Porez - politički bič za bankarske zmajeve

Krajem prošle i početkom ove godine mnogo se govorilo o uvođenju takozvanog bankarskog poreza u zemljama Europske unije. O tome se razgovaralo na posljednjem skupu EU-a u prosincu, kada je o tome donesen zaljučak da je to u kompetenciji država članica i da se svaka zemlja ima prema tome opredijeliti sama.

Za Hrvatsku je to ovih dana postala top unutarnjopolitička tema budući da je Vlada zaključila da bankama treba priprijetiti zbog visokih kamata koje, navodno, guše oporavak privrede i pretjerano “dave” zadužene građane. Raspoloženja i opredjeljenja u Uniji su od izbijanja krize, ipak, takva da se deklarativno podržavaju sve mjere koje vode stabilizaciji i uvođenju reda na financijskom tržištu, pa u izvjesnom smislu i uvođenje ovog posebnog poreza koji načelno ima za glavni cilj spriječiti da u slučaju ponovne financijske krize zemlju spašavaju porezni obveznici, a ne oni koji su faktički odgovorni za tu krizu, tj. banke. Dakle, motiv uvođenja poreza je dosta različit od onog koji proklamira vlada Jadranke Kosor, nezadovoljna nezasitnošću bankarskih zmajeva... Kako je nedavno istaknuo The Financial Times (FT), deset zemalja EU-a uvelo je ili planira uvesti ovaj posebni porez koji bi, kako se procjenjuje, nekim bankama oduzeo čak oko četvrtinu profita. To su Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Belgija, Danska, Cipar, Austrija, Portugal, Mađarska i Švedska. Pitanje je, međutim, još otvoreno koliko će vlada to učiniti, jer je dio njih tu mjeru faktički najavio kao neku vrstu prijetnje “ekonomski i socijalno bezobzirnim bankama”. Jedna od prvih zemalja koja je donijela zakon o uvođenju ovog poreza bila je (još sredinom prošle godine) Mađarska, pa se često pogrešno to smatra jednim od specijaliteta u politici aktualne populističke vlade u ovoj zemlji, koja je trenutno i predsjedavajuća u Uniji. Kao što se vidi, među ovim vladama su one koje su i desne i lijeve, tako da je o tome možda i sasvim deplasirano govoriti ideološki i programatski. Dosta vlada se o tome uopće nije ni izjašnjavalo, ali je bilo i takvih koje su, kao što je to učinila češka vlada desnog centra, takvu intervenciju kategorički odbile. Po računicama FT-a, ovim bi porezom najviše bila pogođena velika francuska banka Credit Agricole kojoj bi bilo oduzeta gotovo četvrtina profita prije oporezivanja. Druga najviše pogođena banka bi bila nizozemski ING koji ostaje bez oko 21 posto profita, treća je danski Bank (15 posto)... Način oporezivanja se razlikuje od zemlje do zemlje, ali se računa s tim da se u prosjeku oduzme oko 0,05 posto bankarske pasive, to jest obveza. U nekim zemljama bi to bilo i više, na primjer, u Velikoj Britaniji 0,075 posto ukupnih obveza. Konkretno, u Mađarskoj se procjenjuje da će se od bankarskog poreza ubrati gotovo milijardu dolara i oko 720 milijuna eura. Za Mađarsku, čija je državna blagajna bila ispražnjena i našla se u krizi još prije izbijanja svjetske financijske krize u jesen 2008., to nije mali efekt. Tamo se, međutim, cilja prije svega na punjenje prazne državne blagajne i pokrivanje deficita, naravno uz populističko imenovanje krivca i nalaženje rješenja.

Banke su se odmah oglasile pa je austrijska Erste bank priopćila da će zatvoriti u Mađarskoj 17 fijalila i otpustiti oko 200 ljudi. Kod drugih zemalja je u prvom planu težnja da se čvršće uzmu u ruku mehanizmi regulacije i bankama ne dopuste avanture koje su, u krajnjoj liniji, prema većinskom mišljenju i u lijevom i desnom dijelu političkog spektra, i dovele do krize 2008. godine. A što se vlada tiče, sve one koje zaprijete, pa ne uvedu ovu mjeru, bar se pokažu prema biračima i javnom mnijenju kao odgovorne i aktivne...