Proizvodnja automobila otvara deset tisuća radnih mjesta?

Na pozitivnom iskustvu mreže dobavljača iz tranzicijskih država nešto se slično može napraviti i u Hrvatskoj. Domaća automobilska industrija danas zapošljava pet tisuća radnika, najviše u Cimosu Hrvatska iz Buzeta, AD Plastiku iz Solina te Lipik Glasu.

Bez prevelikog zdvajanja zbog globalne krize u automobilskom svijetu nanovo se aktualizira priča o - hrvatskoj automobilskoj industriji. Jedan od povoda je i činjenica da ovaj tjedan Fiat i formalno postaje vlasnikom kragujevačke Zastave, u čemu i mnoge hrvatske tvrtke vide mogućnost proizvodnog povezivanja, a drugi je slom tradicionalnih proizvođača i dobavljača širom Europe. Po onoj ne baš humanoj, ali često preciznoj - »dok jednom ne smrkne...«.

Hrvatska automobilska industrija - prema zadnjim podacima, koji nažalost još uvijek kopne, zapošljava pet tisuća radnika - bazno se naslanja na dvije tradicionalne tvrtke: Cimos Hrvatska sa sjedištem u Buzetu i AD Plastik iz Solina, čija se iskustva u poslovanju s proizvodnjom automobilskih komponenti mjere desetljećima, te Lipik Glas, tvornicu koja se nakon pretvorbe prometnula u sasvim respektabilnog proizvođača automobilskih stakala.

S druge se strane nalazi čitav niz manjih, skoro na razini obrtništva, poduzeća koja se najčešće nalaze u zoni proizvodnje elektrokomponenti ili gumarskih dijelova. Objedinimo li čitavu priču nemalim nastojanjima HUP-ovog Nacionalnog centra za klastere da stvaranjem institucionalne platforme omogući nastup svih tih tvrtki na inozemnom tržištu, dobivamo strukturu koja nije bez šansi u međunarodnoj podjeli rada.

Prilika za početak

Ali - tu je kriza. Pa se tako buzetski proizvodni centar Cimosa Hrvatska zadnjih mjeseci morao odreći usluga desetaka radnika, pa su poslovni planovi AD Plastika o još značajnijem širenju na rusko tržište u najmanju ruku usporeni, a i kod kuće se moralo otpustiti golemi broj djelatnika, dok je dobar dio malih proizvođača, kako ističu u automobilskom klasteru, na samoj granici opstojnosti jer je nekima obujam poslovanja smanjen za čak 80 posto.

No, evidentna kriza, jedna od najvećih u stoljetnoj tradiciji proizvodnje automobila, ujedno je prilika za zauzimanje sasvim novih pozicija na karti dobavljača. Apsurdno, no kriza će mnogo destruktivnije djelovati na države i proizvođače s razvijenog područja. Naprosto, mnogim dobavljačima automobilskih dijelova osnovu, ako ne i sveukupnost poslovanja, čini veza s jednim ili više kompatibilnih proizvođača automobila. Potres kojem svjedočimo za mnoge će dakle biti poguban, proizvodnja će im pasti do mjere koja traži - stavljanje ključa u bravu.

Hrvatska, kao dakle evidentno industrijski nerazvijena zemlja, poglavito promatramo li sustav manjih proizvođača u metalskom sektoru i srodnim mu granama, tragediju takvih razmjera ne može doživjeti (zluradi ovu temu znaju komentirati riječima da kod nas u sektoru metalske industrije naprosto nema što propasti jer je sve već davno propalo), ali se, upravo u danima krize, može pripremiti za značajni iskorak, za vrijeme koje će neminovno donijeti oporavak automobilske industrije.

Niz tvornica u blizini

Realno - Hrvatska je u dobroj poziciji. U neposrednoj se blizini nalazi čitav niz tvornica automobila. Dakako, najznačajniji je Revoz iz Novog Mesta, koji se u Renaultovoj nomenklaturi nametnuo kao vrlo ozbiljna, odgovorna i sposobna tvornica. U Sarajevu je aktivna Škoda, a da nije krize, iz Kragujevca bi uskoro krenule kompozicije s novim automobilima, minijaturnim Fiatovim »topolinima«. Nisu predaleko ni Graz s Jeepovim proizvodnim programom ili pak čitav niz mađarskih tvornica od kojih su neke vrlo blizu hrvatske granice.

Svjesni svih tih preduvjeta trebali bi biti i u hrvatskoj Vladi i Saboru. Ne treba, naime, imati iluzija da će potencijalne tvrtke koje imaju nakanu participirati u tako golemom i ozbiljnom poslu kao što je automobilska industrija nastati same od sebe. One mogu nastati na snažnoj znanstvenoj i proizvodnoj tradiciji koju Hrvatska posjeduje, u slučaju mreže škola i fakulteta tehničkog predznaka, ili je nekad posjedovala u tisućama i tisućama radnih mjesta.

K tome, u projekt stvaranja takvih tvrtki može se krenuti na potpuno novim i modernim osnovama (i sami vidimo koji problemi nastaju s restrukturiranjem brodogradnje koja zbog negativnih naslaga iz prošlosti više ne može uhvatiti ritam koji nameće današnji način proizvodnje) te bi fleksibilnost ili naprosto uspješnost poslovanja bili i više no izvjesni.

Obnova tradicije

Hrvatska naprosto može i mora obnoviti svoju strojarsku, metalsku tradiciju koju je nedavno uništila te time, pomalo apsurdno, došla do prednosti u mogućoj novoj organizaciji poslovanja. Na pozitivnom iskustvu mreže dobavljača stvarane u tranzicijskim državama, Mađarskoj, Češkoj ili primjerice Slovačkoj, nešto se slično može napraviti i u Hrvatskoj te tako otvoriti, pored dakle današnjih pet tisuća, još najmanje desetak tisuća radnih mjesta. Ako su nam znanost, turizam ili poljoprivreda točke na kojima gradimo budućnost, neophodna je i reindustrijalizacija na modernim osnovama, a automobilska industrija, ma koliko današnje brojke govorile suprotno, zapravo je idealna odskočna daska početka tog procesa.

Ono što je od iznimne važnosti u sustavu organizacije automobilske industrije jest sustav dobavljača koji se moraju nalaziti u uskom krugu koji pritom u pravilu ignorira državne granice. Golemi korejski koncern i nama dobro znani Hyundai, unatoč dakle krizi kataklizmičkih razmjera, u Nošovicama, mjestašcu u sjeveroistočnoj Češkoj, prije nešto više od mjesec dana otvorio je modernu tvornicu trenutnog kapaciteta 200 tisuća automobila godišnje. Kako je možda manje poznato, Hyundai je i većinski vlasnik KIA-e, također znanog korejskog proizvođača automobila, koja je pak sličnu tvornicu otvorila u slovačkoj Žilini, gradu udaljenom svega 80 kilometara od Nošovica. Kapacitet tvornice je vrlo sličan, a i broj zaposlenih je po prilici 1.500.

Da priča o međugraničnoj suradnji bude potpuna, svega 60 kilometara od Nošovica je Bielsko Biala, grad poznat po Fiatovoj tvornici sagrađenoj još 1973. godine da bi se u njoj proizvodio model 126, nama poznat kao popularna »peglica«. Fiat je vrlo snažan i u Tychyu, mjestu koje se nalazi svega pedesetak kilometara sjeverno od Bielsko Biale te se time priča o sustavu dobavljača poslaganih u krugu od svega dvjestotinjak kilometara zatvara. Svakako, tu su i tri države, ali i samo jedna želja - ona za poslom i zaradom.