Pogled u 2010. 'Kriza je bila prilika za promjene, ali ne želimo se mijenjati'

Tijekom 2009. svi su prognozeri bili i te kako zauzeti. Okolnosti su se bitno mijenjale gotovo svakim novim objavljenim makrostatističkim podatkom. Shodno tomu mijenjale su se i prognoze, uglavnom na lošije.

Nastavit će se pad BDP-a, ali bitno manji nego lani
Nakon rekordnog pada BDP-a od šest posto u 2009. (ako isključimo ratne godine, najveći je pad BDP-a samostalna Hrvatska do tada zabilježila 1999. godine od -1,5 posto), jako nas, naravno, zanima kakva će nam biti 2010. Hoće li doći do oporavka, čeka li nas nastavak pada ili pak očekujemo stagnaciju? U raznim analizama mogu se naći argumenti za sve tri opcije.

No, najvjerojatnijim se čini da će se u 2010. nastaviti pad, iako bitno manji od onog u 2009. godini. Uz veliku dozu opreza, u 2010. bismo mogli imati BDP realno manji oko jedan posto nego u 2009. godini, tj. kolač bi u 2010. mogao biti čak za sedam posto manji od onoga u 2008. godini.

To moramo svi osjetiti. Na to valja dodati da ni u srednjem roku (2011. i dalje) ne vidim povratak visokim stopama rasta od više od četiri posto kakve su zabilježene do početka krize 2008. godine. Neki će za to optužiti globalnu krizu koju su stvorili pohlepni neoliberali.

Tu sigurno leži dio istine. No, po mojem mišljenju, najveći je problem Hrvatske u nama samima. Ne želimo se mijenjati, prihvatiti promijenjene okolnosti, prilagoditi se suvremenim trendovima u svijetu. I dok se osobito Azija i dalje brzo razvija, dok se nove tehnologije, ideje i načini upravljanja šire globalnim gospodarstvom (i u krizi), Hrvatska se grčevito bori zadržati stečeno stanje, kao da je ono u dugom roku održivo.

Glavni instrument države u vođenju makroekonomske politike (pored monetarne koja je ograničena očuvanjem stabilnosti tečaja), proračun za 2010., najlakše je ocrtati kao “već viđeno” - ustvari ponovljenu 2009. godinu.

Preskupa država
A upravo je kriza bila prilika da se radikalnijim zaokretom prema strukturnim reformama i smanjenju rashoda učine prijeko potrebne promjene u gospodarstvu. To proračun za 2010. ne odražava, naprotiv prihvaća status quo.

S takvim će poreznim opterećenjem i bez ozbiljnijih zaokreta u strukturnoj politici teško doći do oživljavanja poduzetništva, povećanog izvoza i dinamičnog rasta gospodarstva.

Problem hrvatskih javnih financija nije visina deficita (koji će prema službenim statistikama u 2010. godini iznositi samo nešto iznad dva posto BDP-a, a prema procjenama i širem obuhvatu kvazifiskalnih institucija blizu pet posto), nego visoka razina fiskalnih rashoda, koji ne pokazuju tendenciju smanjenja.

Drugim riječima, preskupa smo država sa suviše prava kojih se nitko ne želi odreći. Naravno, mogući su i drugačiji scenariji. Moguće je da se zbog želje za brzim ulaskom u EU stvarno učine dodatni rezovi u pravosuđu, javnoj upravi te kod državnog vlasništva u gospodarstvu posebice u brodogradnji.

Nažalost, za sada, baš kao u onoj priči o dolasku vuka, restrukturiranje je brodogradnje toliko puta obećavano, a nije se dogodilo, da je vjerodostojnost najava potrošena.

Dug će se uredno servisirati, tečaj kune ostaje stabilan
Za kraj, ima i dobrih vijesti. Za 2010. godinu ne vidim nikakav krizni scenarij. Vanjski će se dug uredno servisirati (dobrim dijelom novim zaduženjima jer se ponašanje ne mijenja) i tečaj kune će ostati stabilan.

Prvenstveno stoga valja žaliti za još jednom godinom propuštenih prilika da se krene prema višem, održivom potencijalnom rastu u Hrvatskoj jer samo on osigurava veći kolač za sve.