Radikalna štednja ugrožava demokraciju

Radikalni programi štednje kakvi se trenutno provode u zemljama koje su u dubokoj krizi, ne nailaze svuda na odobravanje. Kritiziraju ih i pojedini financijski stručnjaci koji kažu da oni ugrožavaju demokraciju, piše Deutsche Welle.

Grčki pacijent leži u krevetu i na izdisaju je. Gospodarstvo je sve slabije, radna mjesta se ukida, a stanovništvo prosvjeduje po ulicama. "Liječnici" odaslani iz Europske unije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda, redovito mu mjere puls ali i dalje od njega zahtijevaju više napora i još više štednje.

S njihovom mišljenjem se primjerice slaže i Ed Parker iz rejtinške agencije Fitch. "Grčki manjak u državnom proračunu iznosi 15 posto. Ona više nema ni pristupa tržištima. Zemlji su očigledno potrebne još jače mjere štednje“, tvrdi Parker.

Međutim, kanadski ekonomist William White iz Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, OECD, naglašava pak kako štednja može itekako biti štetna. "Ukoliko medicina ubije pacijenta, onda od nje i nema koristi. U Grčkoj već godinama vlada recesija. Ljudi masovno napuštaju zemlju a tako je i u Portugalu i u Španjolskoj. Znači, ukoliko su mjere takve da pacijentu doista prijeti smrt, ako on takoreći više i nema snage, tada mu se ne bi trebalo uporno davati jedno te isti lijek“, zaključuje White.

Kako bi Grčka kao i druge zemlje pogođene krizom ponovno došle do svoje pune snage, potrebno bi bilo ojačati gospodarski rast. No, preduvjet za to je kako kaže Elga Bartsch, ekonomistica iz američke banke Morgan Stanley, da ove zemlje ostanu tržišno konkurentne. Prije nego što je uveden euro, kaže ona, to se moglo učiniti preko ciljanog slabljenja nacionalne valute.

Time su domaći proizvodi mogli i po nižnoj cijeni biti prodani u inozemstvu. „Međutim, sada imamo euro i to znači da bi cijene i mjesečne zarade trebale biti fleksibilne, kako prema gore, tako i prema dolje. Samo se tako može postići ujednačavanje“, kaže Stanley.

Pritisak na mjesečne zarade postiže se već kroz visoki postotak nezaposlenosti. Svaki peti Grk i svaki četvrti Španjolac su bez zaposlenja. Kada je riječ o mladima o ove dvije zemlje, tada podaci pokazuju da čak svaki drugi mladić ili djevojka nemaju radno mjesto.

Ovi brojevi su alarmantni i prema mišljenju Charlesa Dumasa iz Lombard Street Research, jedne londonske savjetničke tvrtke, upravo oni predstavljaju pravi problem u Europi. "No, Europska unija i dalje se isključivo zanima samo za programe štednje.

A to je sasvim krivo, ovakva moderna ekonomija ne vodi nikuda. Ovakva politika dovela je još u tridesetim godinama prošlog stoljeća do katastrofe. Tada je u mnogim zemljama uvedena diktatura; primjerice Salazar u Portugalu, Franco u Španjolskoj.

Ukoliko se samo slijepo slijede financijski ciljevi, bez obraćanja pažnje na sveopće društveno dobro, to vodi u katastrofu – danas kao i nekoć“, upozorava Dumas.

On dodaje da programi štednje prouzrokuju masovnu bijedu a zemlja „vodilja“ po ovom pitanju je Njemačka. "Na koncu, na njemačku inicijativu je prioritet postavljen na saniranje financija. U Grčkoj ova štednja nije dovela do pozitivnog učinka.

Njihovo gospodarstvo i dalje slabi. Grci samo povećavaju svoje dugove dok im mjesečna zarada, od koje bi zapravo trebali otplaćivati dugove, stalno opada i smanjuje se. Drugim riječima: njihovi dugovi ne vrijede ništa“, objašnjava Charles Dumas.

Svaka tri mjeseca zemlje euro-zone moraju uvijek iznova odlučivati o slijedećim paketima pomoći Grčkoj. Budući da se situacija međutim ne mijanja, prema njegovom mišljenju, je samo pitanje vremena kad će se atmosfera u zemljama „donatorima“ promijeniti.

" Do kraja godine će drugim zemljama dojaditi Grčka i izbacit će je iz euro-zone. No, onda će na njezino mjesto doći Portugal, pa Španjolska, možda čak i Italija – sve će ove zemlje morati odustati od eura. Vjerujem da će to zapravo biti i rješenje problema, ukoliko to naravno ne padne prvo Nijemcima na pamet i prvi ne učine korak i ne izađu iz euro-zone“, zaključuje Dumas.