao izvora financiranja

Vjerojatno se pitate gdje su u svemu tome prihodi od prodaje (transfera) igrača. Valja napomenuti da UEFA takve izvore ne ubraja u prihode klubova, već ih vodi kao profite od prodaje imovine. Kada se usporede iznosi sredstava zarađenih od prodaje igrača s ukupnim prihodima klubova dolazimo do nevjerojatnih brojki.

Hrvatski su klubovi apsolutni europski rekorderi prema omjeru zarada od transfera i redovnih poslovnih prihoda. Zarade od transfera dosežu razinu od 117 posto(!) ukupnih redovnih prihoda (Slika 2.). Znači da su kroz prodajne transfere zaradili više nego od svih drugih izvora prihoda – ulaznica, TV prava, sponzorstava, prodaje dresova, suvenira i sl. Niti jedna druga zemlja nema ni izbliza ovakve omjere, a najbliža je, pogađate, Srbija u kojoj su zarade od transfera dosegle 86 posto redovitih prihoda.

U nedostatku kvalitetnih stadiona koji ne pružaju niti minimum komfora, posljedične mizerne posjećenosti i iznosa prikupljenih od TV prava te slabog marketinškog potencijala u ligi u kojoj se pola klubova nalazi na prezasićenom tržištu Zagreba i okolice, poslovni model hrvatskih prvoligaša gotovo u potpunosti se oslonio na izvoz talenata, bez čega gotovo nijedan hrvatski klub ne bi mogao preživjeti.

Slika 2. Zarade klubova od transfera igrača (u % ukupnih redovitih prihoda), 2017.

Izvor: UEFA
Troškovi plaća igrača rastu širom Europe

Plaće igrača najveća su stavka troškova nogometnih klubova, a u većini europskih zemalja plaće su u posljednjoj godini rasle po dvocifrenim stopama. Budući da ostali operativni troškovi (trošak organizacije utakmica, trošak održavanja infrastrukture, komercijalni troškovi, itd.) uobičajeno dosežu razine između 30-40 posto ukupnih prihoda, trošak plaća na razinama iznad 70 posto ukupnih prihoda smatra se vrlo rizičnom strategijom koja vodi ka gubicima – osim ako se razlika ne pokrije zaradama na transferima. Hrvatski klubovi na plaće igrača troše enormnih 116 posto ukupnih prihoda, što je uz Gibraltar rekordno na razini cijele Europe! To je još jedan pokazatelj ekstremne oslonjenosti poslovnog modela na izlazne transfere, neusporediv s ijednom drugom nogometno relevantnom zemljom, osim Srbije.

Koliko su prihodi hrvatskih nogometnih klubova zapravo niski svjedoči i činjenica da samo operativni troškovi dosežu razinu od čak 82 posto ukupnih prihoda naših klubova – još jedan rekord na razini cijele Europe.

Gradnja stadiona u velikoj ekspanziji

Promatra li se posljednjih 10 godina, u Europi je sagrađeno ili temeljito obnovljeno čak 160 stadiona u 33 različite zemlje. Ključni pokretač gradnje stadiona su organizacije velikih sportskih natjecanja poput Svjetskog ili Europskog nogometnog prvenstva te Olimpijskih igara. Među zemljama s najviše sagrađenih stadiona uglavnom se nalaze organizatori velikih natjecanja (Poljska, Rusija, Engleska, Francuska…). No, to nikako nije i jedini pokretač novih stadionskih projekata. Primjerice, Poljaci su u proteklih 10 godina sagradili ili obnovili čak 27 stadiona, no za potrebe Eura 2012 koristili su tek četiri nogometne arene.

Na popisu zemalja s najviše stadionskih projekata očekivano dominiraju populacijom velike zemlje, no pronašlo se mjesta i za jednog uljeza. To je Mađarska sa sagrađenih sedam potpuno novih stadiona u posljednjem desetljeću, s time da će ta brojka dodatno rasti jer najveći projekt tek treba biti dovršen – Arena Ferenca Puskasa u Budimpešti s kapacitetom od 68.000 mjesta.

Unatoč velikoj građevinskoj ekspanziji, i dalje vrlo mali postotak klubova (13 posto) ujedno su i vlasnici stadiona. U najvećem broju zemalja, a tako je i u Hrvatskoj, stadioni su vlasništvo lokalnih samoupravnih jedinica, a novi stadionski projekti rezultat su javno-privatnih partnerstava.

Stvara li potražnja ponudu ili ponuda stvara potražnju? Grade li se stadioni kao rezultat velike potražnje za nogometnim utakmicama, ili potražnja raste kao rezultat novih i boljih stadiona? Izgledno je da je istina negdje u sredini. Naime, posjećenost stadiona u Europi je na rekordnim razinama. Tijekom sezone 2017/18 nogometne stadione u Europi je posjetilo 105 milijuna ljudi, čak šest milijuna više nego godinu ranije.

Gledanost prati kvalitetu, stoga nije nimalo iznenađujuće da Lige petice privlače najviše gledatelja i u apsolutnom i u relativnom iznosu. Najviše gledatelja po utakmici bilježe Nijemci (44.500), dok je engleska Premier League na drugom mjestu (38.300). Na prvi pogled iznenađujuće, budući da je EPL znatno razvikanija i medijski bolje praćena od Bundeslige. Objašnjenje je u veličini stadiona: oni u Njemačkoj većeg su prosječnog kapaciteta od onih na Otoku.

Najposjećenija utakmica prošle sezone u svim europskim ligama bio je El Clasico između Barcelone i Real Madrida s 98.000 gledatelja, što ponovno ne čudi budući da je Camp Nou najveći stadion u Europi.

Društvene mreže, kladionice…

Nogometna ekspanzija vidljiva je i na društvenim mrežama. Zanimljivo je da su najveće zvijezde popularnije od klubova za koje igraju. Primjerice, apsolutni rekorder Cristiano Ronaldo ima 153 milijuna pratitelja na Instagramu i 76 milijuna na Twitteru, što je više od njegovog trenutnog poslodavca Juventusa, ali i od bivših klubova Real Madrida i Manchester Uniteda. Leo Messi popularniji je od Barcelone, Neymar i od PSG-a i od Barcelone, Pogba od Manchester Uniteda, itd.

U industriji koja raste tolikom brzinom kao nogomet, ogromna je konkurencija za sponzorstva na dresovima klubova. Ne iznenađuje stoga što niti jedna grana industrije nema više od 15% tog tržišta. Tvrtke iz grane financijskih usluga i maloprodaje najprisutnije su na dresovima europskih klubova, no približava im se najbrže rastuća grana – kladionice i igre na sreću.

U čak deset europskih liga kladioničarske kompanije su najprisutniji oglašivač na dresovima klubova i to mahom u državama Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe. Najekstremniji slučaj je Bugarska, gdje čak 10 od 14 prvoligaša na dresu nosi logo neke kladioničarske kompanije. U ekonomski najrazvijenijim dijelovima Europe (Skandinavija, Njemačka, Nizozemska) na dresovima dominiraju – financijaši.

Strani investitori uzimaju sve veći dio kolača

Strani investitori postali su vlasnici nogometnih klubova u čak 20 europskih država. Na velika je vrata u europski nogomet ušao kineski i američki kapital. Amerikanci su, razumljivo, najviše zainteresirani za engleske (Arsenal, Liverpool, Manchester United…) i talijanske klubove (Milan, Roma), dok su Kinezi još više geografski rasprostranjeni – od Italije (Inter, Parma), preko Engleske (Man City, Southampon, Wolverhampton), do Španjolske, Francuske, Nizozemske i Češke.

Strane investicije nisu zaobišle niti Hrvatsku. Primjerice, mađarski vlasnici preuzeli su kontrolu nad NK Osijekom gdje će graditi i novi stadion, dok je španjolska grupacija Baskonia – Alaves postala većinski vlasnik NK Istre, kupivši klub od američkog investitora.

Više od polovice svih prvoligaških klubova u Europi je u privatnom vlasništvu. No, na razini Europe postoje velike razlike. Primjerice, u Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj ili Grčkoj 100 posto klubova je u privatnom vlasništvu, dok s druge strane spektra u Švedskoj, Sloveniji, Austriji ili Norveškoj niti jedan prvoligaški klub nema privatnog vlasnika. U Hrvatskoj je tijekom sezone 2017/18 privatnog vlasnika imalo 30 posto prvoligaških klubova, što nas stavlja oko sredine spektra europskih zemalja. Po tome smo usporedivi primjerice s Njemačkom, Nizozemskom, Portugalom ili Latvijom.

Zanimljivo je pogledati kako po ovom pitanju stoje ostale zemlje Nove Europe s kojima se možemo usporediti prema nasljeđu i stupnju razvitka. Tu, naime, nema baš nikakvih pravila – od Slovačke sa 100 posto privatnih klubova, preko Poljske sa 69 posto, sve do Slovenije ili Estonije gdje niti jedan prvoligaš nije imao privatnog vlasnika.

Zaključno

Pokazatelji upućuju da se nogometna industrija u Europi nalazi u snažnoj ekspanziji podržanoj ogromnim priljevom sredstava od TV kuća i rastućeg Uefinog nagradnog fonda. Premda rast nije ravnomjerno raspoređen, od toga koristi imaju i one zemlje u kojima prihodi od TV prava ne igraju značajnu ulogu. Naime, visok prihod od TV prava u najvećim ligama pokrenuo je inflaciju cijena na transfernom tržištu širom Europe, koja se potom kapilarno prelila i na manje lige poput Hrvatske.

Budući da je poslovni model hrvatskih klubova izrazito izvozno orijentiran u smislu izvoza talenata, naši klubovi jašu na valu europskog rasta transfernih cijena (pri čemu hrvatski igrači ostvaruju dodatnu premiju na račun uspjeha reprezentacije) pa tako sada i klubovi poput Osijeka bilježe nekoliko višemilijunskih izlaznih transfera nogometaša, što je donedavno bilo nezamislivo.

Našim igračima od velike je koristi bio ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Od tada hrvatski igrači više nemaju status stranca u europskim ligama te se više ne natječu s tisućama Južnoamerikanaca, Afrikanaca i ostalih igrača vaneuropskih nacionalnosti za ograničena mjesta u kvotama za strance.

Ovakav poslovni model ipak nosi značajne rizike. Zahtijeva da omladinske škole kontinuirano izbacuju kvalitetne i međunarodno utržive kadrove, a svaki privremeni zastoj u proizvodnji talenata može ugroziti financijsku stabilnost klubova. Ove „godine debelih krava“ po pitanju transfernih zarada stoga treba iskoristiti za jačanje kapaciteta u ostvarivanju drugih oblika prihoda. Ulaganje u infrastrukturu (stvoriti ponudu koja stvara potražnju!), napori u osmišljavanju uzbudljivijeg i neizvjesnog sustava natjecanja (veća posjećenost i TV prava) te unaprjeđenje marketinških procesa u klubovima ostaju ključni izazovi na putu kako hrvatski nogomet učiniti kvalitetnijim tržišnim proizvodom, a time i poslovni model naših klubova održivijim i manje rizičnim.


Komentari članka

Vezani članci

Obitelj Donne Vekić u Osijeku će sagraditi teniski centar vrijedan čak 62 milijuna kuna

07.02.2019.

Osječka sportska udruga Donna Tennis Team, koju vode Igor i Brankica Vekić, roditelji naše najbolje tenisačice, Osječanke Donne Vekić, u partnerstvu s osječkom tvrtkom Eurokamen planira u sljedeće dvije godine na prostoru Pampasa izgraditi sportski tenisk

Rušenje rekorda: Znate li koliko košta 30 sekundi reklame na Super Bowlu?

29.01.2019.

Prošle je godine Super Bowl pratilo 103.4 milijuna Amerikanaca, što je najmanji broj u posljednjih nekoliko godina, ali pad gledatelja ne prati i pad cijena reklama.

Adidas s gotovo 20 posto većom neto dobiti u trećem kvartalu

09.11.2018.

Njemački proizvođač sportske odjeće i obuće Adidas u srijedu je objavio da mu je neto dobit u trećem kvartalu 2018. godine uvećana za petinu u usporedbi s godinom ranije zahvaljujući snažnoj globalnoj potražnji

Vodeći hrvatski proizvođač svijeća i lampaša izvozi i na europsko tržište

30.10.2018.

Sedam tisuća paleta s više od šest milijuna komada lampaša i svijeća svake se godine proizvede te na domaće i inozemno tržište plasira iz malog Zadubravlja u okolici Slavonskog Broda

Svi Sveti: Uvoz cvijeća se smanjuje, a uvoz svijeća povećava

29.10.2018.

U 2017. najviše cvijeća smo tradicionalno uvezli iz Nizozemske (551 tonu u vrijednosti 3,4 milijuna eura), Slovenije i Njemačke, a dominantno uvozimo svježe rezane ruže (563 tone vrijedne 3,4 milijuna eura) te rezano cvijeće i pupoljke prikladne za bukete

Tag cloud

  1. 1854 članka imaju tag hrvatska
  2. 1877 članka imaju tag turizam
  3. 1512 članka imaju tag financije
  4. 1193 članka imaju tag izvoz
  5. 806 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 979 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 936 članka imaju tag trgovina
  8. 669 članka imaju tag poduzetništvo
  9. 808 članka imaju tag investicije
  10. 942 članka imaju tag EU
  11. 886 članka imaju tag svijet
  12. 854 članka imaju tag ict
  13. 841 članka imaju tag industrija
  14. 755 članka imaju tag menadžment
  15. 919 članka imaju tag kriza
  16. 475 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  17. 562 članka imaju tag maloprodaja
  18. 531 članka imaju tag marketing
  19. 480 članka imaju tag krediti
  20. 485 članka imaju tag tehnologija
  21. 342 članka imaju tag poticaji
  22. 408 članka imaju tag obrazovanje
  23. 439 članka imaju tag banke
  24. 386 članka imaju tag prehrambena industrija
  25. 245 članka imaju tag potpore
  26. 420 članka imaju tag dzs
  27. 373 članka imaju tag hnb
  28. 343 članka imaju tag gospodarstvo
  29. 323 članka imaju tag eu fondovi
  30. 322 članka imaju tag agrokor
  31. 291 članka imaju tag osijek
  32. 322 članka imaju tag hotelijerstvo
  33. 298 članka imaju tag hgk
  34. 341 članka imaju tag energetika
  35. 269 članka imaju tag poduzetnici
  36. 368 članka imaju tag vlada
  37. 340 članka imaju tag recesija
  38. 366 članka imaju tag BDP
  39. 266 članka imaju tag investicija
  40. 324 članka imaju tag porezi