Nove porezne izmjene izjednačavaju obrtnike i d.o.o. Bujas: S ovime ćemo na Ustavni sud

pišu: Donatella Pauković i Edis Felić
Novi porezni udar na poduzetnike zatekao je dio poslovne zajednice usred blagdana. S prvim danom 2025. godine na snagu stupaju izmjene Općeg poreznog zakona, usvojene na sjednici Vlade 5. prosinca, prema kojima bi članovi društava s ograničenom odgovornošću mogli postati osobno odgovorni za dugove svoje tvrtke ako tvrtka ne podnese zakonom propisane godišnje i mjesečne porezne prijave. Drugim riječima, ove izmjene poništavaju osnovnu prednost d.o.o. tvrtke, a to je ograničena odgovornost vlasnika, zbog čega su brojni poduzetnici ovih dana izrazili zabrinutost jer ih se poistovjećuje s obrtnicima.

Za razliku od obrta gdje vlasnik odgovara svojom imovinom, u društvu s ograničenom odgovornošću vlasnici ne riskiraju vlastitu imovinu ako tvrtka zapadne u dugove, već uloženi temeljni kapital. No, prema novim pravilima, ta zaštita se gubi u slučaju da tvrtka ne ispunjava svoje porezne obveze.

Kako stoji u novoj odredbi OPZ-a, iza članku 32. dodaje se članak 32a. (odgovornost za nepodnošenje poreznih prijava) prema kojem se smatra da su ispunjene pretpostavke za odgovornost članova društva ako porezni obveznik (tvrtka) nije podnio zakonom propisane mjesečne i godišnje porezne prijave. U istom poreznom rješenju utvrdit će se porezna obveza i odgovornost člana društva te (su)vlasnici odgovaraju solidarno zajedno s tvrtkom kao jamci platci.

Inače, prema još uvijek aktualnom Općem poreznom zakonu, u čl. 30. piše da (st. 2.) članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva, komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno zakonom. A u sljedećem stavku stoji da se (su)vlasnik ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze ako zloupotrebljava tu odredbu. Dalje se navodi koje su to zloupotrebe.

Tako je zakonodavac propisao da je ispunjena pretpostavka za odgovornost (su)vlasnika tvrtke osobito: a) ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, b) ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, c) ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i d) ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

U čl. 31. aktualnog OPZ-a navedena je posebna odgovornost članova trgovačkog društva, ali i osoba koje vode poslove društva te povezanih osoba. Riječ je o situacijama kada prividno ili besplatno prenesu imovinu na trgovačko društvo koje su osnovali sami ili s drugim osobama ili na drugi način cijelu ili dio imovine prividno prodaju, opterete bez odgovarajuće protučinidbe ili ju besplatno ustupe povezanim osobama, oštete ju, unište ili učine neupotrebljivom. Također su odgovorni ako zaključe prividni pravni posao ili priznaju nepostojeću tražbinu osobama iz točke 1. ovoga članka, ili pak ako u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem umanje imovinu ili prikriju imovinsko stanje, ne podnesu zakonom propisana godišnja izvješća, bez odgađanja, a najkasnije dvadeset i jedan dan od nastanka razloga koji poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka ne zatraže da se takav postupak pokrene.

Dakle, Općim poreznim zakonom (su)vlasnici tvrtki oslobođeni su odgovornosti za poslovanje tvrtke, osim u slučajevima koje smo naveli. Prema posljednjim izmjenama i dopunama OPZ-a, sada je ta odgovornost proširena i na nepodnesene mjesečne i godišnje porezne prijave. Ostaje pak pitanje koliko ima smisla kazniti (su)vlasnike tvrtki za propuste ili nečinjenja uprava ili direktora, s obzirom da je slanje mjesečnih i godišnjih poreznih prijava njihov posao? Također, kada već otvaramo to pitanje, treba postaviti još jedno – u navedenim slučajevima kada solidarno odgovaraju svi suvlasnici neke tvrtke, zašto kažnjavati one koji primjerice imaju manjinski vlasnički udio i protiv su kontroverzne odluke? Čini se da je tu zakonodavac zakazao.

Ogroman problem
Situacija postaje problematična u slučaju kada tvrtka ima više vlasnika, pogotovo manjinskih, koji nisu operativno uključeni u rad tvrtke, ističe Hrvoje Bujas, dugogodišnji poduzetnik te bivši predsjednik Udruge Glas poduzetnika. Preciznije, kada direktor tvrtke, kojemu su vlasnici povjerili vođenje tvrtke, pa tako i ispunjavanje poreznih obveza, to ne učini, njegovu grešku plaćaju vlasnici.

– Suvlasnici tvrtke postaju jamci platci. Jasno mi je to kada je netko direktor i vlasnik tvrtke, ali u situaciji gdje ste 10-postotni vlasnik tvrtke i odgovorni direktor ne napravi i ne plati sve što treba, stavljate se u poziciju da svojim suvlasništvom morate plaćati pogreške odgovorne osobe. Tu vidimo ogroman problem i ne vidimo smisao ovog zakona – objašnjava Bujas te dodaje da se tim potezom država stavila iznad zakona, nauštrb poduzetnika.

Ovakve izmjene posebno otežavaju situaciju onima koji tek planiraju otvoriti tvrtku – na primjer, startupovcima – jer startupovi često imaju više vlasnika koji ulažu svoj kapital.

– Država je izjednačila obrtnike i društva s ograničenom odgovornošću. To je loš put. U našem sustavu svatko može birati modalitet razvoja svog biznisa. Ako ste izabrali obrt znate svoje obveze, a u trgovačkim društvima odgovarate svojim kapitalom. Politika da suvlasnik tvrtke bude jamac platac loša je i loše će utjecati na razvoj poduzetništva. Nije problem dugovanja, nego način na koji je složen ovaj zakon. Umjesto da idu s funkcioniranjem socijalne države, idu s haračem – mišljenja je Bujas.

Navedene su se izmjene pripremale još od listopada, potvrđuje to Liderova kolumnistica za porezna pitanja Marija Zuber. Također, žalba na takvo rješenje ne odgađa izvršenje rješenja, što je, ističe Zuber, rijedak slučaj.

No Bujas napominje da se o navedenim izmjenama zakona nisu očitovale niti Hrvatska gospodarska komora, a ni Hrvatska udruga poslodavaca, iako su to kao socijalni partneri Vlade trebali. HGK i HUP, pojašnjava Bujas, broje mnogo više zaposlenika nego UGP, koji je udruga građana. Tako im je ova vijest prošla ‘ispod radara‘ pa iz UGP-a, uz mnogobrojna savjetovanja i promjene u drugim zakonima, nisu stigli dati svoj komentar prije usvajanja.

No, s ovime će, najavljuje Bujas, ići pred Ustavni sud na provjeru zakona. Zbog prijašnjih negativnih iskustava skeptični su da će time išta postići, stoga već planiraju sljedeće korake unutar tijela Europske unije. Među državama EU, pak, ne postoji slučaj da poduzetnik i kao fizička osoba treba biti sudužnik, barem ne prema saznanjima koja UGP ima trenutno, dok sličan model postoji u SAD-u, ali za većinske, ne manjinske vlasnike tvrtki.

Bujas stoga zaključuje da su navedene izjave mali korak u zaštiti države, no boji se što bi moglo biti sljedeće.