Radnici u Hrvatskoj imaju najduži radni tjedan u EU. Alarmantno je puno neplaćenog prekovremenog rada

Podaci Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju najduži radni tjedan, a u to ne ulazi i neevidentiran, odnosno neplaćeni prekovremeni rad kojega je alarmantno puno, ističu u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

U Zakonu o radu stoji da se punim radnim vremenom smatra 40 sati tjedno, osim ako se ne ugovori drugačije. Ta mogućnost drugačijeg ugovaranja, koja u principu ide u korist radnika jer na taj način zadržavaju istu razinu plaće, premalo se koristi, rekla je Hini izvršna tajnica za radno pravo i tržište rada SSSH Sunčica Brnardić.

Ističe kako u Hrvatskoj bilježimo snažan rast plaća i produktivnosti, no to ne prati i povećanje konkurentnosti u poboljšanju uvjeta rada, u čemu još uvijek snažno zaostajemo za drugim članicama EU.

Skraćivanje prosječnog radnog tjedna u drugim državama EU u pravilu se, ističe, odvija kroz granske kolektivne ugovore gdje se prepoznaju mogućnosti i specifičnosti u pojedinim djelatnostima.

“Zanimljiv primjer je Francuska koja je još 1998. Zakonom skratila radni tjedan na 35 sati, što je potaklo udruge poslodavaca i sindikate na kolektivno pregovaranje o tom, ali i drugim pitanjima. Budući da je zbog direktiva Europske unije, ali i općenito zbog uređivanja tržišta rada u Hrvatskoj potrebno potaknuti kolektivno pregovaranje, bilo bi zanimljivo razmisliti o takvoj inicijativi”, naglašava Brnardić.

Pozitivan učinak na zadovoljstvo radnika i produktivnost

Skraćivanje radnog vremena može podignuti učinkovitost rada, povećati zadovoljstvo radnika i smanjiti stopu bolovanja, no poslodavci premalo prepoznaju skraćeni radni tjedan kao važno sredstvo organizacije rada i privlačenja i zadržavanja radnika.

Prema istraživanju koje je proveo SSSH, skraćivanje radnog vremena za tri sata tjedno imalo bi veoma jak pozitivan utjecaj na zadovoljstvo radnika trenutnim poslom kao i individualnu produktivnost, a to se posebno odnosi na radnike u privatnom sektoru.

Aktualne okolnosti na tržištu rada karakteriziraju i nedostatak ljudi i nedostatak vještina te se radi o strukturnim okolnostima koje se sigurno ne mogu rješavati povećanjem fonda radnih sati, a naročito ne prisilnim putem kao što smo to nedavno vidjeli u Grčkoj, gdje je radni tjedan produžen, smatra Brnardić.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Darije Hanzalek kaže kako je kod uvođenja kraćeg radnog vremena najlakše postupno skraćivanje, korak po korak, a sve bez umanjenja plaća. Tako uz ostale benefite, kaže, raste vrijednost satnice, odnosno rada radnika, a kada se prijeđe na novi režim, materijalna prava se dugoročno mogu nastaviti razvijati.

Za uspješnu tranziciju prema kraćem radnom vremenu na razini cijelog društva potrebno je pak ispunjenje nekoliko preduvjeta, ističe.

“Prvo i osnovno je micanje isključivog fokusa s rasta i profita, kao jedinih mjerila vrijednosti i uspjeha. Uz to, važno je da koristi od razvoja znanja i tehnologija budu u funkciji društva, a ne pojedinaca, jer samo tako možemo nastaviti s daljnjim oslobođenjem čovjeka od rada”. Pozornost treba usmjeravati i na održivost i dugoročnost radnih odnosa temeljenih na očuvanju zdravlja i radne sposobnosti radnika.

Bit će važna i prilagodba radnog vremena klimatskim promjenama

Hanzelek navodi kako je Švedska 2015. u Gothenburgu imala pokus s kraćim radnim vremenom u javno financiranim ustanovama, uz rad od pet dana tjedno po šest sati za punu plaću.

“Nitko od radnika koji su sudjelovali u pokusu dvije godine nije bio na bolovanju, došlo je do značajnog povećanja ravnoteže između posla i privatnog života, zadovoljstva poslom te mentalnim i fizičkim zdravljem. Isto tako, radnici su povećali svoju produktivnost”.

Sličan pokus imao je Island uvođenjem radnog vremena od 35 sati od 2015. do 2019., a to je polučilo veliki uspjeh jer se povećala dobrobit radnika, poboljšana je ravnoteža između privatnog i poslovnog života, došlo je do smanjenja stresa i “burnouta” a produktivnost je ostala ista ili se čak i povećala.

“Kao rezultat toga, islandski sindikati su postigli smanjenje radnog vremena za oko 86 posto za cijelu radnu populaciju”, ističe Hanzalek.

I Španjolska je 2021. započela s uvođenjem radnog tjedna od 32 sata bez umanjenja plaće na razdoblje od tri godine, no zasad nisu poznati rezultati.

Ubrzo će se morati razgovarati i o prilagodbi radnog vremena novim uvjetima s obzirom na klimatske promjene i toplinske valove, napominje predsjednik NHS-a i dodaje kako će se prevencija uz mjere zaštite na radu, koje su ograničenog učinka, morati provoditi upravo uz prilagodbe radnog vremena i odmor radnika.

Treba sačuvati hrvatske radnike

Osvrćući se na primjer Grčke, koja je nedavno pak produljila radni tjedan na šest dana, Hanzalek kaže kako u slabije produktivnim sustavima ni jedno radno vrijeme neće popraviti stvari, ali se ne trebamo ravnati prema lošim primjerima, ni u susjedstvu ni u svijetu.

“Trebamo težiti da u našem radu budemo produktivni, sačuvamo hrvatske radnike, te da ih se lošim odnosom ne tjera od poslodavaca ni iz zemlje”, kaže.

“Mjera produljenja u Grčkoj se ne odnosi se na sve djelatnosti i nije obaveza za sve. Čini se da se njome, s obzirom na mnogo zlouporaba, u stvari dodatno propisuju uvjeti prekovremenog rada”.

Prekovremeni rad dopustiv je samo u slučaju više sile, izvanrednih povećanja opsega posla i sličnim situacijama i nije mu mjesto u redovnom radnom vremenu. Stoga je razumljivo da su se sindikati u Grčkoj protivili i samoj mogućnosti takvog razvoja događaja.

“U konačnici, krene li im mjera zaista u tom negativnom smjeru, mogla bi im se obiti o glavu, jer bi im još jedan dio radnika mogao napustiti zemlju. Mi si tako nešto više ne možemo dopustiti”, poručio je Hanzalek.

Piše: Davor Marković/ Hina