Razvili su biznis pod parolom 'Kod kuće ti je najbolje, samo triba radit ko u Njemačkoj'

Bračni par Danijela i Marijo Maršić-Samčović iz Prološca Donjeg razvili su iz svoje male kućne pekare pravi biznis i to pod parolom "Kod kuće ti je najbolje, samo triba radit ko u Njemačkoj i neće ti garant ništa falit".
Tvrde kako su oni dokaz da se može raditi i lijepo zaraditi u Imotskoj krajini, iz koje svakim danom odlaze mladi za poslom u inozemstvo, kako bi mogli pristojno živjeti. Prije dvije godine u maloj garaži u sklopu svoje kuće njih petero iz obitelji započeli su s pripremom i pečenjem domaćeg kruha ispod saća (peke).
– Reka sam ja Danijeli, ma ajmo mi počet peći naš pravi domaći kruh, kako su nas učile naše matere. Samo voda, brašno, sol i kvasac i mišaj ga rukama, i onda ga ispeći ispod sača i ako to ne uspije, a narod svaki dan mora makar kruha jesti, e, onda nismo ništa postigli – kazuje Marijo.
Dvije godine poslije u Maršića, u sklopu lijepe obiteljske kuće nova je velika pekara, ispred garaže petnaestak vozila opremljenih za prijevoz kruha. I ono najljepše za Imotsku krajinu, 61 uposleni radnik koji svaki mjesec uredno primaju jako dobru plaću.
A priprema kruha? Nema u Maršića nikakvih miješalica za miješanje tijesta. U dvije smjene radnice rukama mijese kruh.
– Tako je, vele nam Danijela i Marijo (na slici ispod). Njih sigurno dvadesetak, ako ne i više, danas bi bili negdje po Europi, ponajviše u Njemačkoj. Znam neke moje radnike, posebno radnice koje su bile spremne ostaviti obitelj i raditi kao pomoćno osoblje po Njemačkoj. No, sada su tu i znadu da im je plaća sigurna.
– Istinu kažu. Ja bih sigurno bila sada negdje po Njemačkoj da nisam ovdje s njima u poslu – veli 57-godišnja Nedjeljka Šimić.
I nije to sve. Otvorili su pogon za pripravu i pečenje kruha ispod sača u Zagrebu. Može se kupiti na nekoliko punktova. U Zagrebu radi 11 radnika.
– Ima naših Imoćana više u Zagrebu, nego u Krajini. Triba im domaći kruh i zadovoljni su što smo im poslali miris i okus zavičaja – veli Danijela.

– Sjećate se, veli Marijo, prije dvije godine, gledao sam u nebo i molio Boga da ispečem tisuću kruhova i da imam dvadesetak uposlenih. Danas je ta brojka daleko od moga očekivanja. Najsretniji sam kada svakog dogovorenog datuma u mjesecu mogu isplatiti mojim radnicima plaću. Neće vam oni od mene u Njemačku.
Još ću zaposliti dvadesetak radnika i to je to. Neka svatko od malih poduzetnika, a tvrdim da to mogu, u Imotskoj krajini uposli trećinu, daleko manje će ih ići u Njemačku, a novac će ostati u Imotskoj krajini. Ponavljam, ne može se preko noći obogatiti i lijepo i ugodno živjeti.

Inače, Danijelina i Marijova pekara dobila je certifikat izvrsnosti kao najveći međunarodni standard bonitetne izvrsnosti za 2017. godinu te su ušli među pet posto najboljih poslovnih subjekata s 1A ocjenom u Hrvatskoj.

A da se u Imotskom i Imotskoj krajini traži radna snaga s primanjima koja dosežu i sedam tisuća kuna mjesečno, svjedoči i primjer i firme "Mijukić-Prom" iz Runovića. Ta do sada više puta nagrađivana firma za proizvodnju suhomesnatih proizvoda zapošljava 40 radnika.
– Vjerujte, tražio sam i tražim još radnika, ali ih nema, neće mladi da rade, a ovdje su kod kuće. Zagarantiran im je posao, uredna plaća, plaćeni doprinosi, bonusi, neka se samo jave – veli nam poduzetni Jure Lešina-Mijukić, vlasnik "Mijukić-Proma".
I još nešto zanimljivo iz druge branše s područja Imotske krajine. Jedan poznati građevinski obrtnik tražio je mjesecima petnaestak radnika za rad na građevinskim poslovima izvan Imotske krajine, uz osiguran prijevoz, hranu i smještaj. Plaća između pet i sedam tisuća kuna. Nije uspio u nakani, nije našao radnike.