Školuju ljude za burzu, a ne za posao

Problem tržišta rada u Hrvatskoj, kako je to utvrdio znanstveni tim predvođen prof. Ivom Bićanićem s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, leži u obrazovanju, nedostatku tzv. mekih vještina, kao što su vještine komuniciranja ili suradnje, zatim nedovoljne kompetencije nižih menadžera, poput šefova skladišta, manjih pogona ili trgovina te nedostatna ulaganja u dodatno obrazovanje i razvoj zaposlenika. 'Traže se zanimanja kojih nema, a ima zanimanja koja se ne traže. To generira tzv. strukturnu nezaposlenost čiji je direktan rezultat visoka stopa nezaposlenosti i, što je još nepogodnije, teška zapošljivost ljudi koji gubitkom radnog mjesta dolaze na tržište rada na kojem više nisu konkurentni', zaključeno je u istraživanju rađenom za HUP.

Upravo je ta neusuglašenost sustava obrazovanja koji svake godine 'izbacuje' mlade ljude koji se ne mogu snaći na tržištu rada i pronaći odgovarajuća radna mjesta koja nudi gospodarstvo i uvjetovala veliku nezaposlenost među mladima, pa je svaki treći nezaposleni u Hrvatskoj iz mlade populacije. Jasno je kako je i to, uz sve probleme koje nosi gospodarska kriza, razlog tome što je na ljestvici nezaposlenosti mladih u ukupnoj strukturi ljudi bez posla Hrvatska u Europi na neslavnom trećem mjestu – odmah iza Španjolske i Grčke.

'Činjenica je da gospodarstvenici stalno upozoravaju na to da hrvatskom tržištu rada nedostaje obrazovanih stručnjaka koji se po završetku obrazovnih procesa mogu uključiti na tržište rada. S obzirom na postojano i stalno izražavanje potrebe gospodarstva za pojedinim zanimanjima i nedostatka osoba da se na tim radnim mjestima zaposle, vrlo je vjerojatno da obrazovanje i gospodarstvo nisu međusobno usklađeni', potvrdio je dr. sc. Mario Vinković s Katedre za radnoprave i socijalne znanosti na Pravnom fakultetu u Osijeku.

Smatra da bi u budućnosti trebalo bolje osmisliti obrazovne programe te brinuti o tome da ona zanimanja koja su suficitna u dogledno vrijeme bilježe manje upisne kvote u srednjim školama i na fakultetima. S druge strane, veće upisne kvote treba omogućiti za deficitarna zanimanja. Na to, naoko jednostavno rješenje za problem slabe, odnosno nikakve suradnje obrazovnog sustava i tržišta rada, ukazuju i u HUP-u. 'Obrazovni sustav u Hrvatskoj kao da je svijet za sebe koji ne sluša što se u stvarnom svijetu događa i školuje ljude za burzu, a ne za posao', poručuju iz HUP-a.

Ne baš korisne podatke o perspektivnim profesijama u Hrvatskoj ne daje ni statistika. Iako surova kakva već jest, jasno ukazuje na zanimanja prošlosti i sadašnjosti, no ne i budućnosti. Na oglasnim pločama područnih službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, naime, gotovo je nemoguće naći poslodavca koji traži rukovatelja strojem za predenje ili tkanje, odnosno šivača kožne galanterije. I to je očita posljedica propasti tekstilne, kožarske ili obućarske proizvodnje na kojima je u dobroj mjeri počivala industrija u Hrvatskoj. Istovremeno, u velikom broju se traže prodavači, konobari, kuhari, recepcionari ili sobarice što, opet, potvrđuje činjenicu da Hrvatskoj turizam i donosi najveće prihode. Traže se, doduše, i medicinske sestre i vrtlarski radnici.

Nakon prekvalifikacije do posla u pola godine
Mali korak na povećanju broja zaposlenih postigao je i Zavod za zapošljavanje obrazovanjem nezaposlenih osoba za potrebe tržišta rada kroz programe stručnog osposobljavanja, prekvalifikacije i stručnog usavršavanja. Samo je prošle godine u te programe bilo uključeno 13.788 osoba. Najmanje njih polovica dobilo je posao unutar pola godine od završetka programa.

Pozdravljajući takve projekte, kao dobar način povećanja zapošljivosti, u HUP-u ipak upozoravaju kako 'taj program sigurno ne može pomoći u rješavanju velikog broja nezaposlenih'. 'Programi prekvalifikacije trebali bi biti samo nadogradnja na nacionalni sustav obrazovanja i cjeloživotnog obrazovanja koji, pak, mora postati usklađeniji s potrebama gospodarstva, konkurentniji i fleksibilniji', poručuju iz HUP-a. Izvjesnu je zbunjenost, u svemu, donijela prošlotjedna Vladina odluka o kvotama dozvola za zapošljavanje stranaca, pa je uz produljenje već izdanih 3.000 dozvola nemalo iznenađenje donijela struktura preostalih 988 dozvola. Skoro dvije trećine njih odnosi se na brodogradnju, a dobar dio i na turizam i ugostiteljstvo.

Dok je objašnjenje za posljednje u činjenici da postoje i hoteli u stranom vlasništvu, nejasno je ostalo pitanje brodogradnje. 'Neka radna mjesta su prazna i profila nema, pa ih moramo dovesti kako bi procesi išli naprijed', ukratko je objasnio premijer Zoran Milanović. Stručnjak za radno pravo Mario Vinković objašnjava kako je Vladina odluka 'sasvim uobičajena procedura koje su provodile i ranije vlade, jer na hrvatskom tržištu rada očito nedostaje određenih profila radnika'.

'Ako ih i imamo, vrlo vjerojatno participiraju na nekim stranim tržištima rada ili zbog neusklađenih obrazovnih procesa i nedovoljnog interesa za pojedina zanimanja neka od njih odumiru. Tada kvalitetnu radnu snagu moramo tražiti iz inozemstva', pojasnio je Vinković. Na sličnom tragu razmišlja i HUP navodeći kako za problem nedostatka domaćih kvalificiranih stručnjaka za neka zanimanja Hrvatska već godinama nema adekvatnog rješenja.

'Neusklađenost ponude i potražnje na domaćem tržištu rada ne odražava se samo na niže plaćenim poslovima, primjerice u građevini, već je problem sve značajniji u sektoru usluga (možda najviše u sektoru zdravstva), ali i većini zanimanja koja zahtijevaju visoku razinu tehničkih znanja i primijenjene znanosti', tvrde poslodavci. Dok se situacija u obrazovnom sustavu ne promijeni, a na tržište rada bude dolazilo ono što Hrvatskoj doista i treba, posve je opravdan strah da će 'uvozne kvote' biti sve veće. Istodobno će mladi ljudi, 'trbuhom za kruhom', sreću u potrazi za poslom okušati u nekoj od zapadnih zemalja gdje će, iako najčešće prekvalificirani, raditi ono što im se ponudi - za koji euro, funtu ili dolar više.