Projekti za fondove EU: Neregulirano tržište na kojem variraju i usluge i cijene

Nedavno je poduzetnik investiciju od 50 milijuna eura povjerio nedovoljno iskusnim konzultantima za povlačenje sredstava Europske unije. Pogrešno su izračunali ukupnu vrijednost prihvatljivih troškova ulaganja, zbog čega je prijava bila isključena iz procedure već tijekom provjere prihvatljivosti. S obzirom na to da je bila riječ o pozivu koji neće biti otvoren u sljedećih nekoliko godina, poduzetnik je zbog tog propusta izgubio priliku da nepovratnim sredstvima Europske unije sufinancira svoju investiciju. Zbog pogrešnog odabira konzultanta propalo mu je cijelo ulaganje. I zato je odabir konzultanta za prijave za sredstva iz Unijinih fondova iznimno važan.
Na tom se tržištu trenutačno vrlo teško snaći, veliko je i šaroliko. Na njemu posluje 167 konzultanata trenutačno registriranih u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) koji nude usluge pripreme prijava za projekte EU. Tržište je neregulirano, pa i kvaliteta usluga varira, kao i cijene.
– U Hrvatskoj postoji samo nekoliko tvrtki kojima bih, osim svojoj, povjerila svoje projekte. Sve ostalo tvrtke su i pojedinci koji tek traže mjesto na tržištu i uče na projektima koje pripremaju. Posljedice, nažalost, trpe klijenti, koji ne znaju kako bi trebao izgledati dokument koji su naručili i je li on zaista kvalitetan sve dok ne budu isključeni iz procedura – iskrena je Ariana Vela, vlasnica tvrtke EU projekti, koja smatra da posla ima za sve, ali nemaju svi jednako iskustvo i kapacitete, stoga i ne mogu obavljati neke poslove koliko god imali samopouzdanja.

Najvažnije su referencije Uvijek pogledajte i provjerite referencije onih kojima želite predati projekt u ruke. No katkad ni to nije dovoljno. Stoga telefon u ruke i kontaktirajte s klijentima tvrtki i konzultanta kako biste stekli dojam o timu kojem investiciju želite prepustiti u ruke, smatraju stručnjaci.
– I najlošije realiziran projekt može biti prikazan kao validna referencija u konzultantovoj ponudi, zato je uvijek preporuka kontaktirati s klijentom za kojega je konzultant obavio uslugu – ističe Kristina Kosor iz tvrtke Tim4Pin.
Stevo Žufić iz tvrtke Adria Bonus savjetuje da je dobro pogledati i financijske kapacitete konzultanata. Naime, dodaje, netko tko u 2015. ima iskazan ukupan prihod od 120.000 kuna i gubitak od 60.000 kuna nikomu ne može biti dobar konzultant.
– Konzultanti s prometom manjim od milijun kuna na godinu skromni su konzultanti, zato treba paziti kad se uzima takve konzultante jer obično je riječ o jednom konzultantu koji se bavi svime i svačime za preživljavanje, a to nije jamstvo da može odraditi ozbiljan projekt od, recimo, pet milijuna eura – smatra Žufić.
Ariana Vela iz EU projekata svojim klijentima savjetuje, kad su manji projekti u pitanju, da ih obave sami, a da njezin tim i ona sudjeluju isključivo kao korektiv jer tu nema bojazni od pogrešaka i dokumentacija nije toliko složena.
Ozbiljne konzultantske kuće, poput Deloittea, ističe Višnja Matković, digitalizirale su pojedine dijelove projektnih prijava, provjeru prihvatljivosti klijenta te provedbu projekata. Deloitte je, naime, razvio aplikaciju za preliminarnu provjeru prihvatljivosti prijavitelja i projekta (online aplikacija na tvrtkinoj internetskoj stranici), koja je besplatna i u kratkom vremenu omogućuje prijavitelju da na početku sazna jesu li on i njegov projekt prihvatljivi za natječaje EU.
No i tu ima zamki, kaže Ivan Biškup iz Forum Investa: – Samostalno je možda i moguće pripremiti projekt, ali tada je pitanje prolaznost. Najveći problem samostalne pripreme može se javiti u provedbi projekta, posla možda i opsežnijeg od pripreme.

Zajednički posao Kristina Kosor iz Tim4Pina kaže da angažman stručnjaka u pripremi i prijavi projekta ovisi o iskustvu tvrtke u povlačenju sredstava iz izvora EU, razvijenim internim procesima i metodologiji rada, stručnim kadrovima i razini znanja o kvalitetnoj pripremi, prijavi i provedbi projekata EU.
– Imamo mnogo slučajeva kad je poduzetnik samostalno pripremio i prijavio projekt te u njegovoj provedbi naišao na razne teškoće, posebno u izvještavanju, praćenju aktivnosti, postupcima javne nabave, i tek je onda odlučio angažirati konzultanta. Osim nepotrebne razine poduzetnikova stresa trošak angažmana vanjskog stručnjaka tada je najskuplji i većinom se mora platiti vlastitim novecm i također je upitna provedba cijelog projekta – dodaje Kosor.
Isto tako, mnogo je primjera u kojima su konzultanti samostalno pripremali projekte a da klijenta nisu uključili u pripremu i s njim nisu razradili projektnu ideju i provedbu projekta. Onda se u praksi događa da je korisnik dobio sredstva za projekt koji dobro ne poznaje, što je naposljetku problem za provedbu i otvara mogućnost za povrat i neiskorištenost sredstava jer provedba mora odgovarati projektnoj prijavi, ne smije biti prevelikih odstupanja od onoga što je navedeno. Preporuka je stoga radi kvalitetne provedbe projekata EU u njihovu pripremu ravnomjerno uključiti i konzultanta i korisnika: konzultanta jer dobro poznaje sustav, a korisnika jer je dobro upoznat s projektnom idejom i onime što zaista može odraditi.

Specijalist za područje I tada treba biti oprezan. Ne postoje stručnjaci za sva područja; netko tko je pisao prijave i projekte samo iz poljoprivrednog sektora, ne mora biti stručnjak za dodjelu nepovratnih sredstava za, primjerice, socijalno poduzetništvo.
– U posljednje tri godine primjećujemo sve više konzultantskih tvrtki na tržištu, ali to nije nužno povezano s rastom kvalitete usluga. Mnogi se konzultanti predstavljaju kao kompetentni u svim područjima, no nemoguće je da jedna ili dvije osobe pokrivaju tako raznolika područja kao, na primjer, poduzetništvo, istraživanje i razvoj, poljoprivredu, turizam, društvene projekte ili javni sektor – poručuje Matković iz Deloittea.
Osim svega navedenog, objašnjava Vela iz EU projekata, postupak pripreme projekta zaista je složen posao i ovisi, prije svega, o vrsti projekta koji prijavitelj želi prijaviti za dobivanje nepovratnih sredstava. Na primjer, procedure pripreme projekata u segmentu infrastrukture drugačije su od onih za tzv. meke mjere, razlikuju se i ovisno o korisniku, statusu projekta u smislu je li strateški važan ili nije te prema vrsti i količini dokumentacije koju treba pripremiti za pojedini poziv.
– Pravila pripreme i provedbe projekata takva su da treba imati dugogodišnje iskustvo kako biste mogli adekvatno planirati i kvalitetno savjetovati klijenta. Važno je napomenuti da većina poziva prihvatljivim smatra troškove pripreme i provedbe projekata, stoga za prijavitelje, odnosno korisnike, nastaje minimalan trošak, a korist je velika – kaže Vela.

Edukacija je korisna, ali… Mnogo je seminara i edukacija o pisanju i provedbi projekata EU, no, prema iskustvu konzultanata iz Deloittea, najbolje se uči u praksi. Certifikat o završenom tečaju za pisanje natječaja nije jamstvo da je polaznik spreman samostalno se upustiti u pisanje projektne prijave.
– Postoje mnoge situacije i pitanja tijekom pripreme i provedbe koje nije moguće predvidjeti i obraditi na klasičan, školski način, među njima je jedan od najvažnijih elemenata odnos s klijentom i suradnja između savjetnika i tvrtke u formuliranju ideje i razrade projektnog prijedloga. Edukacija svakako može biti korisna, ali uglavnom je iskustvo presudno u ovom poslu – kaže Matković.
Edukacija, smatra Žufić iz Adria Bonudsa, može biti korisna za rad konzultanta početnika, ali vrlo malo.
– Možda od pet do deset posto! Konzultant se stvara godinama, i to s vrlo širokim znanjem o području na kojem radi. Jedan seminar, jedna edukacija, jedna radionica korisni su, ali ne i dovoljni – smatra Žufić.
Ariana Vela kao vlasnica i Učilišta EU projekti, koje se bavi edukacijom u tom segmentu i koje je jedino specijalizirano upravo za ta pitanja, misli da nije najbolja osoba za odgovor koju edukaciju odabrati jer će uvijek biti pristrana i reći da izaberete njih.
– Mali savjet za sve koji se žele educirati u tom području jest da traže programe koji nude praksu jer će vam to na kraju donijeti prijeko potrebno znanje za obavljanje konzultantskog posla – zaključuje Vela.