Šef osječke tvrtke koja se okitila Zlatnom bilancom pokazao nam je nove poslovne prostore, a iako stvaraju softver za medicinare i farmaceute diljem svijeta, zanimljiv je odgovor na pitanje rade li s Ministarstvom zdravstva

Ugasili su 18 svjećica na rođendanskoj torti, a umjesto proslave punoljetnosti okitili su se Zlatnom bilancom, Fininom nagradom za sveukupnog pobjednika i najuspješnijeg poduzetnika prema financijskom rejtingu u 2020. godini te još jednom za najbolju tvrtku u kategoriji informacija i komunikacija. Osječka tvrtka Mono za razvoj softvera sitno broji do preseljenja u novu poslovnu zgradu izgrađenu bez kune kredita. Kako su eksplodirali u pandemijskoj godini, u razgovoru za tportal otkriva nekada aktivan, a sada rekreativan košarkaš i osnivač Mona Denis Sušac

Na poljani na kojoj su do prije godinu i pol rasli korov i ambrozija, nedaleko od sadašnjeg stadiona NK Osijek, niknula je prva poslovna zgrada u IT parku. Stanari sitno broje do useljenja. Iako tako još ne izgleda, u razgovoru za tportal osnivač tvrtke Mono Denis Sušac uvjerava nas da dolaze na ovu adresu krajem rujna.

'Sad se to ne čini tako, ali ekipa je unutra. Ima 30 ljudi na gradilištu. Imaju svoje rokove koje moraju poštovati, inače će to platiti. Rok je bio rujan, ali će biti nekih 15, 20 dana kasnije, a sve je to u okvirima', kaže nam Sušac vodeći nas kroz zgradu koja izgledom još podsjeća na gradilište.

Ima četiri etaže, a na krovu vlastitu elektranu jačine 30 kilovata. Objekt prepun prirodnog svjetla napajat će se iz kolektora Sunčeve energije dok će toplinu iz serverske sobe koristiti za zagrijavanje ili hlađenje. Na ovu će adresu doći 120 ljudi dok je ukupni kapacitet zgrade oko 150.

'Ne moramo odmah napuniti objekt. Htjeli bismo, ali prilike na tržištu rada nisu baš nigdje blistave. Pravi je podvig pronaći zaposlenike jer oni dolaze i odlaze. Svi imaju problema s radnom snagom, to je standardno. Tako i mi', bez okolišanja će Sušac, iz čijeg će ureda pogled pucati na budući IT park Osijeka, ideju koju je gurao od samog početka do prve realizirane zgrade u njoj.

Nije mu to prvi put da inicijativa krene upravo od njega. Iza Sušca je već projekt Osijek Software City, kojim su osječke IT tvrtke prije deset godina odlučile djelovati prema lokalnoj zajednici.

Dobro je ovo što se događa, to da ljudi dolaze u Osijek. To je velika promjena. Prije su isključivo odlazili u Zagreb, Dublin ili bilo kamo čim su ovdje naučili nešto. Podcjenjujemo Osijek, a to je lijep grad za život, posebno sad kad su primanja krenula eksplozivno gore. I to baš sada, u koronakrizi, u kojoj je puno ljudi imalo problema s preživljavanjem, u našem sektoru plaće su išle gore. Prosječna plaća u IT firmi sada je višestruko iznad prosjeka', govori nam dok nas vodi kroz poslovnu zgradu čiji se početak izgradnje poklopio upravo s početkom pandemije koronavirusa. Ali nisu odustali iako su im tada svi govorili da su ludi. Od dozvole koju su imali u rukama u prosincu 2019. pa do useljenja, računa, prošlo je godinu i pol.

Pod krovom Mona u Osijeku radi i živi nekoliko stranaca. Zbog obiteljskih razloga u grad na Dravi preselio se Šveđanin, Amerikanac, ali i Splićani, Zagrepčani, Riječani... Zadovoljan je Sušac internacionalnom mješavinom u redovima zaposlenika.

'Zadržimo najbolju djecu u Osijeku'
'Obrazovanje je ono što treba odmah povući talente u Osijek, tako da se prepozna kao centar kvalitetnog visokoškolskog obrazovanja. Radi se na nekim programima stipendiranja zbog kojih bi dolazili stranci. I to bi nam bilo jako drago, ali i vrlo dobro za okretanje demografskih trendova. Voljeli bismo da nam osječki FERIT i Odjel za matematiku rastu brže, da nam najtalentiranija djeca ne odlaze, nego da ih uspijemo ugrabiti na tržištu. Svi se otimamo za radnike, sve tvrtke u sektoru', ističe nekada aktivan košarkaš koji je sa svojih 208 centimetara visine morao sjesti kako bismo bili približne visine.

Sušac kaže kako bi bilo jako lijepo da traženi zaposlenici prođu formalan proces obrazovanja iako se trude proizvesti i vlastiti kadar od onih koji ostanu, kao i od ljudi koji nisu završili formalno obrazovanje. Naglašava nam da je to globalni, a ne samo osječki problem.

'Za početak, zadržimo našu najbolju djecu, najbolje maturante koji još u velikom broju odlaze u Zagreb i onda se rijetko vraćaju kući', podvlači osnivač Mona, tvrtke za razvoj softvera koja je taman proslavila punoljetnost, a umjesto slavlja okitila se Fininom nagradom Zlatna bilanca za sveukupnog pobjednika i najuspješnijeg poduzetnika prema financijskom rejtingu u 2020. godini te još jednom za najbolju tvrtku u kategoriji informacija i komunikacija.

'Iznenadila nas je nagrada, primili smo jako puno čestitki i dobre energije. Iako se ljudi zafrkavaju s nagradama Zlatna kuna i Zlatna bilanca, one su najobjektivnije nagrade jer se za njih ne prijavljujemo. S druge strane impresivno je kada ste odabrani između 140 tisuća firmi u cijeloj Hrvatskoj. To je rezultat 18 godina rada u kojima se nismo bahatili, kupovali jahte i automobile, nego smo cijelo vrijeme ulagali, a rezultati su dobri. Dobit ostaje, osim onoga što se podijeli ljudima. Bez kune kredita podigli smo i ovu zgradu', kaže nam Sušac.

Cijela priča s Monom zakotrljala se 2003. godine. Započeli su rad na dva projekta. Kroz smijeh nam kaže kako je jedan od njih tada bio daleko ispred svog vremena, a u pandemiji je postao jako aktualan.

Ispred svog vremena
'Krenuli smo s obrazovanjem na daljinu i sa softverom za anesteziologe. Sada kada govorimo o tome, to zvuči normalno, ništa neobično, ali bilo je to vrijeme bez društvenih mreža, a internet je bio tek u počecima za poslovne namjene. Naš četvorica kolega odlučili smo se okrenuti online alatima i inozemstvu, što se pokazalo kao pun pogodak. Kad odradite dobar posao za jednoga, on vas preporuči drugima. I tako se sve polako zavrtjelo. Nismo rasli kao što sada rastu firme. Za deset godina bilo nas je možda 15-ak. To je bio polagan i sustavan rast. Nitko nas nije financirao, sve smo radili iz svojih rezervi. I onda je krenulo', kaže nam.

Pandemijska godina, kao i svima, donijela je pojam digitalne transformacije, što znači, kaže nam, da moraju transformirati svoje poslovanje tražeći sve više servisa.

Sad se najviše bavimo novim tehnologijama koje će dolaziti, umjetnom inteligencijom, za kojom će eksplodirati potražnja u idućih 10 godina. To sada traži malo višu razinu obrazovanja i stručnosti i sljedeći je izazov koji tvrtke moraju svladati', objašnjava nam Sušac, za kojega nema odmora.

U Monu se okreću primjeni umjetne inteligencije za analizu rezultata medicinskih pretraga, ali i komunikaciji korisnika s uređajima putem prirodnog jezika. Pitamo ga što to znači.

'U medicini je pomoć liječniku to da ga bez gledanja skenova, ako je primjerice riječ o magnetskoj rezonanci, IT sustav upozori na neku patologiju pacijenta. Naravno da će liječnik biti taj koji odlučuje, ali strojna pomoć je tu zbog količine posla da mu ukaže na problematične segmente na temelju kojih može reagirati na svoj način. To je nešto na čemu se intenzivno svugdje radi. I tu će u sljedećem desetljeću biti jako velikih pomaka. Kod drugoga je riječ o korištenju prirodnog jezika kako bi se korisnicima omogućilo da mogu normalnim govorom komunicirati s računalima, pitati ih nešto, dobivati odgovore. Ima jako puno primjena u obrazovanju i medicini', nabraja projekte kojima se okreću u ovoj softverskoj tvrtki koja u posljednje vrijeme najviše proizvodi za sektor medicine, farmacije i veterine.

Primarno im je tržište SAD-a što se tiče medicine dok su s farmaceutskim softverima prisutni u cijelom svijetu.

'Farmaceuti koriste sustav za registraciju novih lijekova. Svaka farmaceutska tvrtka, kada izlazi na određena tržišta, a nacionalnih je jako puno, mora podnijeti prijavu nacionalnom tijelu za odobrenje toga lijeka. Ta je prijava izrazito komplicirana kada bi se radila ručno, a naši sustavi omogućavaju im da to vrlo jednostavno i brzo odrade. U medicini razvijamo sustave koje koriste anesteziolozi prilikom operacija kako bi pratili vitalne znakove pacijenta. No ima i nekih financijskih sustava u medicini u kojima se prati naplata medicinskih servisa, što je u Americi još složenije nego kod nas. U veterini je riječ o sustavima za registraciju veterinarskih klinika koje su slične humanoj medicini, ali oni su prilično komplicirani', jednostavno opisuje posao kojim se bave u Monu.

Na upit jesu li s njima kontaktirali iz hrvatskog Ministarstva zdravstva, Sušac kratko odgovara: 'Nema šanse.'

'Neku suradnju sa zdravstvenim sustavom kod nas je jako teško uspostaviti jer je sustav javne nabave takav kakav je. Nismo tu ulagali previše energije jer je vani puno veće tržište i bolje su prilike. Slažem se da je bilo promašaja, kao svugdje u svijetu, ali bismo domaću pamet mogli više koristiti', smatra ovaj poduzetnik.

Na stolu ozbiljne ponude za prodaju
Od prošle godine, kaže nam, rade za Državni inspektorat.

Ponude za prodaju Mona im, ne skriva, stalno stižu.

'Imamo ozbiljnih ponuda vrlo ozbiljnih tvrtki. Kod nas je konačni uspjeh to da se prodate. Mi to ne gledamo baš tako, ali nikada ne zatvaramo vrata pregovorima o partnerstvima, što nas može podići u globalnim okvirima jer smo svi vrlo mali', kaže nam i sažima probleme u širenju i rastu IT sektora.

'Ljudi ne znaju da je Hrvatska debelo iznad prosjeka EU-a po broju startup tvrtki jer je cijeli naš sustav usmjeren na poticanje početnika, što je jako lijepo, ali nemamo apsolutno ništa po pitanju sazrijevanja tvrtke. Trenutno su kompletna porezna politika i strateško usmjerenje ove države orijentirani na usitnjavanje sektora. Sad imamo šansu ovim lijepim pričama Nanobita, Rimca... postati relevantan igrač na svjetskom tržištu. Nikada nećemo biti posebno jaki, ali je problem usitnjavanje. Dogodit će nam se na kraju da umjesto proizvoda s dodanom vrijednošću izvozimo trupce, umjesto da proizvodimo namještaj. To je ono što bi država trebala prepoznati', objašnjava nam, naglašavajući i problem sa stranom konkurencijom koja može puno jeftinije proći od domaćeg poslodavca.

'Ako se nešto jako brzo ne napravi, moglo bi se dogoditi da splasne ovaj zamah na kojem se svi gradimo', poručuje za kraj osnivač osječke softverske tvrtke Mono Denis Sušac.