Sav češnjak sade ručno, a sve što uzgoje - prodaju do sredine listopada

Iako poljoprivreda u bjelovarskoj obitelji Tomić nije ukorijenjena tradicija, 28-godišnji Ivan Tomić se, sa suprugom Romanom, odlučio vratiti na put koji je njegov djed odavno napustio, preselivši se, trbuhom za kruhom, iz rodne Dalmatinske zagore. Odlučili su se za proizvodnju češnjaka, koji sade ručno te ove sezone očekuju tonu prinosa.

"Premda imam radno mjesto, zaposlen sam kao poslovođa u jednoj bjelovarskoj tvrtki, kada nam je baka moje supruge prepustila dio svoje oranice, nisam se dvoumio jer nisam želio da plodna zemlja stoji i propada. Kako, baš poput većine mladih ljudi iz moje generacije, nisam imao iskustva s poljoprivredom, ali sam odrastao uz moderne tehnologije, Internet mi je poslužio kao sjajan izvor svih potrebnih informacija. Prvi korak bio je upoznavanje s poljoprivrednim kulturama - tražio sam nešto što je jednostavno za uzgoj i lako za održavanje te me 'istraga' dovela do češnjaka“, prisjeća se Ivan Tomić, svojih prvih, amaterskih koraka u ulozi poljoprivrednika.

Nakon što je, prije tri godine, odradio prvu sadnju, u rujnu 2018. pokrenuo je i svoj OPG.

Ručna sadnja vs sadilica
"Prve godine rada, 2017., posadili smo oko 90 kg sadnog materijala, a čitavu sadnju i obradu radili smo ručno. Iako je to bio naš prvi 'poljoprivrednički pothvat', prinos nas je više nego ugodno iznenadio - dobili smo oko 900 kg češnjaka. Ohrabreni tim iskustvom, već sljedeće godine posadili smo 400 kg sadnog materijala, no ubrzo smo se uvjerili u to da smo pogriješili. Naime, kako i supruga i ja radimo, bio je to prevelik zalogaj jer je bilo vrlo teško uskladiti posao i rad na oranici, a najviše smo problema imali s korovom i raznim nametnicima. Uz to, za razliku od prve godine kada smo sve sadili ručno te smo godine sadili sadilicom, a rezultat je bio previše gusto i nejednako raspoređen sadni materijal", kaže Ivan.

I dok je na prvih 90 kg sadnog materijala prinos bio 900 kg češnjaka, na 400 kg sadnog materijala dobili su samo 800 kg češnjaka, a dosta ga je, kažu, ostalo i u zemlji jer ga zbog bujnog korova nisu mogli izvaditi.

Nakon lošeg, ali poučnog iskustva, sljedeće, treće sezone vratili su se na početak te su sadnju ponovo odradili ručno.

"Ručno smo posadili oko 130 kg sadnog materijala te se ove sezone nadamo da bi prinos mogao biti oko 1 tone. Sadili smo na većim razmacima, što olakšava pristup i obrađivanje zemlje oko biljaka. Svoj češnjak tretiramo isključivo preparatima koji su odobreni od Ministarstva poljoprivrede i držimo se svih preporuka o doziranju. U sezoni vađenja i sadnje češnjaka u pomoć nam priskoče prijatelji i rodbina. Ljubav prema ovom poslu je velika kao i želja da proizvedemo zdrav, domaći češnjak, no zbog nedostatka vremena, proizvodnju za sada ne planiramo povećavati te ćemo ostati na ovih cca 100 kg sadnog materijala“, kaže Ivan.

Sav češnjak "plane" do sredine listopada
Ističe kako problema s prodajom češnjaka nema, sav urod proda nakon samo dva do tri odlaska na tržnicu.