Rasprodaju zemljišta nazivaju restrukturiranjem

Krajem prošlog tjedna tvrtka Zračna luka Split se jedina javila na oglas za kupovinu 48 tisuća metara četvornih na lokaciji Resnik. Zemljište prodaje tvrtka Kaštelanski staklenici, a Zračna luka kao jedini kupac je logična zbog toga što je navedeno zemljište, sukladno GUP-u grada Kaštela, označeno kao IS1, infrastrukturni sustav zračne luke.

Rasprodaja zemljišta tvrtke Kaštelanski staklenici je očekivani ishod dugogodišnje agonije i ciljanog uništavanja tvrtke koja je prije dvadesetak godina raspolagala s ukupno malo više od milijun četvornih metara najboljeg zemljišta na području Kaštela i Splita i imala oko 200 zaposlenih. Sada, 20 godina poslije ta tvrtka u kojoj je država vlasnik 85 posto dionica ima upola manje radnika koji više ne rade nego rade i već nekoliko godina ne primaju redovito plaću te upola manju površinu zemljišta. Opet se pokazalo da je od državnog socijalizma gori samo državni kapitalizam i da je država najgori vlasnik. Ono što izdvaja Kaštelanske staklenike u odnosu na slične primjere je činjenica da je takav potencijal i kapital teže uništiti nego razviti i unaprijediti. Da postoji Nobelova nagrada za antiekonomiju, poslovodstvo staklenika bi ga definitivno zaslužilo. Proizvodnja cvijeća ili povrća u navedenim staklenicima u uvjetima povoljne klime u Dalmaciji i izuzetno kvalitetnog zemljišta zahtijeva znatno manja ulaganja i trošak goriva za zagrijavanje staklenika u zimskim mjesecima. Kaštelanski staklenici su u samom startu superiorni i znatno konkuretniji na tržištu uzgoja povrća.

Dugogodišnja agonija tvrtke i polagano uništavanje prozvodnje je rezultirala nastavkom rasprodaje najvrijednijeg resursa tvrtke, zemljišta na izuzetno atraktivnim lokacijama. Najnovija transakcija prema kojoj Zračna luka Split pod povoljnim uvjetima preuzima 48 tisuća metara četvornih za potrebe širenja splitskog aerodroma nije prva rasprodaja, tek jedna u nizu. Već prije je država na ime poreznog duga tvrtke Kaštelanski staklenici u iznosu od 47 milijuna kuna preuzela 93 tisuće metara četvornih na lokaciji sjeverno od splitskog aerodroma i prepustila ih Zračnoj luci Split. Zašto poslovodstvo nije plaćalo porez državi, kao ni komunalni naknadu općini Kaštela ili primjerice račun za vodu samo oni znaju. Kao rezultat toga su se Vodovod i Grad Kaštela naplatili nekretninom i zemljištem.

Nezadovoljni radnici koji su više puta štrajkali zbog neradovitih isplata plaća s ironijom komentiraju da poslovodstvo tvrtke Kaštelanski staklenici rasprodaju zemljišta nazivaju restrukturiranjem. Radnici koje smo zatekli u Resniku nam redom govore da je dugogodišnja neuspješna privatizacija tvrtke tipična hrvatska priča. Zanimljivo je da se posljednjih pet-šest godina kao partner tvrtke Kaštelanski staklenici spominje i tvrtka Agrofructus koja je dio koncerna Agrokor. Sadašnji pogled na staklenike na atraktivnoj lokaciji između Zračne luke Split i obale u Resniku je deprimirajući. Veliki kompleks tehnološki naprednih staklenika je uništen i zapušten, nema usjeva ni povrća, pogoni su prepušteni propadanju i avetinjski prazni. Komleks staklenika je udaljen oko sto metara od obale i ta činjenica je vjerojatno prokletstvo te tvrtke. Iznimno atraktivno zemljište je očito spremno za neke druge funkcije i neka nova vremena.

Veća tragedija od gubitka tih stotinu radnih mjesta bi bila pretvorba hektara plodne zemlje u prakirališta, apartmansku gradnju i hotelske komplekse. Nema sumnje da vrlo perspektivna Zračna luka Split treba prostor za širenje, no za tako nešto bi bio dobar i prostor u Divuljama u vlasništvu MORH-a.