Proizvođači nas zanemaruju, a država kažnjava naprečac donesenim zakonima

Mali trgovci u Hrvatskoj još uvijek drže oko 30 posto trgovine. Iako se država kune u očuvanje radnih mjesta, a poslovno-političke strukture u nedodirljivost domaćeg proizvoda, svjedoci smo svakodnevne i često neuspješne borbe malih za golu egzistenciju. Od sve teže ekonomske krize, naprečac donesenih zakona, preko ignoriranja od velikih dobavljača, do raznih podmetanja od velikih trgovaca - čini se kao da se protiv malih sve urotilo.

No čarobna riječ koja vraća u život glasi: udruživanje! Poučeni primjerom mnogo većih tvrtki koje na taj način traže spas u sve okrutnijem poslovnom okruženju, nekoliko se stotina hrvatskih malih trgovaca “dosjetilo jadu” - 19. svibnja ove godine četiri su se regionalne udruge ujedinile u Savez udruga malih trgovaca Hrvatske. O osjetljivoj i važnoj temi male trgovine u Hrvatskoj razgovarali smo s Borisom Listešom, predsjednikom Saveza udruga malih trgovaca Republike Hrvatske i Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije.

* Koji su zajednički poslovi koje obavljate pod okriljem Udruge?
- Naš je glavni zajednički interes povoljnija nabava roba, to je osnova udruživanja, i zasad smo sklopili 18 ugovora s dobavljačima. No, nisu samo cijene bitne. Važan je i pravovremeni protok informacija - sve što se događa na tržištu pratimo i usvajamo brže nego što to mogu veliki lanci, oni su tromi. Dolazimo do podataka, cijena, akcija, međusobno ih javljamo i prilagođavamo im se trenutačno. Tu je i smanjivanje troškova poslovanja. Kao udruga potpisali smo ugovor s tvrtkom koja održava klima-uređaje, tvrtkom koja proizvodi i prodaje potrošni materijal - vrećice s logotipom… Svaki je član uštedio najmanje 30 tisuća kuna kroz Udrugu, prosječno 50, a i do više od 100 tisuća kuna. Zajedno smo uštedjeliviše od 3,5 milijuna kuna! To nije malo novca za male trgovce. A članstvo u Udruzi plaća se samo 200 kuna mjesečno.

Poboljšani uvjeti
* Jeste li prepoznati od potencijalnih partnera?
- Od Splitske smo banke odmah dobili bolje uvjete kartičnog poslovanja, uvjete o kojima prije, dok smo počinjali raditi sami, nismo mogli sanjati, a koji su se sasvim približili uvjetima koje imaju veliki lanci. Pola naših članova uopće nije radilo s karticama, ali sad su počeli gotovo svi, kad su vidjeli da je to povoljno i da se isplati. Danas se bez kartica gubi velik postotak prometa. Banka nam je izašla u susret i s minusom i kreditima, jer treba opremiti i ponekad obnoviti trgovine. Što se potpore tiče, najznačajniju smo dobili od Obrtničke komore, koja nam je dala prostorije i infrastrukturu, bez čije bismo pomoći teško uopće stasali. Interesi nam se ne preklapaju, kao i s onima iz Hrvatske gospodarske komore, čiji nam stručnjaci daju svu potrebnu stručnu i pravnu pomoć, jer smo i “njihovi”. Naime, u našoj je udruzi pola obrta, a pola poduzeća. Odnedavno imamo zaposlenog profesionalnog tajnika, koji rješava više od 20 upita našeg članstva dnevno.

Ne može svatko biti član
* Što je potrebno da bi se postalo članom Udruge?
- Uredno poslovanje, ne smijete biti blokirani nijednom tijekom godine, te promet od 100 tisuća kuna mjesečno, što smatramo minimumom koji može svaka mala obiteljska trgovina ostvariti. Ako ne mogu ispuniti taj mali uvjet, ne može im se ništa ni dati. Imamo i jakih članova s nekoliko trgovina, koji su prepoznali da im Udruga treba. Iako su već imali neke povoljne ugovore, sad su ih sklopili još nekoliko. Ne primamo članove koji rade na crno, jednostavno im savjetujemo da ne ulaze u Udrugu, jer ih Udruga kao takve neće i ne smije pratiti.

* Jeste li razmišljali o kapitalnom povezivanju?
- Intenzivno razmišljamo o tome, mnogi naši članovi to predlažu, no smatramo da nije pravo vrijeme jer treba pričekati da kriza prođe i da se sredi stanje u državi. Ovo je vrijeme za konsolidaciju, a ne za razvojne iskorake. Ako se odlučimo, bit će to po principu dioničarskog društva s kapitalom koji je dostatan da se biznis započne. Najbolje bi bilo da u buduću tvrtku uđu sve članice, ali i 50 ih je dosta. Neka svaka članica naše udruge da 50 tisuća kuna, koliko je uštedjela kroz Udrugu, i to je već 2,5 milijuna kuna. Odabrat ćemo pravo ime i siguran sam da ćemo imati velike simpatije javnosti. Francuski Intermarché, koji je danas vrlo jak trgovački lanac, nastao je 60-ih godina prošlog stoljeća udruživanjem malih trgovaca.

Mali u prednosti prema velikima
* Koje su prednosti malih trgovina pred trgovačkim centrima?
- Ponajprije lokacija, zatim brža prilagodba novim situacijama, brži protok informacija, brža opskrba artiklima dnevne potrošnje - svako jutro imamo svježe voće, povrće, meso, a mi na tim proizvodima "vrtimo" od 50 do 80 posto prometa. Također, postotak domaćih proizvoda u našim je trgovinama veći od 90 posto, što je potrošačima važno i što nema ni jedan veliki lanac.

* Jeste li zadovoljni odnosom s velikim domaćim dobavljačima?
- Želimo da nas domaći dobavljači počnu uvažavati stvarno, a ne kao do sada, deklarativno. Napravit ćemo revizije ugovora i pokušati ih objediniti na razini Hrvatske sa što više velikih kompanija. Zašto ne bismo, primjerice, s TDR-om, čije proizvode svi prodajemo, radili na nacionalnom nivou? Veliki domaći proizvođači pokušavaju napraviti programe za male trgovce, nakon što su nam mnogi naštetili krivom politikom svojih menadžera. Koncentrirali su se na velike trgovce jer im je bilo jeftinije raditi s pet velikih nego s pet tisuća malih. I sad su postali ovisnici o njima, koji im diktiraju cijene i rokove plaćanja, što im se kod nas ne bi dogodilo. Dobili su jedino na smanjenju troškova poslovanja, a morali su otpustiti ljude, izgubili su na cijeni i izgubili su na asortimanu robe. Velike im tvrtke od cijelog proizvodnog asortimana uzimaju samo nekoliko proizvoda koji se nabolje prodaju. A s nama se pregovara sa zadrškom, odnosno argumentom da nam ne mogu dati veće popuste jer će veliki trgovci to doznati pa će od njih “dobiti po glavi”, jer oni za sebe traže uvijek veće popuste, a onda još u svojim centrima prodaju robu ispod cijene.

Nelojalna konkurencija
* Upozoravate na damping…?
- Pitam se što radi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, je li itko bio kažnjen ili je odgovarao za dampinške cijene, kao i za nelojalnu tržišnu utakmicu. Svaki dan tome svjedočimo, robe se prodaju ispod tvorničkih cijena, i to po 20%, pa mi mali trgovci sa svojim realnim cijenama ispadamo lopovi u očima kupaca. Primjer nelojalne tržišne utakmice je kresanje naših marži na duhanu, novinama, telefonskim karticama i bonovima. Smanjili su nam marže na kartice, a na novine s 12 na 8 posto. Na taj nas način ucjenjuju, jer mi te, vrlo tražene, proizvode moramo imati u trgovinama. U Njemačkoj se oni prodaju u posebnim trgovinama. I ako se u nas to ne dogodi, doći će do toga da ćemo im ih morati besplatno prodavati.